Lockdown je masovni zločin i tako će se sutra kazneno goniti. Suština svih masovnih zločina jest da režim ima neku utopiju o spašavanju ljudi od neke nedaće. I onda temeljem te utopije zlostavlja konkretne ljude i stvara konkretne žrtve, bez da itko može pokazati "spašene". Današnja utopija je spašavanje života od kovida. No, nitko od nas ne može pokazati konkretnu osobu i reći: " Štef bi umro da nije bilo lockdowna". To je zato što živote spašavaju liječničke, policijske ili vatrogasne intervencije, pojasevi u autu, operacije, itd. A ne lockdown. Lockdown je represivni i destruktivni dekret niknuo iz utopije režima. On samo ruši, devastira i pustoši. Naime, svatko od nas može pokazati konkretne osobe - žrtve lockdowna. Nekoga kome je lockdown uništio radno mjesto, firmu, egzistenciju, uskratio zdravstvenu zaštitu, uzeo slobodu, itd. Kad npr. policija blokira restoran da spasi taoce, onda zaista postoje konkretne osobe s imenom i prezimenom koje su kao rezultat blokade spašene. No kad režim dekretom zatvori restoran, takvih osoba nema. Ima samo žrtava - radnika kojima je otet kruh. Zato je lockdown restorana i drugih objekata ustvari kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. On je zločin prema konkretnim ljudima. Zločin koji se ne može opravdati utopijom tj. imaginacijom o budućim spašenim životima. Jer svi zločinački režimi su radili isto. Kad su činili zločine prema konkretnim ljudima u sadašnjosti, uvijek im je izgovor bila imaginacija o dobrobiti ljudi u budućnosti..