Svjedočio prijatelj ubijenog: 'Čim sam saznao za taj ugovor, mislio sam da Tony više nije živ'

Poznavao sam Tonyja dobro. Nema šanse da bi on potpisao Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Bio je situiran, nije bio gladan ni žedan, nije bio neki starac, zašto bi nekome sve dao? Da mu netko to sve uzme, mora ga ubiti, svjedočio je N. Z. na suđenju Nijemcu Werneru Trautmannu (58) i Marini Šnajder (62), optuženima za teško ubojstvo iz koristoljublja Dubrovčanina Tonka Zeca (58), poznatog i kao Tony Gerard.

Bivše supružnike velikogoričko tužiteljstvo tereti da su u veljači 2022., s tri udarca tupotvrdim predmetom, usmrtili Dubrovčanina kako bi prikrili nezakonitu prodaju njegove nekretnine za 400.000 eura.

Svjedok, Tonyjev prijatelj još od 1990-ih godina, koji je s njim imao i tvrtku te su se mislili baviti ribarstvom, prisjetio se da je Wernera upoznao u Zagrebu, u Hotelu Antunović, koji mjesec prije Božića 2021.

OPTUŽENOG UPOZNAO U KAZNIONICI Svjedok na suđenju za ubojstvo Tonka Zeca: 'Ne znam zašto mi je Werner htio pokazati lopate'

- Tony je htio kupiti brod, zapravo pola broda od prijatelja N. A. i dozvolu za izlov morskih ježeva. I Werner je trebao ući u taj posao. Tony je rekao da mu je to prijatelj, da se druže, putuju zajedno, da su bili zajedno u Italiji i da su ondje trebali kupiti nekakve kamione - rekao je svjedok. Poslije toga se još jednom našao samo s Tonyjem u nekom kafiću te se vratio u Split.

Ponovno je došao u Zagreb za Badnjak iste godine.

- Nalazim se s Tonyjem na Kvatriću, u kafiću kod Nikice Jelavića, koji je bio tamo u nekom društvu i došao nam se javiti. Počastio nas je, a Tony je spomenuo Marinu i tu svoju nekretninu u Dubrovniku koju mu je ona pomagala prodati. Jelavić je rekao nešto u stilu: 'Čuvaj se te žene', ne znam odakle on nju zna - rekao je N. Z., a kasnije pojasnio kako se Tony i Jelavić znaju jer obojica vole boks.

Kazao je i kako komentar o Marini nije promijenio Tonyjevo mišljenje.

- Bio je siguran u nju, govorio da je super žena. Tony je htio prodati cijelu svoju nekretninu, restoran, stan na katu, sve jer je mislio da tako može dobiti više novca. Priča je bila da ona ima jednog bogatog Švicarca koji čeka sljedeću godinu zbog poreza. Spominjao se iznos od 1,7 milijuna eura. Rekao je da, ako se to realizira, planira i Marinu dobro nagraditi. Spominjao se iznos od 200.000, 300.000 eura. Shvatio sam da je ona Wernerova bivša supruga, no i da ju upoznao preko Wernera nego preko sina odvjetnika Degena - kazao je svjedok.

SUĐENJE ZA UBOJSTVO DUBROVČANINA Tonyjeve kosti vozio je u bijeloj Škodi? Svjedok: Rekao je da mu treba neki auto na mjesec dana

Na pitanja obrane pojasnio je da je Tony često razgovarao s njom putem mobitela.

- U razgovorima su se zezali, pričali su dosta prisno pa sam mislio da su baš prijatelji. Stekao sam dojam da Marina i Werner nisu u dobrim odnosima. Recimo, Tony bi pričao s Marinom, a Werner joj se ne bi javio. Pričao je s njihovom zajedničkom kćerkom na Novu godinu, ali ne i s bivšom suprugom. Iz njegove priče shvatio sam da su imali neke konflikte. Rekao mi je da je zbog Marine završio u zatvoru, da ga je prevarila za neku kuću u Samoboru - prisjećao se. 

Pozvao je Tonyja i Wernera da Novu godinu proslave kod njega u Splitu, što su oni i učinili te su se tamo zadržali nekoliko dana. Potom su otišli u Trogir pa u Kaštel Lukšić dati predujam za spomenuti brod, a svjedok je u to vrijeme boravio u Dubrovniku.

- Moguće da je to bilo sredinom veljače kako sam rekao u istrazi jer znam da me Neno zvao i pitao kad će oni doći platiti kaparu. Tony se večer prije njihova sastanka jako napio i nije otišao na sastanak. To su mi kasnije rekli i Werner i Neno. Umjesto Tonyja otišao je Werner i dao mu 4000 eura kapare za brod. Bilo je dogovoreno više, trebao je dati 10.000 ili 11.000 eura, ali je rekao da im treba za nešto. Neni je bilo hitno jer je izvukao brod i imao neke popravke - pričao je ugostitelj, koji u Splitu s obitelji vodi kafić.

Poslije toga ga je Tony nazvao iz Kaštela i pitao zašto nisam došao na neku ribu te rekao da kreću za Zagreb.

UBOJSTVO ZBOG NEKRETNINE Svjedočio mehaničar ubijenog: 'Tony se po auto nije vratio, činilo se kao da spava u njemu'

- To mi je bio zadnji kontakt s njim. U tom putu se događa nešto čudno. Zove me Werner s nekom čudnom pričom da su ih na putu presreli i napali neki Albanci kojima je Tony bio dužni da su Werneru uzeli 20.000 eura. Bilo mi je to odmah čudno jer Tony nikad nikome nije bio dužan. Tražio sam da pričam s Tonyjem, a Werner je rekao da će mi se javiti navečer, no nije. Poslije mi se više ni Werner nije javljao, samo je pisao poruke. Tako je napisao i da ti ljudi traže još novca. Molio sam ga da odvede Tonyja u bolnicu na neku pretragu, a on je rekao da se liječi - prisjetio se N. Z.

Naveo je da je moglo proći nekoliko dana od tog događaja do dolaska Tonyjeva sina Patrika i Tonyjeve sestre u Zagreb.

- Dogovorili su se da će Patrik doći u Zagreb pa otići za Dubrovnik, a Tony nije sačekao Patrika kad je stigao. To je bilo vrlo neobično pa me Patrik zvao i pitao kad sam se zadnji put čuo s njegovim ocem. Došao sam i ja u Zagreb. Vidio sam se s Patrikom i Tonyjevom sestrom te s Wernerom. On me zvao i tražio da se nađemo u jednom restoranu na Kvatriću. Pitao sam ga što je to bilo na putu za Zagreb, a on je rekao da ovo o napadu nije bilo istina i da mu je Tony rekao da mi tako kaže. Pitao me jesam li bio na policiji i govorio da je Tony sigurno negdje otputovao, da on tako ode i nema ga mjesecima. Bio je ljut što je Tonyjev sin prijavio očev nestanak i rekao da će i Tony sigurno biti ljut kad se vrati - otkrio je svjedok.

Za krivotvoreni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kao i za Punomoć te Kupoprodajni ugovor za kupnju, ne cijele nekretnine, nego samo restorana, svjedok je saznao kasnije od Tonyjeve sestre.

KOSTI SAKRILI PA PREMJEŠTALI Podigli optužnicu za ubojstvo Dubrovčanina, zbog nekretnine ga usmrtili udarcima po glavi

Vezano uz sporne ugovore na Općinskom sudu u Dubrovniku vodio se postupak protiv Marine Šnajder zbog prijevare i krivotvorenja isprave. Odlukom optužnog vijeća taj će se postupak spojiti s ovim za teško ubojstvo iz koristoljublja koji već neko vrijeme traje na Županijskom sudu u Velikoj Gorici.

Osim N. Z. svjedočila je i Ž. B., koja je Tony upoznala prije nekoliko godina u Zagrebu gdje je s bivšim pokojnim partnerom vodila caffe bar.

- On je često navraćao kad bi bio u Zagrebu i s vremenom se među nama razvilo i prijateljstvo. Imao je prijedlog da zajedno otvorimo restoran na moru. Našla sam prostor u Trogiru, a Tony je sudjelovao s 50.000 eura. Mi smo zatim preselili dolje, a Tony je nastavio navraćati kad bi bio u Hrvatskoj. navraćao bi nekoliko puta godišnje u Zagreb, Trogir, Split pa Dubrovnik. Za to što je dao smo potpisali, a kad bi dolazio vraćali bi mu dio po dio. Taj novac smo mu davali na ruke, a točnu evidenciju vodio je on - rekla je svjedokinja. 

Tonyja je opisala kao dosta specifičnu osoba, bio je jako dobar, no imao je problem s ovisnošću. Kako je često znao častiti ljude u njegovo društvo privukli su se razni problematični ljudi.

MISTERIJ UBOJSTVA DUBROVČANINA Zakopao je tijelo i dvije godine kasnije uhvatila ga je panika. Iskopao je kosti i premjestio ih

- Govorio je da bi volio otvoriti automehaničarsku radionicu. U Zagrebu je kupio neki stan pa je imao problema s iseljavanjem čovjeka koji je u njemu živio. Ne znam da bi bio u financijskoj krizi, znam da je znao posuđivati odnosno ulagati u neke poslove. Uglavnom, on je tako dolazio i to je funkcioniralo nekoliko godina. Nekih tri godina nakon smrti partnera morala sam zatvoriti restoran - kazala je svjedokinja koja je kasnije počela raditi u agenciji za promet nekretninama.

- Početkom siječnja 2022. došao je u restoran s Wernerom, niti sam ga čula ni vidjela prije toga. Za Wernera je rekao da mu je to prijatelj i da zajedno imaju neke poslove, ulaganja. Bili su oko pola sata i otišli. Rekli su da spavaju u Kaštelima pa sam pretpostavila da idu za Split. Bilo mi je to neobično jer znam da Tony nema nikoga u Kaštelima. To je bio posljednji Tonyjev dolazak. Werner je došao sljedećeg dana i rekao da će Tony doći na ručak. Čekala sam ga, poslala sms i zvala, no nije došao niti se javio - rekla je svjedokinja.

Kasnije je od zajedničkog prijatelja N. Z. početkom ožujka 2022. saznala da je Tony nestao.

- Poslao mi je sliku Tonyja sa stranice nestalih MUP-a. Zatim je početkom studenog došao Werner i tražio me u kafiću kraj kojega sam imala restoran jer restoran više nije radio. Rekla sam da mu daju broj. Nazvao je i tražio da se nađemo te smo se našli kod Kauflanda u Trogiru. Pokazao mi je fotografiju nekog čovjeka iz profila za kojega je rekao da je Tony. Ispričao je da je Tony "pao" i da mu treba novac za odvjetnike i kako bi se vratio u Hrvatsku. To mi je odmah bilo čudno jer je Tony uvijek imao novca i prije bi se javio nekome drugome, sinu ili nekome nego čovjeku kojega kratko zna. Rekao je da ne može reći gdje je Tony, ali da je živ i da je dobro. Beba je bila sa mnom u vozilu i htjela sam otići što prije. Rekla sam mu da pozdravi Tonyja i da ću se javiti kad ću moći pomoći, da trenutno nemam novca. Bio je jako ljubazan, izgrlio me kao da smo prijatelji i to mi je bilo čudno - ispričala je svjedokinja.

MISTERIJ UBOJSTVA DUBROVČANINA Kosti žrtve doveo je s nepoznate lokacije i ubacio u rupu koju je iskopao kraj jezera Orešje

Rekla je i da je otplaćeno više od polovine duga te da je ostalo za vratiti oko 18.000 eura.

- Kontaktirala sam sina i pitala želi li da mu to vratim, a on je rekao  da je to dao njegov otac, da to zadržim i uložim u sebe i svoju djecu na čemu sam mu neizmjerno zahvalna - dodala je svjedokinja.

Podsjetimo, kako bi prikrili zločin, navodi tužiteljstvo, bivši supružnici su zakopali tijelo žrtve u šipražju blizu glavne ceste u Domaslovcu, odakle je 23. veljače 2024. Trautmann, u dogovoru sa Šnajder, dio posmrtnih ostataka žrtve prevezao automobilom s te lokacije u šumski predio na jezeru Orešje. Tamo je prije pripremio rupu u koju je ubacio kosti i prekrio ih raslinjem. Nije znao da istražitelji tajno prate svaki njegov korak.

Kako bi se dokopali nekretnina žrtve, smatra tužiteljstvo, Šnajder je prvo sredinom prosinca 2021. godine krivotvorila punomoći kojima je žrtva ovlašćuje da proda njegove nekretnine u Dubrovniku te je sastavila lažni ugovor o doživotnom uzdržavanju žrtve, prema kojem u trenutku njegove smrti sve njegove nekretnine u Dubrovniku i sav novac pripadaju njoj.

S tim lažnim dokumentima Trautmann i Šnajder prodali su Gerardov poslovni prostor u Dubrovniku za 400.000 eura dvojici ugostitelja. Oboje tvrde da nisu krivi.