Prvak Europe Magdeburg prošle je sezone osvojio 570.000 eura u Ligi prvaka. Gotovo zanemarivo u usporedbi s milijunima koje klubovi ulažu. Hrvatska će, osim Zagreba, imati 10 rukometaša u Ligi prvaka
Zagrebaši otvaraju Ligu prvaka: Bez Mandića i Srne neće biti isto. Bjelorus će biti novi lider
Počinje nova sezona rukometne Lige prvaka. Zagreb, koji ovog ljeta nije morao iščekivati pozivnicu EHF-a kao prošle sezone, nego je mjesto u skupini dobio zahvaljujući poboljšanom hrvatskom koeficijentu, kreće u srijedu (20.45, Arenasport 1) u Bitolju kod Eurofarm Pelistera. Makedonski je prvak, uz GOG, jedan od dva konkurenta s kojima će se Zagreb primarno utrkivati prolazak skupine, na papiru nešto lakše nego prošle iako, kad si u skupini s braniteljem naslova Magdeburgom i Barcelonom, dva kluba koja su podijelila zadnjih pet naslova u Ligi prvaka, pa s PSG-om, nikad jačom Wislom ili uvijek ambicioznim Szegedom, sve je samo ne lagano.
U žestokoj konkurenciji Zagreb je prošle sezone osvojio sedam bodova, što je bio korak unatrag u odnosu na sezonu prije kad je igrao osminu finala. Momčad je preko ljeta doživjela promjene, na koje će se morati u ovom rasporedu brzo priviknuti jer više nema Zvonimira Srne (Montpellier) i Timura Dibirova (kraj karijere). Trebao je još jednu godinu na golu ostati Matej Mandić, ali ukazala se prilika i njemu i klubu za zaradu, pa je Mandić 12 mjeseci ranije od planiranog otišao u Magdeburg.
Srnu će u dosadašnjem Zagrebovu sustavu biti najteže nadomjestiti iako trener Andrija Nikolić ima širok izbor, međutim, takvog se lidera na oba kraja terena ne pronalazi pucketanjem prstima. Umjesto Dibirova, na lijevo je krilo stigao po njegovoj preporuci Bjelorus Sadovski, koji će propustiti početak zbog ozljede, dok jedinicu na golu preuzima Ante Grbavac. On je imao bljeskove kad Mandić ne bi imao dan, ali te bljeskove treba pretvoriti u kontinuitet i to će biti velik izazov i za njega i za Zagreb. Stigao je u pomoć i Crnogorac Haris Suljević, no on će tek osjetiti Ligu prvaka, zato...
Nakon promašenih pokušaja s ljevacima prošlih godina, Luki Lovri Klarici iz Bundeslige se pridružio Gruzijac Giorgi Tshkovrebadze, koji bi trebao biti i zalog kad Klarica za godinu dana ode u Kielce. Plus je ostanak Filipa Glavaša, za čiji se odlazak Zagreb ranije pripremio i doveo dvojac iz Srbije, Tufegdžić - Dodić, pa sad ima i višak, ali glava valjda neće boljeti.
Igor Karačić najveći je dobitak za ovu momčad. Kad su svi mislili da će stari dobri Kara na Bliski istok da se još malo financijski osigura za kraj koji nije daleko, on se vratio u Hrvatsku. U vanjskoj liniji Zagreb je širi nego prošle sezone, ali koliko i bolji, to ćemo vidjeti. Beljavski bi svakako trebao biti bolji nego lani kad se nametao u lidera i uz Srnu, Gavrić, koji je stigao na polovici prošle sezone nakon odlaska Kosa, također, Kavčič će standardno dati čvrstine i nešto smisliti jedan na jedan kad zapne, a čeka se pravi doprinos Poljaka Przytule. On je najbliži onome što je donosio Srna, valjda će zajedničke pripreme poljskog šutera pretvoriti u aduta. Pivota su četiri, plus je opet zdravi Faljić, minus što se nitko nije profilirao kao apsolutni broj jedan i u napadu, ali i u obrani kao pomoć Gojunu.
U pripremnim utakmicama zagrebaši nisu briljirali, dogodio im se jedan od dva poraza od Nantesa s ružnih 13 golova razlike. U Bitolj su trebali bez službene utakmice, ali Trogir je prihvatio molbu i tjedan dana ranije došao odigrati prvo kolo Premijer lige. Nikolić u svakom slučaju ima još velikog posla da sve posloži prema planu, a dva boda kod opasnog Pelistera, na terenu na kojem Čkembari na tribinama često prelaze granicu dobrog ukusa, trebali bi ulaziti u planiranu računicu za ovu sezonu. Šteta da je odmah na početku, a ni nastavak rasporeda ne ide u prilog jer u četiri kola Zagreb će triput u goste, kod Wisle i PSG-a, s time da krajem rujna u Arenu dolazi Barcelona. Ne treba gubiti glavu ako ne krene prema zamislima, u kojima kao najveća šansa za bodove sredinom listopada u goste Zagrebu dolazi GOG.
Sad, lako je reći da je osmina finala imperativ, da Zagreb treba biti ispred Pelistera i GOG-a, možda opet skinuti nekog velikog u Areni, ali u igri milijuna kakvu su postavili najbogatiji takav je korak teško pratiti. Veszprem može što poželi, osim da kupi naslov Lige prvaka, PSG je blizu 20 milijuna eura, pa zbrojite što bi trebao pet puta jeftiniji Zagreb, koji je danas ostao na samo dva reprezentativca Hrvatske, usput.
Kad smo kod novca, prvak Europe Magdeburg je osvojio 570.000 eura u prošloj sezoni. Gotovo zanemarivo u usporedbi s milijunima koje klubovi ulažu, da ne govorimo o sportovima kojima se rukomet želi približiti. Zagreb je utržio 175 tisuća eura jer EHF dijeli klubovima startnih 140.000 eura za sudjelovanje pa 5.000 eura za svaki bod u grupnoj fazi.
Hrvatski rukomet imat će, izuzev Zagreba, deset rukometaša u Ligi prvaka, dva manje nego prošle sezone. To su Matej Mandić (Magdeburg), Mateo Maraš (PSG), Lovro Mihić, Mirko Alilović i Leon Šušnja (Wisla), Mario Šoštarić i Marin Jelinić (Pick Szeged), Ivan Pešić (Nantes), Luka Cindrić i Ivan Martinović (Veszprem).