Andrés Escobar na današnji je dan 1994. ubijen zbog autogola na SP-u. Nasilje narko-kartela u Kolumbiji uzelo je mladi život, još je i njegova sestra zlokobno predvidjela: "Mama, ubit će ga"
TUŽNA OBLJETNICA
VIDEO Autogol za smrt. Ovaj je potez na Svjetskom prvenstvu zauvijek promijenio nogomet
Čitanje članka:
3
min
Tog 2. srpnja 1994. nogometni svijet je zanijemio. Andrés Escobar, kapetan kolumbijske reprezentacije i branič poznat po nadimku "El Caballero del Fútbol" (Nogometni gospodin), ubijen je sa šest metaka ispred noćnog kluba u rodnom gradu Medellínu. Njegov jedini grijeh? Deset dana ranije, na Svjetskom prvenstvu u SAD-u, postigao je autogol koji je doprinio eliminaciji njegove momčadi. Njegova smrt postala je mračni simbol isprepletenosti nogometa, kriminala i nasilja koje je gutalo Kolumbiju.
Zlatna generacija pod sjenom kartela
Rane devedesete bile su zlatno doba kolumbijskog nogometa. Predvođena karizmatičnim igračima poput Carlosa Valderrame i Faustina Asprille, reprezentacija je igrala atraktivno i učinkovito. Vrhunac je došao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1994., kada su u Buenos Airesu ponizili Argentinu 5-0, zasluživši ovacije domaćih navijača. Sam Pelé proglasio ih je favoritima za osvajanje turnira.
No iza tog blještavila krila se mračna tajna poznata kao "narko-nogomet". Moćni narko-karteli, predvođeni Pablom Escobarom (koji nije bio u rodu s Andrésom), ulagali su golem novac od droge u nogometne klubove kako bi ga "oprali". Pablo Escobar bio je stvarni vlasnik Atlético Nacionala, kluba u kojem je Andrés bio kapetan. Taj je novac omogućio klubovima da zadrže najbolje igrače i postanu konkurentni na kontinentalnoj razini, no istovremeno je nogomet uvukao u spiralu nasilja. Nakon smrti Pabla Escobara u prosincu 1993. Medellín je utonuo u potpuni kaos, a nasilje je postalo svakodnevica.
Kobno Svjetsko prvenstvo 1994.
Kolumbijska reprezentacija otputovala je u SAD pod nezamislivim pritiskom. Nisu bili samo sportaši, nego simbol nade za naciju uništenu nasiljem. No turnir je počeo katastrofalno, šokantnim porazom 3-1 od Rumunjske.
Pritisak je postao neizdrživ. Uoči ključne utakmice protiv domaćina SAD-a, igrači su počeli primati prijetnje smrću. Nepozate osobe hakirale su televizore u njihovim hotelskim sobama i ostavljale prijeteće poruke. Izbornik Francisco Maturana primio je izravnu prijetnju da će cijela momčad biti ubijena ako u sastav uvrsti veznjaka Gabriela Gómeza. Slomljen, Maturana ga je ostavio na klupi.
- Ušli smo na teren paralizirani od straha - priznao je kasnije.
U 34. minuti te utakmice dogodio se trenutak koji je zapečatio Escobarovu sudbinu. Pokušavajući presjeći centaršut Amerikanca Johna Harkesa, nesretno je skrenuo loptu u vlastitu mrežu. Kolumbija je izgubila 2-1 i ispala s turnira. Gledajući utakmicu na televiziji, Escobarova sestra kasnije je ispričala jezivu slutnju svog devetogodišnjeg sina:
- Mama, ubit će Andrésa.
Šest metaka za "Nogometnog gospodina"
Unatoč upozorenjima prijatelja i obitelji da se pritaji, Escobar se vratio u Medellín, govoreći:
- Moram pokazati lice svom narodu.
Pet dana nakon povratka, 1. srpnja navečer, izašao je s prijateljima. U ranim jutarnjim satima 2. srpnja, na parkiralištu ispred kluba "El Indio", verbalno su ga napala trojica muškaraca, izrugujući se njegovom autogolu. Escobar je mirno pokušao objasniti da je to bila pogreška, no situacija je eskalirala.
Humberto Castro Muñoz, tjelohranitelj braće Gallón, poznatih narko-dilera koji su navodno izgubili velik novac kladeći se na pobjedu Kolumbije, izvukao je pištolj i ispalio šest metaka u Escobarova leđa. Svjedoci su tvrdili da je nakon svakog pucnja vikao "Goool!". Andrés Escobar preminuo je 45 minuta kasnije u bolnici. Imao je 27 godina. Njegov ubojica osuđen je na 43 godine zatvora, no pušten je nakon samo 11 godina zbog "dobrog vladanja", što je bio jasan pokazatelj korupcije koja je vladala.
Nasljeđe koje živi i danas
Ubojstvo Andrésa Escobara potreslo je Kolumbiju i svijet. Više od 120.000 ljudi prisustvovalo je njegovom sprovodu. Njegova smrt označila je kraj jedne zlatne generacije i bacila tamnu sjenu na kolumbijski nogomet koja se osjeća i danas. Prijetnje upućene braniču Carlosu Sánchezu nakon crvenog kartona na Svjetskom prvenstvu 2018. pokazale su da Escobarova tragična priča nije zaboravljena.
Ipak, njegova smrt postala je i katalizator promjena. Kolumbija se polako počela boriti protiv nasilja, a nogomet se pokušao očistiti od utjecaja kartela. Nove generacije igrača, poput onih koje su oduševile svijet na prvenstvu u Brazilu 2014., igrale su s radošću i slobodom, oslobođene straha koji je okovao njihove prethodnike.
U posljednjoj kolumni za novine El Tiempo, objavljenoj neposredno prije smrti, Andrés Escobar je napisao proročanske riječi: "Vidimo se uskoro jer život ovdje ne završava." I doista, iako je njegov život tragično prekinut, sjećanje na "Nogometnog gospodina" i njegova ostavština o važnosti poštovanja i nade žive i danas.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
