Nijemcu Werneru Trautmannu (58) i Marini Šnajder (62), sude zbog teškog ubojstva iz koristoljublja Dubrovčanina Tonka Zeca (58) poznatog i kao Tony Gerard u veljači 2022. godine
Svjedok na suđenju za ubojstvo Tonka Zeca: 'Ne znam zašto mi je Werner htio pokazati lopate'
Dok sam prilazio baru "Cug koji nikad ne kasni" u Koturaškoj ulici u Zagrebu gdje smo dogovorili kavu, pričao je na mobitel i cupkao, nije me odmah vidio. Čuo sam kako govori nešto u stilu "ne znam kako da to riješim, kako da to premjestim". Nije direktno spominjao nikakvo tijelo, svjedočio je Š. Ž. na suđenju Nijemcu Werneru Trautmannu (58) i Marini Šnajder (62), optuženima za teško ubojstvo iz koristoljublja Dubrovčanina Tonka Zeca (58) poznatog i kao Tony Gerard.
Riječ je o Wernerovom poznaniku iz Kaznionice u Glini, gdje su obojica jedno vrijeme izdržavali kaznu, a upoznali su se između 2017, 2018. i 2020. godine.
- Bili smo na istom odjelu. Nismo bili cimeri, on je bio nekoliko soba dalje. Sobe na odjelu su bile otvorene pa smo stupili u komunikaciju, znali smo zajedno popiti kapučino. Meni je bio dobar, znam da je svirao bubnjeve u zatvorskom bendu. Nije pokazivao znakove agresivnosti, a čini mi se da je bio osuđen zbog prijevare, prekucavanja brojeva na šasiji, tako nešto. Govorio je da želi dokazati svoju nevinost i da mu je učinjena nepravda, no, da se razumijemo, tamo nije bio kriv - pričao je svjedok, koji je u to vrijeme izdržavao kaznu zbog više kaznenih djela među kojima su bili iznuda, prijevara, šverc duhana...
Nakon što je on prebačen u Lipovicu, njihova komunikacija je stala, tek bi se povremeno čuli pismima za blagdane i slično. Iz zatvora je, kazao je, izašao u listopadu 2020. ili 2021. godine.
- Prošlo je dosta vremena otkad sam izašao, mislim da je bilo oko tri godine, bio sam "live" na TikToku i Werner mi se u komentarima. Bilo je to u zimsko doba možda dva ili tri tjedna prije njegova uhićenja. Predstavio mi se kao Švabo, tako sam ga znao iz Gline. Odgovorio sam mu porukom da mi pošalje broj nakon čega smo se čuli telefonski i porukama još nekoliko puta i dogovorili tu kavu - pričao je svjedok. Nije se sjećao točnog datuma, no potvrdio je da je njihove poruke predao tužiteljstvu nakon Wernerova uhićenja te da se iz njih vidi da su se čuli 14. veljače 2024., a dogovorili susret sljedećeg dana, 15. veljače.
Na pitanje tužiteljice zbog čega je u istrazi rekao da je čuo Wernera kako nekome na mobitel govori: "Ne znam gdje da iskopam", svjedok je prokomentirao da je "premjestim" i "iskopam" skoro isto.
- Oboje smo pili Hydru, ja limun, a on naranču. Pričali smo tko se čime bavi, on je spominjao građevinsku firmu, Italiju, nekakve fasade, skele...Bio je malo nervozan, stalno je gledao oko sebe, zirkao i lupkao nogom (pokazuje kako je lupkao - op.a.) kao da je zagledao prati li ga netko. Pitao me mogu li mu srediti bosanske papire, misleći na državljanstvo. Rekao sam mu da je to možda moguće i naveo neku cifru, da bi ga to koštalo nekoliko tisuća eura. Rekao je da bih to sutradan mogao platiti. Ne sjećam se više jesam li ga pitao što će mu to, a ionako vam nitko neće reći "ubio sam pa mi zato treba". Pretpostavljam da je pitao mene jer imam državljanstvo BiH - ispričao je svjedok, koji Werneru, tvrdi, ništa nije obećao nego je rekao da će se raspitati.
- Bili smo oko sat vremena tamo, po izlasku me pitao da idem s njim do auta, da ima neke lopate u prtljažniku. Rekao sam da nema potrebe. Već je bio pao mrak i što ću ja s njim neke lopate gledati. Ne znam zašto mi ih je htio to pokazati. Da je uhićen saznao sam iz medija. Sjećam se da je Jutarnji list na naslovnici pisao o ubojstvu Tonka Zeca. U početku su pisali samo inicijali uhićenih pa nisam odmah znao da je riječ o Werneru. Kasnije se pojavilo njegovo ime i slika. Ni sad kad ga pogledam ne mogu vjerovati da bi on to učinio - rekao je svjedok okrećući se kako bi pogledao optuženoga koji je sjedio iza njega.
Nakon što je saznao da je uhićen poslao mu je poruku: "Di si, što ima?" na koju mu Werner nikad nije odgovorio. Ubrzo nakon što je shvatio zbog čega je Werner uhićen sam se javio tužiteljstvu i poslao im njihovu komunikaciju, a na sudu je objasnio da je to učinio kako ne bi on imao problema.
- Onoga dana u kafiću primijetio sam kod jedne osobe da se nazire pištolj na boku i nakon uhićenja sam zaključio da su to bili policajci, koji su ga pratili, što znači, da su pratili i mene. Poznavajući Wernera uvjeren sam da nije ubojica nego da je egzekutor supruga i da je u sve uključena i treća osoba - smatra svjedok.
Na pitanje tužiteljice jesu li ikad u razgovorima u kaznionici spominjali neko ubojstvo prisjetio se da su razgovarali o ubojstvu Ive Pukanića i Nike Franjića jer je s njima na odjelu bio Luka Matanić, jedan od sudionika te likvidacije.
U istrazi je rekao i da se sjeća da je Werner pričao da ga se svojevremeno povezivalo s ubojstvom Pukanića i da je zbog toga i službeno ispitivan, a svjedok je na sudu potvrdio da je to doista tako i bilo. Tijekom ispitivanja u tužiteljstvu svjedok se prisjetio još jednog njihovog razgovora iz kaznionice kojom prilikom ga je Werner pitao "je li spreman ubiti za dobre pare", na što je on odgovorio da nije jer cijeni život, a on je stekao dojam da je Werner na to bio spreman.
Na pitanje je li mu bilo čudno da traži "bosanske papire"i tko to traži, kao iz topa ispalio je da to obično traži "kriminalac" i da mu je bilo čudno.
- Ne morate imati krivotvorene papire, za 20.000 eura dobijete prave, kroz sustav provedeno - kazao je svjedok. Prisjetio se i da su pričali o Wernerovom cimeru iz kaznionice, zbog pedofilije. Taj je čovjek, kazao je, imao starog i dementnog oca, koji je živio sam u nekom stanu u Rijeci.
- Pitao me adresu njegovog oca i bih li ga potražio s njim. Rekao sam da ne bi. Što bih ja išao nekog dedi, hajde da mu je sin izašao iz zatvora, ali ovako... Ne sjećam se jesam li ga pitao što će kod njega - rekao je svjedok.
Wernerovog odvjetnika zanimao je kontekst, zbog čega bi mu Trautmann spominjao lopate.
- Da vam nije htio prodati lopate? - rekao je pomalo sarkastičnim tonom.
- Ne znam, to morate njega pitati. Bunker, lopata, ne razumijem ni ja. Evo ja imam kramp, hoćete li pogledati? - nastavio je svjedok, a potom zaključio kako je Werner možda htio da ih baci kod sebe u kontejner.
Dodao je i da Šnajder ne poznaje niti ju je ikada ranije vidio, a branitelji oboje optuženika prigovorili su istinitosti njegova iskaza u cjelini.
Na prethodnom ročištu na Županijskom sudu u Velikoj Gorici svoj nalaz i mišljenje branila je sudsko-medicinska vještakinja koje je pregledala kosti Tonka Zeca.
- Svi opisani prijelomi lubanje pokazuju jednake karakteristike na kojima se ne vide niti početni tragovi cijeljenja te se iz toga može zaključiti da su svi nastali u približno isto vrijeme. Također, na pojedinim kostima utvrđena su neka oštećenja koja su nastala nakon smrti. Međutim, ozljede nastale prije smrti i oštećenja nastala poslije smrti manipulacijom kostiju jasno se razlikuju - kazala je vještakinja.
Na pitanje je li moguće isključiti da su ozljede na lubanji nastale padom odgovorila je da po svojoj lokalizaciji i opsegu te ozljede nisu mogle nastati padom ili samo padom.
Inače, pronađeni kostur nije bio cjelovit već su neke od kostiju nedostajale.
- Kosti su pronađene na dvije različite lokacije te je u takvim slučajevima uobičajeno da se dio manjih kostiju ne nađe jer mogu biti zagubljene tijekom premještanja kosti ili prilikom ekshumacije. Niti na jednoj kosti osim lubanje nisu utvrđene ozljede povezane s trenutkom smrti. One su takvih karakteristika da su nesporno mogle biti isključiv uzrok smrti, a budući da nije bilo mekih tkiva za pregledati ne možemo to sigurno znati. Ozljede lubanje su takvih karakteristika da je realno da je došlo do ozbiljnog oštećenja mozga i krvnih žila unutar lubanje - rekla je vještakinja koja nije mogla govoriti o tome kakav je bio međusobni položaj između žrtve i napadača kao ni o samoj dinamici ozljeđivanja.
Borbe je moglo biti, ali nije moralo, moguće da je korišten čekić, ali i neko drugo sredstvo ili čak različita sredstva. Vezano uz nastanak prijeloma u području desne jagodične kosti, općenito je kazala da takvi prijelomi uobičajeno nastaju prilikom fizičkog sukoba udarcima stisnutom šakom.
- Na pitanje u kakvom je stanju bila lubanja koja je pregledavana odgovaram da je ona opisana kao fragmentirana, odnosno prelomljena u više ulomaka što je uobičajeno kad osoba zadobije perimortalnu (prije smrti - op.a.) ozljedu lubanje većeg opsega - odgovorila je vještakinja.
Podsjetimo, bivše supružnike velikogoričko tužiteljstvo tereti da su u veljači 2022., s tri udarca tupotvrdim predmetom usmrtili Dubrovčanina, poznatijega kao Tony Gerard, kako bi prikrili nezakonitu prodaju njegove nekretnine za 400.000 eura.
Kako bi prikrili zločin, navodi tužiteljstvo, zakopali su tijelo žrtve u šipražju blizu glavne ceste u Domaslovcu, odakle je 23. veljače 2024. Trautmann, u dogovoru sa Šnajder, dio posmrtnih ostataka žrtve prevezao automobilom s te lokacije u šumski predio na jezeru Orešje. Tamo je prije pripremio rupu u koju je ubacio kosti i prekrio ih raslinjem. Nije znao da istražitelji tajno prate svaki njegov korak.
Kako bi se dokopali nekretnina žrtve, smatra tužiteljstvo, Šnajder je prvo sredinom prosinca 2021. godine krivotvorila punomoći kojima je žrtva ovlašćuje da proda njegove nekretnine u Dubrovniku te je sastavila lažni ugovor o doživotnom uzdržavanju žrtve, prema kojem u trenutku njegove smrti sve njegove nekretnine u Dubrovniku i sav novac pripadaju njoj.
S tim lažnim dokumentima Trautmann i Šnajder prodali su Gerardov poslovni prostor u Dubrovniku za 400.000 eura dvojici ugostitelja. Oboje tvrde da nisu krivi.