Nikad u životu nisam bila nervozna kao u zadnjoj utrci prošle sezone i može se reći da taj dan nisam skijala za pobjedu, već za Globus. Na zidu u sobi imam fotku s Mikaelom Shiffrin, otkrila je hrvatska skijašica
OTVORILA DUŠU
Zrinka: Usporedbe s Janicom nisu racionalne, a neki Hrvati su mislili da ću jednom pobijediti
Čitanje članka:
7
min
Utrkivanje je samo mali dio ove priče, poručila je sjajna hrvatska skijašica Zrinka Ljutić (21) u petoj epizodi podcasta 'Alpine Pulse'. Najbolja slalomašica svijeta u prošloj sezoni Svjetskog kupa razgovarala je s uglednim skijaškim novinarom Nickom Fellowsom, a u intervjuu je otkrila kako se nosi s pritiskom nakon što je postala velika skijaška zvijezda, ne samo u Hrvatskoj, već i diljem svijeta.
'Zizi' je ove sezone već odradila tri utrke, bila je deseta na otvaranju sezone u Soldenu, a zatim je bila šesta u prvom slalomu u Leviju. Ipak, u Gurglu je napravila pogrešku i izletjela iz druge vožnje. Dojam će zato moći popraviti već ovog vikenda, i to u američkom Copperu Mountainu, gdje će skijaši(ce) prvi put u sezoni odmjeriti brzinu na američkom snijegu. Prije tih utrka, razgovarala je za službeni kanal Međunarodnog skijaškog saveza.
Koliko su ti značili Ivica i Janica dok si odrastala?
- Puno su mi značili. Ponekad bi ih vidjela na treningu i pratila svaki njihov korak, samo bi ih gledala. Ivica mi je rekao da se sjeća kako sam ih promatrala. Jasno, oni su bili jako popularni, a odrastala sam gledajući Ivicu. Jako mi je drago što ih znam na osobnoj razini. Kada bih bila mala, znala bi im prići i reći nešto što bi ih nasmijalo - rekla je Zrinka.
Jesi li po uzoru na njih stekla radne navike?
- Oni su napravili prve korake 'na hrvatski način'. Svjedočila sam Ivičinim treninzima, trajali bi satima. Drugi bi završili, a Ivica bi i dalje trenirao. Čak i kada bi vrijeme bilo loše, on bi bio tamo. Skijaši obično skijaju po četiri ili pet dana pa uzmu predah. Ivica je znao imati treninge na skijama 20 dana u nizu. Sigurno sam očvrsnula što je osoba poput Ivice bila u mojoj ekipi, on je bio veliki skijaš i ima veliku osobnost.
Jesu li ti naporne usporedbe s Kostelićima u hrvatskim medijima?
- Da, sve je više... Neću reći da me živciraju usporedbe, ali neke stvari nisu potrebne. Iskreno, ne razmišljam puno o tome. Svaki me put pitaju isto pitanje, svaki intervju. Čak i kada sam bila dijete, pitali bi me kako je biti nova Janica... To nije racionalno, i zato ne razmišljam puno o tome. Možda to pomaže sportu, takve priče, a i novinari moraju živjeti od nečega. Moraju napuhati neke priče.
Sjetila se obiteljske anegdote...
- Imam sestru koja mi je vrlo slična. Zimus su joj prišli neki klinci dok je skijala, a mene taj dan nije bilo. Rekla mi je kako su ta djeca bila baš draga i uzbuđena, tako da ih nije htjela razočarati. Samo im je potpisala moje ime, a oni su vjerovali da sam to ja. I svi smo bili sretni!
Jesi li nakon prvog postolja pomislila kako se tvoja karijera odvija brže od očekivanog?
- Nadala sam se postolju i za to sam trenirala. Pa, zato nisam znala što bih sa sobom nakon što sam ga osvojila. Imala sam puno toga za naučiti, još uvijek imam, i nekako sam zapela nakon tog postolja. Trebala su mi neka odustajanja i loše utrke kako bih konzistentno bila na postolju. Kada bih se mogla vratiti u prošlost, vjerojatno se ne bih toliko stresirala oko tih rezultata.
Kako si došla do prve pobjede karijere u Semmeringu?
- Bilo je savršeno. Znate kad imate osjećaj da će se nešto dogoditi? Taj sam se dan probudila nakon sjajnog sna. Moja majka je bila na utrci, što je uvijek lijepo. Bila sam u jako dobroj formi u tom dijelu sezone, dobro sam se osjećala fizički i psihički. Imala sam jako dobru prvu vožnju, imala sam prvi put valjda osjećaj da mogu baš slobodno skijati, kao da sam na treningu. Kada je tako, onda sam brza. Bila sam oduševljena nakon prve vožnje, sjećam se razgovora s ocem u gondoli nakon nje. Rekao mi je da ostanem usredotočena. I jesam.
Jesi li imala veliku proslavu?
- Kada sam prošla kroz cilj, toliko sam imala adrenalina da me nije bilo briga o razlici s kojom sam pobijedila. Kad sam došla u hotel, vidjela sam razne snimke i shvatila sam da sam pobijedila sa 1,75 sekundi prednosti. Tada me tek udarilo što sam učinila. Da je to netko drugi napravio, bila bih oduševljena. Bilo je nevjerojatno... A kad sam došla doma, imala sam lijepu večer s obitelji.
Mnogi kažu da je druga pobjeda još slađa od prve...
- Bila sam puna samopouzdanja nakon pobjede u Semmeringu. Puno je pažnje bilo na meni i znam da je puno ljudi u Hrvatskoj vjerovalo kako ne mogu opet pobijediti. Htjela sam im dokazati da su u krivu. Trebala mi je ta pobjeda u Kranjskoj Gori.
Kako si se nosila s novim očekivanjima? Više se od tebe nije očekivala pobjeda, već Globus.
- Nakon tih pobjeda situacija je postala ozbiljnija. Imala sam puno više pažnje i obaveza... Nakon nekog vremena, postanete umorni. Definitivno vam takve stvari oduzimaju energiju. Nisam se osjećala tako dobro u Courchevelu, ali svejedno sam pobijedila. Tada sam bila šokirana jer nisam mislila da mogu tog dana. Ali uspjela sam.
Na finalu sezone u Sun Valleyju prvi si put bila vidno nervozna...
- Nikad u životu nisam bila tako nervozna. Nije kao kad vodite nakon prve vožnje. Sve mi je bilo nepoznato i toliko je stvari moglo otići u krivom smjeru. Nije sve ovisilo o meni, jedno je kada ovisite samo o sebi, ali sam morala razmišljati kako će skijati Wendy, Katherina, Camile... Slušate te kalkulacije. Morala sam biti pametna i zrela u toj situaciji. Nisam se dobro osjećala na tom snijegu, ali imala sam svoj zadatak i uspjela sam. Pošteno je reći da tog dana nisam skijala za pobjedu, već za Globus. Pojeo me pritisak, mislim da nisam mogla bolje skijati tog dana.
Kakva je bila tvoja reakcija nakon što si osigurala Globus?
- Trebalo mi je neko vrijeme. Nisam znala hoću li biti prvakinja kada sam završila utrku. Čekala sam ostale skijašice i kraj utrke. Loša sam s kalkulacijama, nikad ih ne radim, tako da sam samo čekala dok mi kažu jesam li osvojila ili ne. Bilo je veliko olakšanje.
Kakva je bila reakcija kad si se vratila u Hrvatsku?
- Svi su gledali utrku, neki su i plakali. Kad sam se vratila u Hrvatsku, imala sam nekoliko dočeka, čak i na mom kvartu, gdje su me dočekali susjedi.
Kod kuće imaš poster Mikaele Shiffrin...
- To zvuči pomalo čudno, haha! Ali, da, imam našu fotografiju na zidu od mojeg prvog postolja. Samo sam se htjela fotografirati s njom...Kasnije sam je tražila fotku, haha! Ludo... Ona mi je bila idol. I dalje je. Kad bih bila mlađa, promatrala bi je i gledala. Ali sad mogu normalno pričati s njom. To mi je baš fora. Boji li me se? Nadam se, haha! Ne znam, riječ je o Mikaeli. Sumnjam da se ikoga boji. Ali na tome radim.
Kojim se još skijašima diviš ili si s njima u prijateljskom odnosu
- Puno ih je. Imam puno dobrih prijatelja u Svjetskom kupu. Kao da su mi svi prijatelji, haha! Svi se zajedno dobro provodimo. Utrkivanje je na kraju dana samo mali dio ove priče... Treninzi, inspekcije staze, hoteli, druženja... To je poseban svijet, mislim da ljudi koji nisu u njemu baš i ne shvaćaju kako funkcionira. Čak i kada sam se borila za Globus s Camille Rast, između nas nije bilo ikakve napetosti. Družile smo se.
Vidiš li malo Ivice u svojem skijanju?
- Drugačije je, on je muškarac. Možda ima malo sličnosti, on je imao predivnu, školsku tehniku. Uvijek je bio precizan i odmjeren, kao da nikad nije išao 100 posto. Ja nisam takva, imam više oscilacija u tempu i dinamici.
Čime se ne ponosiš?
- Ponekad se znam isključiti iz svega. Mogu biti pomalo neobzirna prema ljudima oko sebe ako prolazim kroz nešto ili sam jako usredotočena. Znam biti malo sebična...
Još uvijek živiš u Zagrebu i imaš medalje iz djetinjstva... Kako ih je vidjeti kada se vratiš?
- Lijep je osjećaj. Imam puno stvari u sobi koje su povezane sa skijanjem. Ali najdraži je moj startni broj s prvog finala Svjetskog kupa. Pomislim koliko sam se promijenila od tog trenutka, koji nije ni bio tako davno. To je najvažniji broj u mojoj sobi. Ne zadržavam sve trofeje u sobi..
I dalje dijeliš sobu sa sestrom, znate li se posvađati?
- Moja je sestra jako mirna i opuštena. Ponekad narastu tenzije pa se prepiremo, ali to nije često. I sigurno ne često kao dok smo bile djeca.
Čuo sam da si svirala pred svima iz Svjetskog kupa nakon što si osvojila Globus. I to potpuno trijezna...
- Svi znaju da baš i ne volim piti alkohol. Nikad se nisam napila, a pomislila sam, ako mi osvajanje Globusa neće biti dovoljan povod, što hoće? Ali, bila sam toliko sretna i ispunjena. Nije mi potrebna nekakva stimulacija kako bih bila još sretnija i socijalnija. Svi su mi kupovali pića, ali samo sam ih micala i zahvaljivala se. Većina je ljudi bila pijana.
S 21 godinom si osvojila Globus. Kakvi su sada ciljevi?
- Ne razmišljam puno o ciljevima. Zadovoljna sam s time gdje sam i jako uživam u skijanju. Znam gdje se moram poboljšati i to je dobro. Drugačiji je osjećaj bio uoči ove sezone, bilo je više pritiska, ali mi je i lakše jer sam već ostvarila nešto veliko. Zbog toga se ne stresiram toliko. Nadam se da će mi taj Globus služiti kao motivacija za još puno dobrih dana. Želim osvojiti Olimpijsko medalju i veliki Globus, lijepo je trenirati i raditi za nešto. Ali nije kao da ću biti razočarana ako te stvari ne ostvarim. Svakim danom želim biti bolja nego jučer. Ako to radim, znam da će me čekaju dobre stvari.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
