Kovačević? Prije osuda trebalo bi pogledati što je taj čovjek radio u životu. Dinamo se mora natjecati i pobjeđivati. Nadam se da će to već biti ovu godinu. Ne možemo kupiti vrijeme, kaže lider "modrih"
VIDEO: NOVI ŠEF UPRAVE
Boban: U Dinamu se dogodila revolucija, neke su odluke bile jako teške. Nisam to planirao
Čitanje članka:
18
min
Novi predsjednik uprave Dinama Zvonimir Boban obratio se javnosti u intervjuu za klupske stranice gdje je odgovorio na sva mnoga aktualna klupska pitanja i komentirao zbivanja oko momčadi u ovom prijelaznom roku. Cjeloviti transkript razgovora s klupskim glasnogovornikom Markom Bošnirom od 41 minutu donosimo u ovom članku.
POGLEDAJTE VIDEO:
Mnogi ljudi se pitaju otkad ste došli u klub što vam je to trebalo.
- Ljudi polaze od sebe i normalno je da pitaju, da raspravljaju o meni. Svatko ima svoj životni put. Moj je životni put obilježen ovim klubom i ovim bojama. Dijete sam oca povjerenika, odrastao u Imotskom, došao s 13 godina u barake Hitrec Kacijan škole, tu sam živio dvije godine podno ovog juniorskog terena s bratom i ostalim talentiranim klincima iz regije. S 15 i pol bio sam priključen prvoj momčadi, sa 16 sam počeo igrati, s 18 sam kod našeg predragog Ćire Blaževića, našeg i mog vječnog prvog trenera, postao kapetan Dinama. Cijeli moj život obilježio je ovaj klub i nakon svih tih putešestvija i mojih lutanja po svijetu, gdje sam se davao Fifi, Uefi i drugom klubu koji volim, jasno ne kao Dinamo, AC Milanu neki kraći period, bila je želja doći i živjeti moj klub. Iz te perspektive mogu samo reći da sam presretan i počašćen dati mom klubu. Nadam se da će biti dobro, da ću napraviti dobre stvari. Hvala Bogu, ja tu nisam sam, nadam se da će biti zadovoljni našim radom i mojim osobno. Što god da se dogodi i što god bilo, nemam problem s tim. Jasno mi je da je ovo velika vjetrometina, nogomet je vjetrometina, ovo je delikatna pozicija i svjestan sam javnosti. Sve što mi bude bit će mi s mojim klubom i narodom.
'Zajec će zauvijek ostati na drugačiji način u mom srcu'
Koliko je garnitura ljudi iz Dinamova proljeća utjecala na vaš povratak u klub?
- U potpunosti. Bez takvog pokreta mi ne bismo imali ovaj Dinamo. Pravi narodni, gradski, zagrebački, hrvatski. Dinamovski Dinamo. To je povijesni moment koji se više nikad neće ponoviti. To je nešto što je toliko veliko i bitno za sve nas da uopće nismo toga svjesni. Vrlo brzo smo i to zaboravili, potrošili smo možda i neku ljubav i neki respekt za te ljude nepotrebno. Bad Blue Boysi, Velimir Zajec i proljećari, kako ih zovem, napravili su nešto za što doživotno moramo biti zahvalni. S tim ljudima radim sjajno, za Velimira Zajeca vezan sam osobno već skoro 35 godina, više, star sam, haha. Vjerojatno 39. Velimir Zajec, kad je meni bilo najteže u životu i mojoj obitelji, bio nam je najbliži prijatelj. On će zauvijek ostati na jedan drugačiji način u mom srcu. Sretan sam što su me pozvali da radim za naš klub.
'Nekad je i meni pun k... Zvone Bobana'
Kako gledate na konstataciju da se izgubio dojam da Dinamo dovodi igrače, nego da ih dovodi Boban?
- Malo žalosno. Dinamo je prevelika institucija da ga se personalizira s bilo kim. Jasno, i sa mnom. Jako mi je žao, djeluje mi i pomalo nepismeno. Ne želim vrijeđati ljude, vjerojatno nemaju namjeru, ali na neki način to nesvjesno i jesu u tom momentu. Ja sam samo jedan od onih koji radi i voli Dinamo. Imam ozbiljnu poziciju, jako sam je svjestan, sve pet, ali tu staje priča. Dinamo je Dinamo. Nadam se da će se taj narativ promijeniti, da će se ta retorika promijeniti, pa i na kulturu onih koji su dovoljno nekulturni pa to ne shvaćaju. Nekad je i meni pun k... Zvone Bobana, iskreno da vam kažem. Nastojao sam šutjeti i raditi, sad je red da se povuče neka crta, da se kaže što se malo napravilo, koliko smo zadovoljni i nezadovoljni našim radom. Na kraju krajeva, odlučivat će vrijeme i rezultati, kao i uvijek u nogometu.
'Razumijem ljude koji kažu da igrači trebaju biti pojačanja, ne moraju'
Kako izgleda proces donošenja odluka u Dinamu?
- Generalno, jako je dobra atmosfera u klubu i radu. Imam iznimno korektne i dobre odnose s izvršnim odborom. Oni su uključeni u sve procese upravljanja klubom, moraju i biti. To je red, to je tijelo koje nadgleda naš rad, rad uprave. Mi smo odgovorni tom tijelu. Nisam htio da mi se miješaju u dnevnu operativu niti to rade. Ljudi s puno podrške i nada gledaju na sav taj rad, kao i svi mi. Jako je puno promjena, ali smo u dosta brzom roku došli do nekakve dobre energije unutar kluba, između svih tih tijela, između nas. Najviše sam se okupirao u sportskom i nogometnom dijelu. Morali smo, nažalost, mijenjati puno toga. Nadam se, na radost, dobro promijenili. Vidjet ćemo, to će vrijeme pokazati. Proces uzimanja igrača, što ljude najviše zanima, je da skauting provjeri igrača koji je na neki način na našem radaru. Svatko donese svoje mišljenje. Svatko napravi svoj report, tamo je pet ljudi plus još Goran Vlaović i Albert Capellas, naš direktor nogometa i novi šef akademije. Onda bismo sjeli i, otkad je došao, i Mario Kovačević, i gledali satima i satima. Svi zajedno bismo raspravljali je li to to i kako vidimo tog igrača unutar nove taktike, nove formacije, može li uopće odjenuti dres Dinama, ima li dovoljno klase i hrabrosti za Dinamo, brzine i agresivnosti za neke pozicije, tehnike... Do najminucioznijeg, najmanjeg detalja smo pregledavali, nadamo se da smo dobro odlučili. Jasno da ima i boljih igrača na svijetu, ali ovi naši su sada najbolji. Razumijem ljude koji kažu da trebaju biti pojačanja i tu ljudi su u pravu. Ne moraju biti pojačanja, vjerujemo da smo uzeli dobre igrače za koje će se pokazati da moraju igrati dobro za Dinamo i da mogu biti vrhunski igrači za naš klub. Ali ljudi koji kažu "neka dokažu da su pojačanja" su u pravu. Nekad kažu "Dinamo je doveo pojačanje". Još je nepoznato koliko će ti igrači dati, nadam se da će dati puno.
'Kovačević je napravio senzacionalan uspjeh'
Kojim ste se kriterijima vodili kod izbora Marija Kovačevića za trenera?
- Kad se gleda kurikulum, lako se shvati zašto je danas trener Dinama. Rijetki su ljudi s takvim stalnim kontinuiranim uspjesima gdje njihove momčadi igraju jako dobar, agresivan i napadački nogomet, hrabar, va banque. To je sve što Mario Kovačević već godinama radi. Ljudi ne znaju i sve pet, ali nekad prije nekakvih kritika ili prosuda, osuda trebalo bi pogledati što je taj čovjek radio u životu pa bi se vidjelo da je iz četvrte lige ušao u treću, pa da je pet puta pobijedio u trećoj da bi ušao u drugu. To je senzacionalan uspjeh. Uvijek igrajući dominantan nogomet, napadački. Pet puta ući u ligu gdje je jako teško, gdje ljudi rade pa ti dolaze igrati, gdje je teško isplaćivati plaće, držati tako momčad u kontinuitetu, različitih pet momčadi ili generacija je fenomenalan uspjeh. Onda je otišao u Varaždin, u drugu ligu, pa je od predzadnjeg mjesta došao na drugo, jedva ga je držala na distanci Gorica koja je ušla u prvu ligu. Godinu dana nakon toga je ušao u prvu ligu s Varaždinom, igrao fenomenalan nogomet do bolesti. Pobijedio je, hvala Bogu, i tu bolest. Vratio se u Slaven Belupo koji je nakon četiri-pet kola imao jedan bod i bio u teškoj drami, na instant način ga je podigao, vratio među žive, završio na sredini tablice, skoro u Europi u finalu Kupa. To su reference za Marija Kovačevića.
'Dogodila se revolucija. Nažalost, imat ćemo i neke probleme'
Koliko ste zadovoljni pripremama?
- Vidio sam fenomenalnih priprema i očajnih sezona i očajnih priprema i fenomenalnih sezona po pitanju rezultata u nekim utakmicama. Niti brinem niti se veselim ovim rezultatima, gledam ono naprijed. Nitko nema čarobni štapić, ni Mario Kovačević ni ja. Neko vrijeme mora proći, ne možemo ga pogurati ni kupiti. Puno je novih igrača, to je prava revolucija koja se dogodila. Nažalost, morala se dogoditi, tako da ćemo neko vrijeme sigurno imati neke probleme. Nadam se da će Mario to uspjeti posložiti što brže, da će igrači dati sve od sebe da nogomet bude logičan, da se osjete, kako se kaže u žargonu, što bolje i da igraju što koordiniraniji i bolji rezultatima. Ako bi rezultat od početka bio dobar, jasno da bi to olakšalo proces.
'Znao sam da strašno puno igrača nije za Dinamo'
Koliko je teška bila odluka o odlascima nekih igrača?
- Jako teška. Nadao sam se mirnijoj revoluciji, znao sam da strašno puno igrača, barem osobno, nije za Dinamo. Ali ta je generacija iznimno kvalitetnih igrača, koji su obilježili zadnjih nekoliko godina, koji su zadužili Dinamo. U zadnje dvije godine je to izgledalo umornije i sporije, bez prave motivacije, i to je jasno. Opet se nadaš da ih možeš ponovno motivirati da mogu povesti klub u novu priču i da taj prijelaz bude mekši, što je uvijek bolje. Nažalost, dogodilo se i zbog odluka igrača koje respektiram, da krenu drugim putem. Sa svima smo na elegantan način našli rješenje, sporazumno raskinuli ugovore i želimo im sve najbolje na svijetu za ono što su dali i za ono što mogu dati. I zbog Dinama, i zbog Hrvatske, i zbog njih samih. Ali mi moramo ići dalje, Dinamo je puno puta ostajao i bez većih igrača i ostao je Dinamo. Dinamo će preživjeti sve, mi ćemo svi otići i odlazimo.
'Rekao sam: Bruno, budi pravi kapetan i odi na veći stadij profesionalizma'
Što je bilo s Petkovićem i Pjacom, konkretno?
- Kod Moharramija i Ristovskog je naš izbor bio da tehnički moramo ići dalje. Oni su bili odlični igrači, odlični bekovi koji su dosta dali klubu, pogotovo Rile, i zahvaljujemo mu. A o Ademiju da ne govorimo. S Arijanom smo dogovorili: "Što ti kažeš, prihvaćeno je unaprijed" jer je takav red. S Brunom je bilo malo drugačije. Od početka sam stvarao nekakav odnos gdje bilo tko razumije nogomet u Hrvatskoj, kad gledaš Brunu Petkovića, ako znaš da je motiviran i spreman, ti si skoro pola prvenstva pobijedio. Pa to svi znamo. Nadao sam se da može povesti dalje momčad kao pravi kapetan. Ali za to je bila potrebna prekretnica i njemu u onome kako vidi sebe kao profesionalca i nogometaša. Pitao sam ga: "Bruno, budi pravi kapetan, podrži igrače, podrži novog trenera, moraš otići na veći stadij profesionalizma. Ne znamo koliko si zdrav ili ne, ako par mjeseci odigraš kako treba, jer ovu godinu nisi igrao 70 posto, napravit ćemo sve za tebe, dobit ćeš maksimalan ugovor. Izvršni odbor je donio neke odluke i financijske regulative. Pokušat ćemo da bude što je moguće više plaćen pa ćemo vidjeti. Siguran sam da možeš odigrati najbolju sezonu svog života ako si zdrav. Mi sad to ne znamo. Imamo li dogovor?" On je rekao "Nemamo. Ja moram razmisliti o tom svemu sedam dana". A onda rekoh "Gle, bolje da onda svatko ide svojim putem sedam dana". U tom trenutku ja moram donijeti odluku, na takvom sam mjestu da sam vidio da onda može biti samo problem za Brunu, Dinamo i sve. Najbolje je bilo da se oprostimo. To smo napravili na elegantan, uredan način, s mojim dugogodišnjim prijateljem s kojima sam igrao za Dinamo Ivanom Cvjetkovićem, koji je njemu menadžer više od 10 godina. I to je bilo jako OK, barem sam sretan što se završilo u miru i blagoslovu iako je to jedan bolan rastanak, ali možda je i dobar. I za Dinamo i za Brunu. Jednostavno je evidentno bilo da je teško ići dalje zajedno.
'Pjaca? Rekao sam mu: Skini tu klauzulu jer je preteška'
- Marko (Pjaca) je oduvijek meni bio predrag igrač i naš dečko, zagrebački dečko. Duboko ga poštujem, njegovu purgersku i zagrebačku kulturu, i onu gospoštinu i dinamovštinu koja je i mene odgodila u školi Hitrec Kacijan. Marko je takav lik i dečko, ne možeš ga ne poštovati i voljeti. Kod njega smo vidjeli da više nije tako svjež na terenu, nije više mogao rješavati situacije jedan na jedan, malo smo raspravljali i on je bio svjestan da nije bio dovoljno pripremljen. Rekao sam "Gle, Marko, pripremit ćemo te. Doći će i Vlatko Vučetić koji je došao i koji je jedan od najboljih, ako ne i najbolji kondicijski trener na svijetu. Imamo tu i Štefanića koji je sjajan trener. Napravit ćemo sve, bit ćeš bomba, ali ne mogu ići u novu sezonu kad imaš klauzulu koja je valjda presedan u povijesti nogometa da jedna minuta utakmice ti daje još jednu godinu ugovora". Koji je ozbiljan ugovor i neka je jer je Marko Pjaca ozbiljan igrač. Rekoh "Skini tu klauzulu, kako ti možemo dati tu utakmicu jer je preteška, previše toga povlači za sobom. Ako odigraš par mjeseci dobro, nije nikakav problem. Tko te neće držati ako si pravi jer nam trebaš?". Marko se osjetio malo na testu i odlučili smo zajedno isto tako da sporazumno nađemo nekakav drugačiji put. Tu smo se našli i isto tako mu želim sve najbolje, divan momak. Nadam se da će naći što prije pravi klub, da će opet biti pravi s novom motivacijom, da bude pravi Pjaca.
'Smanjenja postojećih ugovora? Sramotna laž'
Kakva je priča sa smanjenjima ugovora za stare i nove igrače?
- To je sramotna laž. To je bilo toliko glupo i neodgovorno, toliko idiotski napraviti da... Vjerojatno sam puno puta napravio krive stvari u životu i suočio sam se sa svojim greškama. Malo odrastao valjda, ali takvu glupost stvarno ne bih mogao u životu napraviti. Takvu štetu Dinamu, instituciji, u poslovnom smislu, je suludo. Smanjivati ugovore igračima je kao da sudiš taj klub na trajnu sramotu. To nije bilo nikome ni na kraj pameti. Ne znam odakle ta priča. Bilo je govora o novim eventualnim novim manjim ugovorima jer se u međuvremenu donijela nova regulativa. I donijelo ju je najviše upravljačko tijelo kluba, izvršni odbor. Da, na moju preporuku, ali ljudi su izglasali. To se mora respektirati. Ali da bismo mi smanjivali postojeće ugovore, to je sramotna laž i žao mi je za nju. Ne možeš sve demantirati i baviti se svim i svačim. Nastojao sam se koncentrirati na ono što je bitno za Dinamo, puno radio, a nadam se i dobro. A na te male zločestoće, zlobice, mržnjice, idu u račun života. Davno sam stavio tako i nisam se mislio obazirati na to, ali dobro je da sad to spomenem.
'Stariji su dobili motiv za miran završetak karijere'
Došlo je 19 novih igrača. Koje su prednosti formiranja nove momčadi, a koje mane?
- Presretan sam i zahvaljujem svim navijačima Dinama na toliko energije koju nam daju, na ljubavi koju pokazuju svakodnevno. To pokazuju prisustvom i ispred ekrana kad se igraju utakmice. Gdje god idemo, išao sam na par malonogometnih turnira Boysa, svi ti ljudi strašno su uzbuđeni. Ali svi ti ljudi moraju znati da pogurati i kupiti vrijeme ne možemo. To je jasna i negativna stavka kad je u pitanju skoro kompletna nova momčad. Imamo praktički par igrača starih koji su ostali, imamo Mišića, Nevistića, Theophilea i Kuleta koja su stup kontinuiteta koji je jako slabašan kad mijenjaš toliko igrača. Toga smo duboko svjesni, nitko nema čarobni štapić, nije mesija da tu glumi. Napravili smo najbolje što možemo. Vjerujem da smo izabrali puno dobrih igrača koji razumiju nogomet, kretanja na terenu i koji bi trebali biti sposobni dosta brzo pohvatati konce i logiku onoga što će od njih tražiti Mario Kovačević, taktičku logiku. Neko vrijeme će trebati proći da se osjete skroz do kraja, to je tako i to je negativno, ali je jako pozitivno što su svi maksimalno nabrijani, po zagrebački, da imaju nevjerojatnu volju dokazati da su igrači za Dinamo. Neki stariji imaju strašnu volju možda i završiti tu karijeru pa moraju početi dobro da bi je mogli možda i završiti. Ovo je miks iskusnih i mladih igrača, nije ovo samo mlada momčad. Dinamo se mora natjecati i pobjeđivati. Nadam se da će to već biti ovu godinu, ali nitko ne može u to biti siguran, ne mogu ni ja. Samo se nadam, kao i svi dinamovci. Ali to da će se trčati 300 na sat, da će biti motivacija, što je i prednost, dokazivanje da vrijediš Dinama i tog dresa... Nekima je trajno rješenje za miran, ali vrhunski završetak karijere, a drugima da se dokažu da vrijede još većih nogometnih razina. Ali zasad im Dinamo mora biti zadnja i ultimativna razina, tako moraju razmišljati. Najnegativnija stvar je što će trebati proći neki period da se sve to uglazbi.
'Potrebna je treća špica, možda i klasni vezni'
Beljo i McKenna su došli prije nekoliko dana, je li time završen prijelazni rok?
- Vjerujemo da je potrebna treća špica, možda još jedan klasni vezni. Osjećao sam da imamo sve katove odlične, kuhinje, dnevne boravke, nove WC-e, ali nismo imali temelj i krov, haha. Tako je Dinamova kuća stajala dok McKenna i Beljo nisu došli. Sad je stvarno centralna osovina riješena, sad imamo više-manje sve na mjestu da bismo igrali odličnu sezonu, da bi Dinamo bio pravi. Ako još malo obogatimo kadar, super. Otvoreni smo, ako je nešto bolje nego što je sada, ali više nije pritisak da nemamo kompletiranu momčad kao što smo htjeli. Možda nije završen posao, ali je skoro završen.
'Najviše me smetalo što igračima nije definirana pozicija'
Kako komentirate promjene u akademiji i dolazak Alberta Capellasa? Koje su ideje oko omladinskog pogona?
- Dinamo je uvijek imao sustav i sjajne talente, dovodio je najbolje talente iz regije koji su postajali igrači. Ništa ne počinje s Capellasom ni Bobanom, škola Hitrec Kacijan je oduvijek bila sjajna i izbacivala puno talenata. Fenomeni se rađaju, njima je potreban samo sustav. Oni dobri i jako dobri kojima je nedostajalo da budu odlični, uz dobru metodologiju bi mogli biti odlični pa bi mogli biti u Dinamu. Nisu svi igrači za 20-30-40 milijuna, postoje i oni 2-4, 4-6, 6-8. Postoji masa igrača koji nisu dobili dovoljno dobru edukaciju zadnjih godina jer nije bila ta razina i Dinamo mora stremiti najboljem. Capellas je praktički pisao metodologiju rada u La Masiji, radio je tamo 12 godina, radio je s Guardiolom, sa svim najvećim talentima o čijem smo nogometu mogli uživati. Prošao je cijeli svijet, bio s Peterom Boszom u Borussiji Dortmund, u Vitesseu, Midtjyllandu, svugdje na svijetu. Čovjek koji ima ogromno nogometno znanje, ali iznad svega metodologiju najveće nogometne škole u malom prstu, Barcelonine. To je činjenica, to svi znamo. To nama treba biti uzor, ali ne opterećenje. Imamo i naš karakter i naše prednosti, identitet hrvatskog igrača i hrvatskih ljudi, Dinama kao kluba. To se sigurno može samo pridodati njegovoj priči o Barceloninoj metodologiji koju bismo htjeli implementirati koju će on, nadam se, implementirati u Dinamo. Htjeli bismo imati što kvalitetniju edukaciju igrača, da što više igrača izlazi bolji, da budu jasno definirane pozicije igrača. To je naš najveći problem i to me najviše smetalo. Dolaze nam igrači kojima nije jasna pozicija, posebno u veznom redu. Svi će više-manje morati igrati isti sustav. Ako netko dijete igra sedam godina u prvom sustavu i prva momčad igra u tom, valjda će mu se biti lakše prešaltati. Samo će mu biti brže i snažnije, naviknut će se na tu brzinu. Kažu da Barcelona na 2-0 i 3-0 igra isto, pa ne znaju drugačije! To su automatizmi godinama stvarani s metodologijom. Sustav je jedno, a metodologija drugo. Još će se dva Španjolca pridružiti Albertu. Ponosan sam na to da je prof. dr. Vučetić prihvatio poziv. Imamo i novu nutricionistkinju koja je dijete nevjerojatnih znanja. Strukturiramo klub koliko je god to moguće po najvišim nogometnim standardima u svijetu. Vjerujem da će naša škola Hitrec Kacijan u tri do pet godina biti avangarda na razini europskog nogometa. Ne zbog mene, nego ove dvojice i možda te cure. Možeš imati ideje, ali što ćeš bez drugih. Tko si bez drugih?
Kamp Dinama na Borongaju i rušenje Maksimira
Koliko ste zadovoljni dinamikom izgradnje novog stadiona i kampa, koliko je to bitno za klub?
- To je ključno. Ako Dinamo želi postati ozbiljan europski klub, bez infrastrukture to ne možeš. Na kraju krajeva, ne samo da opismenjuje, nego i daje financijsku stabilnost, stabilnost u razvoju, da se trenira u normalnim strukturama prilagođene najmodernijim nogometnim zahtjevima. Što se tiče kampa i omladinske škole, tu moram zahvaliti Vladi, predsjedniku Andreju Plenkoviću, rektoru Lakušiću koji su dali prvu podršku da možemo dobiti na dugoročno korištenje zemlju na Borongaju koja je bila stara kasarna, sad je Sveučilište. Znam da je bila kasarna jer smo kao klinci tamo išli igrati protiv vojnika, haha. Kako god, na tim terenima. Postoji dobra zemlja, to bi bilo sjajno da Dinamo može tamo izgraditi omladinsku školu s najmodernijim strukturama i zgradama, za klince koji su jako talentirani, a nemaju gdje živjeti, nemaju ekonomske mogućnosti pa im Dinamo mora omogućiti da žive u miru, u nečemu lijepom, da mogu tamo trenirati. Inače bi taj kamp bio otvoren svaki ponedjeljak s par osnovnih škola koji ga žele posjetiti, gdje bi ih dočekali naši prvotimci. Ideja je da Dinamo bude dio društva, da se ne zatvara, nego da se otvara. Da bude subjekt, a ne objekt. Da bude aktivan po nekim principima i vrijednostima koje treba živjeti, a koje duboko u sebi nosi. I kad je krenuo proljećarski pokret, Boysi i Velimir Zajec, sve su to jako dobro zapisali u točkama tog projekta koji je donio tako velik povijesni preokret, da na pravi način imamo naš klub. Te su točke jako precizne, ja se definiram kao čovjek Dinamova proljeća i sve ću napraviti da se te točke dogode. Već sam počeo, treba nešto vremena. Nadam se da će me ljudi istrpjeti, a nadam se da će biti i rezultata pa će me ljudi lakše trpjeti, barem moju poziciju i nas sve zajedno, ali i mene. Želja je da se taj kamp izgradi što prije. Velika zahvala gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću koji toliko voli Dinamo i u čijem će se mandatu napraviti dva stadiona u Zagrebu, što je senzacionalno. Uvijek smo govorili da je nemoguće da se nema jedan pravi stadion skoro u Hrvatskoj. Mađari su nam napravili onaj u Osijeku, i neka su, sretan sam zbog Osijeka i hrvatskog nogometa. To malo ide na sramotu svih nas, pa i onih koji su bili gore i mogli pomoći. Evo, sad se to sve događa, hvala Tomislavu na tome, toj vlasti, svaka čast. Mi ćemo se za godinu i pol dana preseliti na Kranjčevićevu i prvog dana kad se preselimo tamo, počet će se rušiti naš uvijek dragi Maksimir. Gradit će se, nadamo se, prekrasan novi stadion koji će dati klubu dugoročnu stabilnost na svaki način.
'Igrao sam kad se pjevalo 'Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska'
Dinamo je pružio ruku i Hajduku oko obnove Poljuda. Kako gledate odnose s najvećim rivalom?
- Igrao sam zadnju godinu u Jugoslaviji kad se pjevalo "Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska". Samo na takav način gledam na Hajduk. A isto tako, želim da nikad ne uzmu bod Dinamu jer je to jedino normalno, jer su veliki rivali. Bez tog rivalstva hrvatski bi nogomet imao puno manje smisla. Hajduk je veliki klub koji godinama nije uspio ono što je Dinamo. Želim stvarno sve najbolje Hajduku na njegovu putu povratka, odnosno na njegovu putu da bude rezultatski uvijek velik. Iako, jasno, ne mogu navijati da to naprave preko leđa Dinama, haha, ali im to želim. Isto tako, lijepo je na kakav način Dalmatinci doživljavaju svoj klub i koliko ga vole, odnosno hajdukovci jer ne moraš biti Dalmatinac da bi bio hajdukovac, kao ni Zagrepčanin da bi volio Dinamo. To strašno poštujem. Oba kluba moraju imati veliko poštovanje između sebe, nadam se da će biti tako. Naš klub otvoren je za najveću moguću suradnju. S druge strane, ostat ćemo najljući mogući rivali, tako treba biti. I nastojat ćemo ih pobijediti svaki put.
'Moramo stići hajdukovce, tek smo na oko 50.000 članova'
Kako gledate na navijače i na najavu promjene klupskog statuta?
- Kako gledam na navijače? Svi smo igrali i živjeli za njihov pljesak. Svi mi živimo za priznanje drugih ljudi, na neki način. To je prirodno, posebno u nogometu. Mi smo i odgovorni svim navijačima. Oni imaju pravo i kritizirati i govoriti, ponekad možda i biti preagresivni, ali ako to ide iz ljubavi i želje da se napravi dobro svom klubu, onda ništa nije problem. Tako gledam navijače. Čiji je ovo klub? Ovo je klub svih navijača. Tvoj (govori glasnogovorniku Marku Bošniru, op.a.) jer si ti dinamovac, jer znam to. Moj isto tako. Nije ovaj klub više od ijednog Bad Blue Boysa nego što je tvoj ili moj. Ili nekakvoga profesora na faksu koji voli Dinamo, ili nekakvoga predsjednika uprave koji voli Dinamo. Ili nekakvog vozača tramvaja. Od svih je nas. Ali ova statutarna promjena koja će definirati puno toga iznimno je dobra za dugoročnu stabilnost kluba. Koja ga apsolutno i potpuno demokratizira. Član - glas je krucijalno. Narod mora birati onoga koji će vladati i dobro je da su ti mandati skraćeni na deset godina, da nisu doživotni. Dvaput po pet godina je logično za nogometni projekt i proces, gdje se može skoro sve definirati. Pa da ljudi procijene vrijedi li taj čovjek. Ako ću to biti ja... Neka me promijene ako nisam dobar, mogu i prije. Čak će prije imati mogućnost nekakvim referendumom me mijenjati, predsjednika, bio to ti, ja ili netko treći. Dinamo tako postaje potpuno navijački, narodni klub. Klub svojih članova. Zato se treba učlanjivati. Zato zahvaljujem svim navijačima da su se učlanili, da su napravili rekord i prošle i ove godine. Ali moramo stići hajdukovce, ima ih više od 100.000, mi smo tek na malo više od 50.000, haha. Moram malo kritizirati i zezati se, pa malo i potičem. Nadam se da će se još pravih dinamovaca učlanjivati. Ali ovakvim novim statutom Dinamo postaje prava, društveno zrela institucija na ponos svima nama, ovoj zemlji i gradu. Na ponos svojim navijačima, njegovim vlasnicima. Jer navijači su vlasnici kluba, hvala Bogu.
'Hvala ljudima koji daju toliko podrške i ljubavi'
Poruka za kraj?
- Dali smo ih i previše, haha. Strašno ću se truditi i živjeti za ovaj klub sa svim onim što imam i znam. Pokušat ću napraviti sve dobro za naš Dinamo. S druge strane, mogu još jednom zahvaliti svim ljudima koji daju toliko podrške i ljubavi, koji imaju toliko vjere. Ja ih molim za malo strpljenja jer će nam ga trebati. Nadajući se da neće trajati dugo i da će se rezultati vidjeti jako brzo, u to sam uvjeren. Sretno Dinamu, sretno svima nama - zaključio je Zvonimir Boban.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
