Jesam li bio prestrašen kad su mi dijagnosticirali zloćudni tumor? Nisam! Bio sam pozitivan jer po prirodi sam borac i nikad ne odustajem. Naravno, uz Božju pomoć, kazao nam je Mario Kovačević jednom prilikom
TKO JE MARIO KOVAČEVIĆ?
Životna priča novog trenera Dinama: Prebolio sam rak, a u Sarajevu sam živio kao u logoru
Čitanje članka:
7
min
Mario Kovačević novi je trener Dinama, objavio je maksimirski klub. Na početku sezone bio je bez posla, a onda je u rujnu prošle godine preuzeo Slaven Belupo koji je bio na dnu ljestvice. Napravio je čudo u Koprivnici, odveo ih je do finala Kupa i petog mjesta, a igra njegove momčadi plijenila je atraktivnošću i efikasnošću.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:57
Zvonimir Boban prepoznao je u njemu veliki trenerski potencijal, obojica preferiraju napadački i otvoreni nogomet, a kako to želi vidjeti i na Maksimiru, odlučio ga je dovesti još tijekom sezone. Nakon višemjesečnih nagađanja, sada je konačno postalo i službeno. Bit će mu to najveći izazov u karijeri, prvi put će se nositi s pritiskom i očekivanjima kakva su u Dinamu, ali ako je itko borac koji se zna nositi s teškoćama, to je upravo Kova. Odrastao je u siromaštvu, doživio je rat, a prije godinu i pol dana dijagnosticirali su mu karcinom pluća. I tu životnu bitku uspješno je svladao, s osmijehom, onako kako samo on zna.
- Bio je kraj listopada, išao sam po stariju kćer i vozio se iz Varaždina prema Sloveniji. U jednom trenutku osjetio sam slabost u automobilu. Stao sam pored ceste, u šumu, i umio se vodom. Potom sam otišao do obližnje benzinske pumpe da malo razbistrim glavu. Pojeo sam hot-dog i popio nešto, no nije mi bilo bolje. I dalje mi je bilo slabo. Zvao sam klupskog videoanalitičara Krešimira Gregorića, koji je došao po mene automobilom - prisjećao se Kovačević.
Stanje se popravilo i Mario je odradio trening. No Gregorić je inzistirao na odlasku u bolnicu.
- Odbijao sam, ali Grega me sat vremena čekao u autu. Zapravo me spasio svojom upornošću. Nisam mogao ostaviti čovjeka da vječno čeka u autu. Otišao sam na Hitnu i liječnica je nakon rendgena odmah vidjela sjenu na plućima. Posumnjala je na nešto ozbiljno i poslala me u bolnicu u Klenovnik na daljnje pretrage. Poslije je ustanovljeno da imam karcinom na desnom plućnom krilu - prisjeća se s knedlom u grlu Kovačević.
U specijalnoj bolnici Radiochirurgia Zagreb operirali su ga 6. prosinca. Zahvat su izveli prof. dr. sc. Igor Nikolić i dr. Hrvoje Feljan. Odstranili su mu dio desnog plućnoga krila na kojem je bio zloćudni tumor.
- Jesam li bio prestrašen kad su mi dijagnosticirali zloćudni tumor? Nisam! Bio sam pozitivan jer po prirodi sam borac i nikad ne odustajem. Naravno, uz Božju pomoć. Najteže mi je bilo zbog mojih najbližih: supruge, dvije kćeri i prijatelja, koji su bili u velikom šoku zbog moje bolesti. Nekako u početku nisam bio svjestan svojeg stanja jer se nisam osjećao bolesno, i tek sad neke stvari sjedaju na svoje mjesto
Cijela Hrvatska bila je uz njega, Poljud ga pozdravio ovacijama i podržao u borbi protiv bolesti, a nakon četiri mjeseca borbe otkrio je kako se karcinom povukao. Unatoč svim nedaćama u životu, nikada nije skidao osmijeh lica, pa ni kada je vodio tešku bitku.
Podrška javnosti, utakmica na Poljudu, cijeli stadion na nogama. Utakmica koja se pamti.
- I sad mi trnci prođu. Ne znam je li itko takvu podršku doživio. Hvala svima od srca, svakome čovjeku koji mi je dao podršku. To mi je puno pomoglo da ovako bude.
Najveća podrška bila mu je obitelj.
- Tu moram spomenuti suprugu koja me vozila na sve te pretrage… Pa smo sve to nekako zajedno prolazili… I djeca. Nisam htio, ali izašlo je u javnost pa je i sve druge to potreslo. Moji su roditelji živi i znate kako je roditeljima. Ali, sve je dobro. Supruga i djeca su mi tu bili najveća podrška i ja im se ovim putem još jednom zahvaljujem - rekao je za Sport Klub.
Bolest je iza njega, a ona ga je potaknula da zdravije živi.
- Svaka tri mjeseca moram na kontrolu. Hvala Bogu, sve je u redu. Mnogo šećem, planinarim, čak i jedanput tjedno igram mali nogomet! Jedino više ne mogu biti profesionalni nogometaš - smije se Kovačević.
Rođen je u Jablanici prije 48 godina, a nogomet je započeo igrati u lokalnom klubu Turbina. Na prvi trening išao je s Hasanom Salihamidžićem (45), koji je ostvario blistavu nogometnu karijeru, igrao je u Bayernu, a bio je i sportski direktor.
- Hasanov otac nam je bio prvi trener. Zajedno smo išli na prvi trening i nije bilo tako malih kopački pa smo išli u tenisicama. Moram priznati da u to vrijeme smo nas dvojica iskakali. Poslije su nam je putevi razišli. On je otišao u Velež, a ja sam se 1986. godine preselio u Sarajevo i igrao sam za FK Sarajevo. Vidjeli smo se na utakmicama naših klubova, no kasnije se nismo čuli niti vidjeli - prisjetio se Kovačević, koji je u Sarajevu svlačionicu dijelio s bivšim kapetanom "vatrenih" Borisom Živkovićem.
- On je stigao iz Živinica kad smo bili kadeti. Od nas u Sarajevu on je napravio najbolju karijeru. Bio je hrvatski reprezentativac, igrao je finale Lige prvaka. S njim se čujem danas i u stalnom smo kontaktu - ističe Kovačević.
Nažalost, nogomet u BiH prekinula su ratna zbivanja. Kovačević je tri godine u Sarajevu s obitelji živio pod opsadom.
- Na to se ne želim vraćati jer mi je poginulo mnogo prijatelja. Tri godine živjeli smo kao u logoru, bez struje, vode i grijanja. Sa svojim prijateljem sam iskopao bunar za svoj kvart, da bismo imali pitke vode. Uza sve to držali smo se i, što je najzanimljivije, svaki dan smo igrali nogomet. Po dvoranama smo trenirali mali nogomet - ističe sjetno Kovačević, koji je iz Sarajeva 1994. godine otišao u Zagreb, a zatim u Varaždin.
U grad baroka došao je s jednom torbom i pitao smije li se priključiti ekipi. S obzirom da je stigao već pred kraj ljetnih priprema, ekipa se formirala i poslali su ga na posudbu u ludbrešku Podravinu, koja je tada igrala u 2. HNL. Već na zimu vratio se u Varteks, kad je trener bio Branko Ivanković. Iduće sezone, 1995./96., kad se Varteks s Dinamom borio za titulu, bio je na posudbi u Belišću, da bi se sezonu kasnije vratio u Varteks. Potom su ga poslali na posudbu u redove drugoligaša Hodošana, a potom se skrasio u Koprivnici, odnosno Slaven Belupu.
- U Belupu sam proveo najbolje igračke godine. Ostvarivali smo odlične rezultate, igrali Intertoto kup. Imali smo sjajnu momčad predvođenu Jurčecom, Crncem, Dodikom, Ferenčinom i Mužekom. Kad sam stigao, trener je bio Luka Bonačić. Potom nas je vodio pokojni Mladen Frančić, a naposljetku je trener bio Dražen Besek - istaknuo je Kovačević.
Potom je otišao u redove drugoligaša Međimurja, s kojim je izborio 1. HNL te je dvije i pol sezone proveo s Međimurcima u prvoj ligi. Karijeru je završio u Nafti iz Lendave, koja je tada bila slovenski prvoligaš.
- Mogao sam ostati još jednu sezonu, ali osjećao sam da to nije više to. Nisam mogao biti nepošten prema ljudima i treneru Milku Đurovskom - istaknuo Kovačević, koji nije do kraja zadovoljan svojom igračkom karijerom.
- Bio sam odgovoran, zahvalan vezni igrač. Vrlo dobar u fazi obrane, no prema naprijed sam imao dosta tipfelera. Imao sam slab šut i tako lošu završnicu. Nedostajale su mi tri ratne godine, kad sam se najviše trebao razvijati. Bilo mi je najviše žao što više nisam dao Varteksu jer kad sam došao u Varaždin, živio sam ispod tribina. No, konkurencija je tada bila zbilja paklena.
Još kad je bio igrač Međimurja u 1. HNL završio je B licenciju za trenera i vodio je mlađe uzraste u Međimurju. Kasnije dobio priliku da bude pomoćnik Miljenku Dovečeru i Stjepanu Čordašu na klupi tadašnjeg drugoligaša Međimurja. Potom je bio pomoćnik Tomislavu Kocijanu u NK Varaždinu i Branku Janžeku kada je varaždinski prvoligaš u najniži rang hrvatskog nogometa. Ostao je voditi mlađe kategorije u klubu i bio je trener Strmca iz Bedenice. Njih je uveo u 3. HNL. Kasnije je vodio Međimurje do tri prva i jednog drugog mjesta u 3. HNL.
U sezoni 2017/2018. preuzeo je klupu NK Varaždina i klub s devetog odveo do drugog mjesta i kvalifikacija za 1. HNL protiv Istre 1961. Puljani su na kraju slavili s ukupnih 3-2 i ostali u ligi. Vratio se u Varaždin prije četiri sezone i uspio izboriti ulazak u elitni rang. Bio je i trener Poleta iz Sv. Martina na Muri, Podravine, Međimurja i Mladosti iz Ždralova s kojima je igrao kvalifikacije za 2. HNL.
U prvoj sezoni u najvišem rangu njegova momčad završila je na šestom mjestu, a u studenom 2023. godine povukao se s klupe nakon što su mu dijagnosticirali karcinom. Pobijedio ga je u četiri mjeseca, nadao se povratku na klupu Varaždina, ali to mjesto namijenili su Nikoli Šafariću pa su mu ponudili ulogu skauta.
Htio je opet biti trener i graditi svoj potencijal, a nakon što je bio bez posla, došla je ponuda Slavena. Klub je lansirao u orbitu, a on sam zaradio poziv Dinama...
- Ponosan sam jer sam sve postigao svojim radom. Nikoga nikad nisam navlačio za rukav i uvijek sam sve radio pošteno. Kad čujem te priče 'mogu li ja voditi prvoligaša'..., naravno da mogu. Pa odakle su krenuli Zlatko Dalić, Samir Toplak i Dražen Besek?! Branko Ivanković je prvo bio trener Trnja iz Trnovca. Gdje sam ja mogao biti trener, pa naravno da nisam mogao biti trener Dinama - kazao nam je prije nekoliko godina.
Tko je trenerski uzor Kovačeviću?
- Uf, nemam neke uzore, težim igri kakvu preferira Jürgen Klopp. Od nogometa radi spektakl, a to i nogomet, u korijenima i jest, zabava za gledatelje - rekao je Kovačević koji je 1994. godine stigao u Varaždin.
Svlačionicu je dijelio sa Zlatkom Dalićem, tada već iskusnim veznjakom Varteksa.
- On je tada bio već stariji igrač. Vidjelo se da je vođa. Uvijek je bio smiren i podrška nama mlađim igračima, ali i autoritet. Nije nam dva puta trebao ponavljati neke stvari. Već kao igrač imao je tu smirenost, što je kasnije prenio u trenerski posao. Ne čudi me što je postigao takve vrhunske rezultate s hrvatskom reprezentacijom. Ponosan sam i sretan zbog njega - zaključio je Kovačević.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
