Tamo gdje su gazili sovjetski tenkovi, danas pobjeđuju novi Putinovi sljedbenici i saveznici

Sovjetski tenkovi upali su u Mađarsku 1956. godine, a današnji mađarski premijer Viktor Orban snažno podržava Rusiju i Vladimira Putina. Sovjetski tenkovi upali su 1968. godine u tadašnju Čehoslovačku, a danas slovački premijer i budući češki premijer Robert Fico i Andrej Babiš podržavaju Rusiju i blokiraju pristup Ukrajine članstvu u Europskoj uniji i NATO savezu.

Upravo zemlje koje su osjetile rusku čizmu na vratu, podržavaju režim koji želi obnoviti sovjetski imperij. Kako je to moguće?

Parlamentarni izbori u Češkoj doveli su do pobjede populističkog milijunaša Andreja Babiša, čime se kompletirala osovina Mađarska-Slovačka-Češka koja predstavlja debeli klin u mehanizmu Europske unije i njezinu odnosu prema Rusiji. 

I na nedavnim predsjedničkim izborima u Poljskoj pobjedu je odnio desničarski kandidat koji se predstavlja kao kritičar Moskve, ali se istodobno - poput Babiša i Orbana - protivi ulasku Ukrajine u EU, što je pak apsolutno u skladu s Putinovim planovima.

Hibridni tenkovi

Ako se uzmu u obzir nedavni izbori u Moldaviji i Rumunjskoj, kao i masovni prosvjedi u Gruziji protiv njezine proruske vlade, tada se jasno ocrtavaju konture intenzivnog hibridnog rata Rusije i Europske unije za kontrolom nad istočnom Europom, odnosno u državama nad kojima je SSSR nekada imao protektorat.

U svim europskim zemljama Rusija, s više ili manje uspjeha, instalira, sponzorira i angažira svoje političare, izborne kandidate, ekstremističke stranke koje potom koristi za promociju ekstremističke ili populističke, trumpovske agende usmjerene prema razbijaju europske politike i liberalne demokracije. 

Pritom se služi informativnim ratom, društvenim mrežama, propagandom, podmićivanjem i korupcijom, čak i obavještajnim akcijama kako bi izazvala kaos i podjele, izazvale frustraciju i nezadovoljstvo među građanima i biračima te tako pogurale izbor svojih favorita.

Opet gazi demokraciju

Tamo gdje je Sovjetski savez nekada gazio demokratske snage u otporu komunističkim marionetskim režimima, sada Rusija uz pomoć pretežno desničarskih radikala i ekstremista gazi demokratske vlade, demokratske političare i demokratske politike.

Ovih dana u tu hibridnu operaciju uključila se čak i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel koja je na svojoj turneji povodom promocije svoje najnovije knjige posjetila Viktora Orbana, mađarskog premijera koji se sve aktivnije uključuje u rat na strani Rusije i protiv Ukrajine, a tom prilikom u jednom je intervjuu optužila Poljsku i baltičke države da su 2021. godine odbile novi sporazum s Putinom i tako zapravo natjerale ruskog diktatora da napadne Ukrajinu.

Merkel kao Trojanski konj

Zanimljivo, poput Putinovih pionira iz bivših komunističkih satelita, i Merkel je odrasla i stasala u istočnoj, komunističkoj Njemačkoj, upravo tamo gdje je služio i mladi KGB-ov agent Vladimir Putin, nakon čega je Njemačka pod Merkel nastavila suradnju s Rusijom, otvarala plinovode, komplotirala s Putinom i zajedno s Francuskom blokirala ulazak Ukrajine u NATO savez 2008. godine.

Merkel tvrdi da Orban nije ruski Trojanski konj. Premda bi mnogi rekli da je to bila sama Merkel.

Izjave Angele Merkel dolaze upravo u trenutku kad njemački kancelar Friedrich Merz javno upozorava da ruski dronovi izazivaju kaos na njemačkim aerodromima.

Vladimir Putin širi mrežu svojih suradnika i pomagača u istočnoj Europi, kao u slučaju slovačkog premijera Fica koji govori da "ne žele vidjeti poraz Moskve", ali ne i da ne želi vidjeti poraz Kijeva, dok se ruski rukopis može primijetiti u novom izazivanju kaosa u Velikoj Britaniji.

Britanski kaos

Nigel Farage, lider pokreta Reform UK koji je na valu antimigrantske i antieuropske propagande izgurao Britaniju iz Europske unije, koristi isti princip dolaska na vlast kao Donald Trump u SAD-u: čini to uz pomoć medija, milijardera, društvenih mreža i ruskog kapitala (bivši lider Reforma priznao je da je uzimao ruski novac), a sve je popraćeno ekstremističkim demonstracijama, izazivanjem kaosa, terorističkim akcijama, destabilizacijom Laburističke vlade.

Rusija vlada tamo gdje izbija kaos.

Tako izgleda Putinov rat protiv Europe, protiv Europske unije, NATO saveza i liberalne demokracije, u kojem svoje saveznike nalazi upravo u zemljama koje su se jedva izvukle ispod ruske čizme i ostvarile blagostanje na krilima zapadne demokracije i fondova Europske unije.

Upravo te zemlje biraju političare koji kopiraju metode vladanja, slijede ideološke obrasce i igraju po istim pravilima kao Putinova Rusija.

Ruski metaforički (ili hibridni) tenkovi tako se ponovno valjaju ulicama Budimpešte, Bratislave i Praga. 

Ekstremistička Europa

Što nije nelogično: sovjetske intervencije stajale su Mađarsku i Čehoslovačku, kao i ostatak istočne Europe pod komunističkom vladavinom, svih demokratskih standarda, mnogih naprednih liberalnih intelektualaca, političara, lidera i građana koji su pobjegli na Zapad, ostavljajući sovjetskim komunistima dovoljno prostora za pokoravanje društva i totalitarnu indokrinaciju.

Nekad je ona bila komunistička, danas je ekstremistička.

Putin je za desničare i populiste istočne Europe ono što je Staljin bio za njihove komunističke aparatčike.

Rusija je, pod vodstvom bivšeg KGB-ovca Putina, svjesna da se rat ne vodi samo tenkovima i projektilima, pa čak ni dronovima i vojnicima koji služe samo kao topovsko meso na ukrajinskoj bojišnici, već i hibridnim ratovanjem u smjeru osvajanja političkih adresa europskih država, odakle će diktirati svoju politiku i razbijati jedinstvo Europske unije.

"To nije naš rat"

Pa kad (i ako) ruska vojska, prema sve glasnijim najavama, sutra provali granice Europske unije, možda u baltičke države i Finsku, a možda i u Gruziju i Moldaviju, Putin će moći računati na pomoć svojih saveznika unutar EU-a i NATO saveza koji će promovirati neutralnost, izigravati neodlučnost ili naprosto, poput Fica i Orbana (ili Zorana Milanovića), govoriti kako to "nije njihov rat".

I pritom će voditi Putinov rat protiv liberalne demokracije u Europi.

U eri Hladnog rata europske demokratske snage izložene sovjetskim tenkovima i totalitarnim udarima mogla je računati na pomoć i savezništvo Sjedinjenih Država. Danas je, međutim, Trumpova Amerika stala uz Putinovu Rusiju. A Europa ostala sama.