Piroman je počeo bježati od makarske policije kad su ga zatekli na mjestu zločina. Zapalio je šumu...
PIROMAN ZAPALIO ŠUMU
Stručnjak o piromanima: 'To je rijedak psihički poremećaj. Pale šume često iz osvete i pažnje...'
Čitanje članka:
2
min
Makarska se ponovno suočila s noćnom morom vatrenog stihijskog napada. Još jednom su crveno nebo i gusti dim podsjetili stanovnike na ranjivost njihove sredine. Iako je požar brzo stavljen pod kontrolu zahvaljujući brzoj reakciji žurnih službi, incident je ponovno otvorio pitanje - što ljude navodi da svjesno izazovu vatru?
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:09
Požar je buknuo u srijedu oko 23.40 sati. Na mjesto događaja odmah su upućene nadležne žurne službe te je požar ugašen za manje od sat vremena. Dolaskom na teren, policijski službenici uočili su muškarca koji se udaljavao. Kad ih je vidio, počeo je bježati. Ubrzo je policija utvrdila da se dovodi u vezu s izbijanjem požara te je uhićen i priveden u službene prostorije. U tijeku je kriminalističko istraživanje kako bi se razjasnile sve okolnosti ovoga događaja.
- Piromanija je, kao rijedak psihički poremećaj, poremećaj kontrole impulsa ili nagona, karakteriziran neodoljivom potrebom za paljenjem vatre radi emocionalnog zadovoljstva, oslobađanja napetosti ili fascinacije vatrom - kazao je psihijatar dr. Špiro Janović.
- Piromani doživljavaju složene i intenzivne osjećaje povezane s činom potpaljivanja vatre. Prilikom paljenja vatre, često osjećaju snažan nalet uzbuđenja, euforije ili oslobođenja. Vatra za njih može predstavljati osjećaj moći, kontrole ili privremeno olakšanje od unutarnje napetosti i emocionalnog stresa. Psihološki, čin paljenja vatre može biti povezan s duboko ukorijenjenim potrebama, poput privlačenja pažnje, osjećaja važnosti ili suočavanja s potisnutim emocijama poput bijesa, frustracije ili osjećaja bespomoćnosti. Neki piromani doživljavaju gotovo opsesivnu fascinaciju vatrom, promatrajući je kao hipnotički ili estetski privlačan fenomen - dodao je.
Motivacija piromana varira. Neki to čine iz osjećaja osvete ili želje za izazivanjem kaosa, dok drugi traže trenutno emocionalno zadovoljenje. U nekim slučajevima, piromanija može biti povezana s drugim psihološkim poremećajima.
- Liječenje piromanije izuzetno je izazovno iz više razloga. Prvo, piromanija se smatra rijetkim poremećajem, a njena dijagnoza zahtijeva isključivanje drugih psihijatrijskih stanja ili motivacija (npr. kriminalnih namjera). Drugo, piromani često ne traže pomoć sami, jer ne prepoznaju svoje ponašanje kao problematično ili se srame. Liječenje uključuje kombinaciju psihoterapije (poput kognitivno-bihevioralne terapije) i, u nekim slučajevima, farmakološkog pristupa za upravljanje povezanim stanjima poput anksioznosti ili depresije. Međutim, duboko ukorijenjeni emocionalni i psihološki obrasci koji pokreću piromaniju teško se mijenjaju. Piromani rijetko traže liječenje dobrovoljno, što povećava vjerojatnost ponavljanja djela. Smetnje su slabo dostupne korekciji jer sam čin potpaljivanja vatre i vatra pružaju piromanu snažno uzbuđenje i zadovoljstvo čega se on poput ovisnika ne želi odreći - dodao je.
Dodao je da je mogućnost da piroman ponovno počini djelo potpaljivanja vatre visoka. Kazna, poput zatvorske sankcije, često ne rješava psihološke aspekte piromanije, pa može imati ograničen učinak na sprječavanje recidiva. Objasnio je da većina piromana ne razmišlja duboko o posljedicama svojih djela u trenutku paljenja vatre, jer su često vođeni impulsom ili emocionalnim nagonom.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
