Govorio je za života kralj zabave, kako su mu tepali, koji je sa suprugom bio u braku više od 40 godina, a često je isticao da su živjeli u predbračnoj čistoći
DVIJE GODINE OD SMRTI STAVROSA
Supruga Žarka spasila ga je od razvratnog života: 'Tražio sam anđela, Bog je molitvu uslišao'
Čitanje članka:
6
min
Prošle su dvije godine otkako nas je 3. svibnja 2023. napustio Jasmin Stavros, jedan od najomiljenijih glazbenika hrvatske scene, poznat kao “kralj zabave”. U 69. godini izgubio je bitku s teškom bolešću, rakom kostiju, ostavivši iza sebe bogatu glazbenu ostavštinu, ali i priču o nevjerojatnom životnom putu - od vrhunskog bubnjara do pjevačke zvijezde, od burne mladosti do mirnog obiteljskog čovjeka duboke vjere. Iako poznat po energičnim nastupima, privatni život Jasmina Stavrosa bio je usmjeren na obitelj i vjeru, koji su mu bili ključni oslonci. Često je isticao kako mu je supruga Žarka, s kojom je bio u braku više od 40 godina, spasila život. Upoznao ju je prije slave, u vrijeme dok je, kako je sam govorio, živio “razvratno do bola”.
- Upao sam u loše društvo, nisam ja toga tad bio ni svjestan. Ma nisu to bili neki veliki poroci. To sam ja sve probao iz znatiželje, ali nisu meni trebale ni bolnice ni komune da se izliječim od ovisnosti - rekao je svojedobno te se prisjetio kako je, dok je svirao u grupi More, poželio pronaći nekoga s kime će provesti cijeli život.
- Ispred Gospe od Zdravlja zavapio sam Bogu da mi pošalje nekog anđela. Mi smo kao More bili jako popularni, bilo je oko nas puno ljudi, događanja, žena... I onda mi je Bog uslišao molitve - pričao je. Iako ga njezini roditelji nisu htjeli za zeta, Jasmin i Žarka vjenčali su se nakon nekoliko godina veze, 1976.
- I bitno je reći da smo živjeli u predbračnoj čistoći. Nismo spavali prije braka. Danas je to, nažalost, rijetkost. Tad sam hodao s djevojkom koja je tako odgajana i živjela je vjeru i do prve bračne noći smo čekali - rekao je jednom prilikom za Slobodnu Dalmaciju. Stavros je u jednom od svojih posljednjih intervjua rekao kako ne zazire ni od kućanskih poslova.
- Kad je, recimo, riba u pitanju, ja sam glavni za ribu. Kad treba postaviti stol, ja sam glavni za postaviti stol, ja dižem sa stola, ja stavljam u mašinu za prati, ja vadim suđe iz mašine za prati i usisavam kuću, što ćete više? - rekao je. A supruga ga je i “okrenula vjeri”, kako je sam rekao.
- Volim ići na misu više nego blejati u televiziju - ispričao je ranije. U braku su dobili sinove Milu i Krešimira. Stariji sin Milo krenuo je očevim glazbenim stopama - također je bubnjar, ali i glazbeni producent, aranžer i skladatelj. Mlađi sin Krešimir bavi se trgovinom, no njegov život obilježila je borba s hidrocefalusom, teškom bolešću s kojom se nosi od najranijeg djetinjstva.
- Krešo se rodio kao normalno dijete. Jednu večer, kad je imao samo tri i pol mjeseca, dobio je grčeve... - prisjetio se svojedobno Stavros teških trenutaka. Nakon punkcije leđne moždine u splitskoj bolnici, Krešo je dobio meningitis. Uslijedila je agonija, kao i brojne operacije.
- Stvarno smo se napatili i žena, i ja, i on kroz sve ove godine - govorio je pjevač, zahvalan liječnicima s Rebra koji su eksperimentalnom metodom uspjeli stabilizirati Krešino stanje. Bio je ponosan što su oba sina samostalna i uspješna. Obitelj se brinula i o djevojčici Lidiji, štićenici doma u Nazorovoj, koju zbog godina nisu mogli posvojiti.
Njegov put do mirnog obiteljskog života i statusa pjevačke zvijezde bio je dug i isprepleten glazbom od najranijih dana. Rođen kao Milo Vasić 1. studenoga 1954. u Splitu, potjecao je iz glazbene obitelji. Otac glazbenik, majka operna pjevačica u splitskom HNK, djed i brat također su se bavili glazbom. Iako je kao dječak sanjao o karijeri nogometaša u Hajduku, očeva želja prevagnula je prema glazbi. Završio je osnovnu glazbenu školu za klavir, koji je, kako je priznao, mrzio, te srednju glazbenu za kontrabas. Dvije godine pohađao je i sate solo pjevanja kod profesorice Ristić, koja mu je impostirala glas i naučila ga tehnikama disanja ključnima za kasniju dugu karijeru. Ipak, bubnjevi su bili njegova prva strast.
Počeo ih je svirati s 12 godina, a već s 15 profesionalno nastupao u brojnim splitskim sastavima poput Delfina, Mladih batala (budućeg Magazina) te grupe More. Njegov talent bio je neupitan. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Milo Vasić postaje jedan od najtraženijih studijskih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji. Od 1978. radi za Jugoton i surađuje s najvećim imenima tadašnje scene: Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Mišom Kovačem, Nedom Ukraden, Ljupkom Dimitrovskom, Ivicom Šerfezijem, Duškom Lokinom i mnogim drugima. Svirao je i u pratećim bendovima Olivera Dragojevića i Meri Cetinić. Najveći financijski uspjeh kao bubnjar donijela mu je pjesma “Džuli” koju je snimio s Danijelom Popovićem.
Paralelno s tim, četiri godine svira udaraljke u orkestru splitskog HNK pod ravnanjem velikana poput Vjekoslava Šuteja i Nikše Bareze. Početkom 80-ih odlazi u Ameriku na dvije godine, gdje završava privatnu jazz akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao najbolji europski student dobiva zelenu kartu 1982., no ljubav prema obitelji - supruzi Žarki i tad već dvoje djece - vraća ga u domovinu. Odbio je i ponudu njemačke diskografske kuće Ariola Records da postane njihov studijski bubnjar, ponovno stavljajući obitelj ispred inozemne karijere.
Pjevačka karijera dogodila se gotovo slučajno. Godine 1986., izvođač koji je trebao snimiti duet “U tebe se neću zaljubiti” s Doris Dragović za njezin album “Željo moja”, nije se pojavio. Uskočio je Stavros. Preslušavši snimku, shvatio je da posjeduje i pjevački talent. Ključnu ulogu odigrao je Rajko Dujmić, koji ga je čuo i prepoznao jedinstven vokal. Dujmić ga je nagovarao da se ostavi bubnjeva i postane pjevač, smislivši mu i umjetničko ime - Jasmin Stavros.
- Nisam se mogao zvati onako kako sam se zvao, kao pjevaču to ne bi bilo zvučno ime. Moji preci su negdje iz Grčke. Rajko me sve to pitao i onda sam mu ispričao kako su oni došli. Ima jedno mjesto u Grčkoj koje se zove Stavros. Pitao me potom kako mi se zove majka, ja sam rekao ‘Jasna’ i onda je on rekao: Zvat ćeš se ‘Jasmin’. I tako je nastao Jasmin Stavros - pričao je za “IN magazin” 2021. Ubrzo je i zakonski promijenio ime, što su njegova supruga i djeca prihvatila, no roditeljima nije bilo baš drago.
- Majka je to teško podnijela. Pogodilo ju je to i nikad me nije nazvala Jasmin. Zvala bi me Milo i najviše ‘srićo moja’ - prisjetio se prije nekoliko godina.
Prvu ploču izdao je 1987. u suradnji s Dujmićem i Stevom Cvikićem, prodavši je u više od 50.000 primjeraka. Treći album “Ljubio sam anđela” (1989.) s hitovima “Umoran” i “Dao bi sto Amerika” lansirao ga je u vrh estrade, donijevši mu platinastu nakladu i status “kralja zabave”. Uslijedili su veliki koncerti i tisuće nastupa s pratećom grupom Naranča. Kritičari su mu zamjerali prelazak u zabavnu glazbu, no publika ga je obožavala.
Unatoč mirnom životu posvećenom obitelji i vjeri te izrazito zdravom načinu života u kasnijim godinama, opaka bolest ga je sustigla. U ožujku 2023. javnosti je otkrio da boluje od raka kostiju. Sve je počelo čirom na dvanaesniku i operacijom, nakon čega su uslijedili nesnosni bolovi u leđima.
Dijagnozu su mu postavili u KBC-u Sestre milosrdnice, nakon čega je liječenje nastavljeno na Rebru i na kraju u Klinici za plućne bolesti Jordanovac. Nažalost, bitku je izgubio 3. svibnja 2023. Pokopan je na splitskom groblju Lovrinac, u grobnici roditelja Jasne i Dragutina Vasića. Jasmin Stavros ostaje upamćen kao glazbenik čiji su hitovi poput “Umoran”, “Dao bi sto Amerika”, “Kad se prijatelji rastaju”, “Nemoj se udavati”, “Ljubomorni ljudi” i mnogi drugi obilježili generacije i postali nezaobilazni dio svake zabave. No iza lika “kralja zabave” stajao je čovjek kompleksne životne priče, vrhunski glazbenik, odani suprug i otac te čovjek koji je u vjeri pronašao svoj mir. Njegova glazba i energija živjet će i dalje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
