Bruni Petkoviću i Marku Pjaci raskinut je ugovor s Dinamom počekom lipnja, a od tada hrvatski reprezentativac nije dao niti jednu izjavu sve do gostovanja u Podcast Inkubatoru gdje se dotaknuo mnogih tema
Sport
Komentari 89
Bruni Petkoviću i Marku Pjaci raskinut je ugovor s Dinamom počekom lipnja, a od tada hrvatski reprezentativac nije dao niti jednu izjavu sve do gostovanja u Podcast Inkubatoru gdje se dotaknuo mnogih tema
Bruno Petković (30) krajem svibnja iznenađujuće je prekrižen u Dinamu. Od tada se svakodnevno očekivala objava o njegovu odlasku iz kluba, pri čemu se isprva računalo na transfer kojim bi Dinamo zaradio na hrvatskom reprezentativcu. No, uslijedio je šok. Kako je 24sata ekskluzivno objavio, Dinamo je raskinuo ugovor s Petkovićem, kao i s Markom Pjacom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:57
Ubrzo su se pojavile informacije da je Petković blizu potpisa za turskog prvoligaša Kocaelispor, no pregovori su naglo propali zbog nesuglasica oko uvjeta ugovora. Ipak, dogovor je na kraju postignut i nekadašnji napadač "modrih" preselio se u Tursku, gdje je već odigrao jednu prijateljsku utakmicu u kojoj je dodao asistenciju.
Sada je po prvi put govorio o svom odlasku iz Dinama u gostovanju na Podcast Inkubatoru.
Kako je došlo do odlaska iz Dinama u Kocaelispor?
- Idem u ligu koja je puno jača od HNL-a. Klub nije po renomeu poznat hrvatskoj javnosti. To je ambiciozan projekt. Liga je jako ozbiljna, puno ozbiljnih igrača je u njoj. Bilo je puno priča, spekulacija... Potpisao sam tamo, pa nisam, pa otišao u Španjolsku. Tako je to s transfernim periodom. Ovo mi je bila jedna od najbitnijih odluka u životu, dao sam si vremena za odluku. Krećemo s jedne polazišne točke koja ne izgleda svima dobro, ali mislim da je to pravi put. Donio sam odluku i idem s njom kao da je najispravnija na svijetu. Kad doneseš odluku, moraš živjeti za nju. Sve što sam vidio u klubu je odlično. Momčad se još gradi i ima kvalitetu.
Koje ste još ponude imali?
- Imao sam nekoliko ponuda. Bilo je lukrativnih ponuda s Bliskog istoka. Nisu mi odgovarale u ovom trenutku jer želim na SP s Hrvatskom. Sportski cilj mi je u prvom planu. Bez obzira što se protezalo da mene samo zanima novac... Moji ciljevi su uvijek bili sportski. Ovo je kompenzacija za posao koji radim, bez obzira što uživam u njemu i živim ga. Dinamo mi je dao puno, a dao sam i ja njemu. Bilo je Brune i prije Dinama, bit će Dinama i nakon Brune.
Selcuk Inan, legendarni turski reprezentativac, sad vam je trener.
- Ima ogromnu energiju. Presudila je njegova želja da me dovede, zvao me osobno. Njegova i moja ideja nogometa poklapaju se. To je bilo presudno.
Odigrali ste već jednu prijateljsku za novi klub i odmah asistirali u pobjedi. Kakva je momčad?
- Iznenadila me na početku, jako je dobra. Vidim mnogo iskusnih igrača. Neću izdvajati poimence neke igrače. Mnogo je novih imena, bit će ih i još. Jako respektabilna momčad i vidjet ćete sve ove sezone, bit ćemo dobri. Cijela ta regija, Kocaeli, živi za klub, ima vojsku navijača. Po onome što su mi pokazali, navijači će dati maksimalnu podršku momčadi. Regija je naslonjena na Istanbul. Blizu mi je Dominik (Livaković, golman Fenera, op. a.). Jučer me zvao i pitao jesam li u Istanbulu. Dogovaramo se za ručak.
U Turskoj ima ozbiljnih napadača poput Victora Osimhena, Maura Icardija... Hoće li vas oni dodatno motivirati?
- Igrao sam već protiv ozbiljnih igrača, ne motiviraju me ova imena posebno. Bitna mi je momčad. Ekipa uvijek izbacuje pojedinca. Ako su dobri rezultati, svi su dobri, pa je dobar i Bruno. A kad su rezultati loši, kao prošle sezone u Dinamom, onda ne valja nitko. A prodao je Dinamo dva sjajna mladića, Sučića i Baturinu, zaradio milijune. Oni će nositi godinama Hrvatsku. A ispalo je da ne valja nitko. Volim asistirati, da se vesele dvojica... Nekad zbog mog javnog nastupa ispada da sam arogantan... Na van izgledam kao da gledam samo sebe, a uvijek sam bio tip koji situaciju želi držati svlačionicu na okupu. Ako ja ne gledam sebe, mladi mogu vidjeti da smo klapa, da nitko nije iznad nekoga...
Kako je izgledao vaš razgovor sa Zvonimirom Bobanom, šefom Dinamove uprave?
- Nisam gledao Bobanov intervju u kojem je govorio o mom odlasku, ali sam pročitao što je rekao. Bio je dug pa nisam gledao... Zvone ništa nije lagao, to moram naglasiti. Međutim, rekao je samo svoj dio istine. Ispričat ću priču kakva je bila. Boban nije učinio sve da ja ostanem. Dan prije zadnje utakmice s Varaždinom da napravimo sastanak iza utakmice, sutradan, nakon utakmice. Izgubili smo prvenstvo u nedjelju navečer. U ponedjeljak su bili razgovori sa sedam-osam igrača. Ja sam bio prvi. Pričao je da sam kasnio pola sata. Kasnio sam tri minute. Imam sve u porukama. Nisam spavao večer prije jer sam izgubio prvenstvo, osjećam se odgovornim, imali smo važnu ulogu i odgovornost veliku. Ljudi misle da nama nije stalo, ali to nije tako. Razgovarali smo 30-40 minuta, dotakli smo se kako je bilo prije. Na početku mi je predstavio svoj projekt. Da se moram maksimalno spremiti, da budem kapetan... Neka provjere ljudi, bio sam na svim pripremama, uvijek radio na sebi. Rekao je: "Ne mogu ti sad dati novi ugovor, treniraj dva-tri mjeseca, pokaži se, pa ćemo ponuditi". Rekao je: "Znači, imamo dogovor?". Rekao sam: "Nemamo". Pružao je ruku, nisam htio dati jer ako dam ruku to znači kao da sam potpisao. Rekao sam mu: "Moram se odmoriti od sezone psihički". Oči su mu se izokrenule, imam teoriju da ima bipolarni poremećaj. Objasnio sam mu što sam htio reći, smirio se. Rekao je: "Razgovarat ćemo opet za sedam-osam dana". Otišao sam... - tvrdi Petković.
Petković je nastavio...
- Sutradan je nazvao mog menadžera, rekao da je razgovarao s Izvršnim odborom i da je njihova odluka da ne moram doći na pripreme, da više nisam dio momčadi. Bio sam u šoku, nisam znao što dalje. Na prvu stvar koja mu se nije svidjela... A htio sam biti korektan. Da ako i odem, da klub ima vremena naći novu špicu. Još jedna stvar koja me zasmetala se dogodila 30 minuta nakon toga. Sjeo sam s Ademijem. Boban je jednom mom suigraču rekao: "Nema on te pare, on vraća novac Zdravku". To može pričati samo lik koji ima ozbiljan problem u glavi. Ne dozvoljavam da itko piša po mom obrazu. Zvone, tako se u Dinamu ne možeš ponašati.
Sad već bivši napadač Dinama rezignirano je nastavio...
- Ademi je najveća legenda u povijesti Dinama. Pod njegovom vrpcom ostvareni su najveći rezultati. Bilo je velikih igrača u Dinamu, ali nitko nije ostavio takav trag. Razlaz s njim... Ma, da ne idem u širinu. Dinamo me izgradio kao čovjeka i nogometaša. Generacije dođu i odu... Boban je imao apsolutno pravo na te odluke, ali način na koji se to dogodilo... Taj lagani PR... Da ispadne da je sve bilo zbog novca. Marko Pjaca? Mi smo jako dobri. Marko je trebao imati ugovor na tri godine, ali se dogovorio na 2+1 da izađe u susret Dinamu. Jedna godina dodatna ako odigra minutu. Čak je Pjaca htio smanjiti plaću da ostane. Boban je zaključio da ga je bolje isplatiti, da mu da milijun odmah, a ne milijun i pol do kraja ugovora. Htio si je Marko smanjiti plaću za 30-35 posto. Marko je predobar dečko pa neće javno istupiti. Ja sam uvjeren da će Dinamo osvojiti naslov, da ima najbolju momčad. Vidović je sazrio, Stojković je igrač...
Dotaknuo se Stojkovića...
- Boban mi je rekao: "Neškolovan igrač, divlji". Stojković je sjajan, uz Vidovića je bio najbolji na pripremama. Pročitao sam neki tekst da je najveći gubitnik priprema. To mi izgleda orkestrirano. A priča se o demokraciji. Kao da Boban to šalje okolo. Govorio je da će Dinamo imati 45 dana priprema, a tad još nije imao ni trenera. Boban je odlučio da će pripreme trajati 45 dana. Sve se njega pita. Za sportskog direktora Darija Dapca rekao mi je: "Ma, on je zapisničar".
Da ste dobili vrijeme da promislite i ponovno s Bobanom sjednete za stol, biste li ostali?
- Imao sam neku ideju ako osvojimo prvenstvo da odem. Htio sam otići tako. Slomilo me jer sam izgubio titulu. Nisam u tom trenutku imao odluku. Kad smo ga izgubili... Ja sam veliki navijač Dinama. Ne želim sad pričati da sam sto posto htio ostati i da sam otišao jer me otjerao Boban. Htio sam samo vrijeme, da sam dođem do nekih odgovora. Prvo mi je pružio ruku i rekao da se vidimo za sedam dana, a onda...
Što kažu Ademi i Pjaca?
- S Ademijem sam se čuo nekidan. S Pjacom jučer. Pričali smo o tim temama, ali neću govoriti što oni kažu bez njihovog dopuštenja. Aki ima puno toga za ispričati. Nije on htio onomad u Kinu zbog novca, već zbog tadašnjeg trenera Ante Čačića. Ademi je bio lider, primjer, ja sam više bio taj koji nekad stvari iznese dobro, nekad loše.
Nastavio je...
- Da me ne shvatite krivo, Boban je složio jako dobru ekipu. Nije katastrofa ovo što je Zvone napravio. Ja sam govorim o načinu. Prije ili kasnije bi se naši odlasci dogodili. Dinamo će osvojiti prvenstvo, uvjeren sam, jako su dobri. S te strane, kao navijač Dinama, želim klubu sve bolje. Volim doći na Maksimir s igračima popiti kavu. Ne znam hoću li smjeti više tamo nakon ovoga. Beljo je odličan igrač, Vidović odličan, kapetan Miške (Josip Mišić, op. a.). Po meni je bio naš najvažniji igrač, davao nam je balans, najbitnije je da je on ostao od svih nas, on je srce momčadi. Ljudi ne vide sve ono što on donosi... Bitnije je da je ostao on, nego ja.
Imali ste prošle sezone velikih problema s ozljedama.
- S Bobanom sam se složio da moram proći pripreme i vratiti se u formu. Problemi su krenuli ljetos. Imao sam nezgodne upale. Dan prije Bayerna mi se dogodilo proklizavanje na treningu, imao sam rupturu aduktora. Primio sam injekciju i igrao takav. Igrao sam i dalje, pogotovo nakon takvog rezultata, da se podignemo. Upalilo mi se sve oko aduktora i pubične kosti. Nisam nikad naišao na takvu ozljedu. Jako je komplicirana zona ozljede. Sa svoje strane napravio sam sve što sam mogao da igram i da se liječim. Sa svojim novcem sam se liječio, kad sam išao sa strane. Kad sam išao u Beograd, kad sam išao u Bolognu. Sve sam plaćao svojim novcem. Nisam išao kod nekih šarlatana, nisam izbjegavao terapije. Bio sam uvjeren da mogu paralelno igrati i liječiti se. Ali... Došao sam do stanja da primam dvije injekcije u jedan i drugi aduktor. Nisam mogao ući u auto, ustati iz kreveta... U najboljoj namjeri nekad sam ulazio u igru nezaliječen i sve se zakompliciralo... Izgubilo se u derbiju, izgubilo se od Bayerna jako ružno, u Koprivnici jako ružno... Bogu hvala, sad je sve iza mene.
Pisalo se da su vam stradala rebra, neki su tvrdili da su vas pretukli kamatari?
- Institucije će raditi svoj posao, završit ću s jednim medijem na sudu. Dokazat ću ljudima da nisu bili u pravu. Na temelju lažnih WhatsApp poruka su pisali tekst. Nikome ne dugujem novac, nema istine u toj priči. Ljudi pišaju po mom obrazu. Tad sam bio u Italiji, na terapijama, jako ružno... Stavlja te se u takav kontekst, a priča nema veze s istinom.
Bi li Dinamo osvojio naslov da ste mogli igrati više?
- Ne mislim ništa loše o Kulenoviću i Kangi... Međutim, vjerujem u svoje mogućnosti. Bilo je mnogo ozljeda. Sučić, Mišić neko vrijeme. Neki igrači ispali su iz forme. Nekad nam se i poklopilo. Nekad te neće, i kad si bolji od nekoga. Promijenili smo četiri trenera, svaki ima svoju ideju. Kao glavni krivci označeni su senatori. Bez obzira što smo u tom trenutku najmanje vremena provodili po terenu. Prošao sam puno svlačionica, pogotovo po Italiji. U Italiji čistiš kopačke mlađima, nemaš pravo glasa. Mladi igrači u Dinamu su od nas imali maksimalnu podršku, nikakvih međugeneracijskih svađa nije bilo. Možete pitati te mlađe igrače. Ja sam nekoć bio inatljiv klinac u Italiji, ali znao se red... Mogu prigovarati samo sebi, neću o drugima. Svatko treba poći od sebe. Protiv Lokomotive smo u završnici sezone kiksali, ja sam promašio zicer u smiraj utakmice. Sezona bez trofeja je jedna mrlja koja će mi ostati. A nije loše, šest od sedam godina smo osvojili. Ali još je friško, pa mi je sad teško, ostaje kao mrlja...
A odnos stranci i domaći?
- Nikad problema. Samy Mmaee imao je problem s Nenom (tadašnji trener Bjelica, op. a.). Samy se, kako mi je rečeno, ponio nekorektno. Kasnije se vratio u momčad, trenirao normalno, bio profesionalac.
Gdje se prelomilo prvenstvo?
- Prije Bayerna izgubili smo derbi od Hajduka iz jedine njihove šanse. To je bila mini-prekretnica, spustila nas... Pa taj remi s Lokomotivom u svibnju. Tu se osjećam direktnim krivcem jer sam promašio zicer. Doveli smo se u neugodnu situaciju. U travnju nas je deklasirala Istra u Puli, tu su počele sumnje. Aki i ja organizirali smo s predsjednikom uprave (Manenica tad, op. a.) presicu da malo dignemo navijače i igrače. Nije polučilo uspjeh. Možda smo trebali to raditi češće, istupati. Sjećam se situacije pretprošle sezone. Bili smo u lošem trenutku, loše smo igrali, svi su nas spuštali. Ja sam na presici prozvao bivšeg reprezentativca Jarnija jer je rekao da će navijati za njih. Ja to tako i mislim i nije mi žao, ali rekao sam to na ružan način. To je moje mišljenje, ali takvim se rječnikom nisam trebao služiti. Ali, takva stvar skinula je medijski pritisak s ekipe, preuzeo sam to na sebe. To sam trebao možda i ove sezone pokušati, dio toga preuzimati na sebe. Težak je Dinamov dres, pogotovo kad imaš sedam-osam bodova minusa. Trebali smo bijes javnosti navući na sebe, da se više pljuje po starijima i meni... Možda bi bilo bolje. Nije sve na terenu. Nešto se događa u svlačionici, nešto na treningu, nešto na terenu. Možda si to predbacujem, ne znam kad ću prežaliti što nismo osvojili titulu ove godine. Ne želim se vraćati na to više. Možda je to tako trebalo biti. Na gol-razliku ispali smo iz LP-a, na gol-razliku izgubili smo prvenstvo. Možda nismo zaslužili.
Kako ste pretprošle sezone okrenuli situaciju i stigli Rijeku sa Željkom Sopićem, a sad ne?
- Nekad ti ništa ne ide u korist. Rijeka nas je lani izdominirala u 90 minuta, imala sve. Onda moj gol iz slobodnjaka... Pogodio sam, mislim da ih dobro izvodim. Imao sam sreće da sam pogodio dobro. To je prelomilo prvenstvo. Moglo se dogoditi da je otišlo u drugu stranu. Da je Rijeka to pobijedila, drugačije bi dočekala zadnja kola i bilo bi nam jako teško to stići. Svatko dobije priliku, a onda to moraš iskoristiti. Ove sezone nismo mogli najviše mojom krivicom i mojih suigrača. Mogao je i klub neke stvari bolje. Rijeka je ove sezone imala sjajnu obranu, zaslužila je...
Je li vam lakše jer je naslov osvojila Rijeka, a ne Hajduk?
- Mene samo zanima je li naslov osvojio Dinamo.
Mišljenje o Livaji?
- Livi je top igrač, momak dobar i iskren. Osuđuju ga zbog nekih stvari, kao i mene. Svaka čast za sve nogometno što je napravio u Hajduku. Prijatelji? Jesmo, čujemo se nekad, popijemo kavu.
Incident zbog kojeg je napustio reprezentaciju?
- Osiguranje je moralo brže reagirati na Rujevici kad su ga počeli vrijeđati. Ako mu je navijač već trebao nešto reći, trebao mu je to reći dok je ovaj u dresu Hajduka, a ne u dresu reprezentacije. Hrvatska je iznad svega. Je li dobro odlučio što je napustio reprezentaciju? Ne znam, možda su ga te uvrede pogodile. Sigurno da nije ugodno.
Kako biste Livaja i vi igrali zajedno?
- Nikad se nije dogodilo, vjerojatno i neće. Tko je bolji po segmentima? Nisam ja za te TikTok stvari. Ne bih to... Neki će reći da je bolji on, možda i svi, neki će reći da sam ja...
Što je bilo s Hajdukom kad ste bili dijete?
- Tražili su neki treneri da ih moj otac "počasti" da ja dođem u Hajduk. Zato sam kao dijete otišao u Dinamo, Dinamo me stvorio (kasnije otišao u Dragovoljac pa Italiju, op. a.).
Je li sad bilo kontakta s Hajdukom?
- Neki ljudi su zvali, ali zahvalio sam se. Ne bi bilo korektno prema Dinamu, prema svakom čovjeku koji je kupio moj dres. Napravio sam velike stvari u Dinamu. Da sam prešao u Hajduk, to ne bi bilo korektno od mene.
Koju ocjenu biste dali svojem mandatu u Dinamu?
- Sve najveće stvari u karijeri napravio sam kao igrač Dinama. Moram staviti stvari u perspektivu. Kakav sam bio prije dolaska u Dinamo... Svoju etapu u Dinamu ocjenjujem s 10. Žalim što one godine nismo pobijedili Šahtar i prošli skupinu Lige prvaka. Jesam li u top 5 igrača u povijesti Dinama? Možda u novijoj povijesti. Ranije je bilo top igrača poput Zambate, Zeke, Ladića... Pa kasnije Mandžukić, Ćorluka, Dudu...
Najdraža pobjeda u Dinamu?
- Pretprošle sezone pobjeda na Poljudu, preokret na Rujevici. Pa Tottenham kod kuće, Chelsea također... Bilo je velikih skalpova. Vjerovao sam u momčad, vjerovao da možemo i bolje.
Najdraži gol u Dinamu?
- Škarice protiv Bodo/Glimta u playoffu za Konferencijsku ligu. Pa gol Rijeci iz slobodnjaka koji nam je praktički donio titulu.
Najteži trenutak?
- Imali smo 3-1 protiv Šahtara do sudačke nadoknade. Pa završi 3-3... Mi smo u glavama mislili da je gotova. Kad primiš gol za 3-2... Voda u ušima, mislio si da je gotovo. To je dio te europske škole. Shvatiš da nije gotovo dok nije gotovo, da igraš protiv kvalitetnih ekipa. U šali sam Ademiju znao reći da smo kiksali jer je zabio za 3-1, da bismo pobijedili da je bilo 2-1 u nadoknadi za nas... Ademi i ja išli smo na dopinšku kontrolu nakon utakmice, samo je bila tišina... Mislim da smo nakon Šahtara pobijedili na Rujevici 5-0. Neno je tu bio jako dobar, držao nas je motiviranima. Lagao bih kad bi rekao da me to peče i danas, ali sigurno se toga ne volim prisjećati. Mogli smo ući u osminu finala LP-a. Ako smo trebali platiti tu školu, platili smo je. Nakon toga smo imali puno uspjeha u Europi.
Reprezentacija?
- Maštaš o tome od malena. U najbolju generaciju Hrvatske u povijesti. Dođeš u nju nakon SP-a u Rusiji. Imponira ti to. Do jučer si ih gledao na TV-u. Uz pluseve i minuse, dao sam uvijek svoj maksimum, neke bitne golove sam zabio. Mogao sam u nekim situacijama i bolje. Imam medalju sa SP-a (bronca iz Katara, op. a.). To je potvrda da nešto vrijedim, da sam napravio nešto veliko u životu. Kad pogledaš s odmakom, nevjerojatno.
Gol Brazilu?
- Najdraži gol koji sam zabio. Ušao sam loše s klupe. Trčim lijevo-desno, izgubim četiri-pet lopti. Pa onaj dobar moment u produžetku kad namjestim šansu Brozoviću. Pa pucam, odbije se, uđe. Utakmicu ranije protiv Japana igram ok, korektno, pa izađem u 60. minuti. Pa se priča da nisam dobar..., a bio sam ok. Pa te nagradi protiv Brazila. Asistencija Oršića? Mislim da sam ga zvao da mi da povratnu. Sve mi je u magli. Pogledao sam video 100 puta. Da je neka druga utakmica, možda bih zarolao loptu. U ovoj sam morao pucati. Nekad, kad ti ide loše, kao u toj utakmici, moraš igrati jednostavnije. Nekad sam forsirao pa je bilo još lošije. To je moj savjet mlađim igračima. Ako ne ide, igraj jednostavno. Ako ide, igraj po instinktu. Da nije Marquinhos dirao loptu, ne bi ušla. Nisam znao ni kako slaviti, da prođem glavom kroz reklamu. Kruna moje karijere, najbolji osjećaj koji mi se dogodio na terenu i među najboljima u životu. Neprocjenjivo.
A ono kad ste po ćevape poslali Škrinjara, tad ponajboljeg stopera na svijetu?
- Uvijek ideš s idejom da za*ebeš stopera. Bez obzira protiv koga igraš. Nekad, kad ide, moraš probati. Ali nekad nemaš samopouzdanja pa ne možeš napraviti razliku ni protiv niželigaša. Nekad nisi dobro trenirao kroz tjedan, nekad ti ne odgovara taktika pa si nezadovoljan. Nisam ja previše studiozan pa da neke takve stvari pripremam prije utakmica. Mislim da sam dobro odradio to protiv Škrinjara...
Čujete li se s izbornikom Dalićem?
- Čuo sam se nedavno s izbornikom i njegovim pomoćnikom Ćorlukom. Rekli su mi da nađem klub i da ako budem igrao dobro da ću biti u reprezentaciji. Ja to znam. Ako budem dobar, da bi mogao biti unutra. Ako budem dobro igrao, očekujem i nadam se. Nije mi mjesto zacementirano, ali svjestan sam da se moram boriti za to mjesto.
Kakav je vaš odnos s izbornikom?
- Imamo korektan odnos. Povlačilo se u medijima da on želi da sam više u 16 metara, jer sam ja malo drugačiji igrač. Ja sam se tražio, prilagođavao. Više su to mediji potencirali, nego što sam ja s izbornikom razgovarao o tom. U nekim utakmicama se nisam kretao dobro, možda sam previše dolazio po loptu, možda nisam otvarao prostor. To su stvari koje definiraju odnos trener-igrač. Nije bilo nikakvih nekorektnosti.
Najteža utakmica za reprezentaciju?
- Poraz od Španjolske u Kopenhagenu na Euru 2021. Pa poraz od Španjolske u finalu Lige nacija. Ja sam kriv, promašio sam jedanaesterac. Pa poraz u polufinalu SP-a 2022. od Argentine. Poluvrijeme smo gubili 2-0, a igrali bolje od njih, pa hajde ti to nekome objasni. Livaković je stajao na mjestu, nije Alvarezu ušao u pitanju. Po meni to nije penal. Pitao sam i neke naše suce pa su mi rekli da je. Rekao sam: "Vi niste nikad igrali nogomet". Možda ja nisam realan...
Prošli Euro i ispadanje u skupini?
- U Njemačkoj je bilo puno naših navijača. Euro je krenuo loše po nas i po mene (poraz od Španjolske 3-0, op. a.). Kad pogledaš, ispao si, a imao si kvalitetu, mogao si napraviti više. Pogotovo ja. Sve je bilo na visokom nivou. Naši navijači, trening-kamp... Međutim, ne možeš nikoga kriviti. Imali smo toliko dobrih rezultata ranije.
Opišite sadašnje i bivše suigrače u nekoliko riječi...
- Modrić? Maestro. Perišić? Mašina. Brozović? On je legenda. Kovačić? Talent, uvijek mi je bio top, top. Jedini za kojeg sam u tim mlađim kategorijama, dok sam bio pun sebe, govorio: "Ovaj je bolji od mene". Gvardiol? I on mi je legenda. Može igrati bilo koju poziciju. I kao momak i kao igrač je top. Livaković? Siguran. Dajte ti sigurnost. Budimir? Paker, momak za 10. Živi nogomet i zaslužuje sve dobro što mu se događa u životu. Povezivali su ga s najboljim klubovima na svijetu (Real, op. a.), zasluženo. Krama? Doktor, najbolja završnica koju sam ikad vidio. Paša? Tih, najbolji igrač iz drugog plana. Možda je u karijeri zabio i više golova od mene. Neće se previše isticati. Majer? Lijeva noga... Orša? Desna noga čudo... S njim sam bio možda najkompatibilniji. Najbolje me razumio, uvijek mi se nudio, proigravao me, momak za 10, na početku smo bili i cimeri. Olmo? Dani je dečko na mjestu. Radio razliku, jako inteligentan igrač. Momak pristojan, kulturan, odgojen, nikad problem ni jedan. Fokus samo na nogomet, sve ostalo u životu bilo mu je sporedno. Aki? Primjer sportaša, prijatelja, lojalne osobe. Hvalio sam ga maloprije, ispast će da mu se uvlačim. Mišić? Ljudi nemaju dojam koliko je dobar igrač. Kulenović? Legenda samo takva, i igrač top. Ljudi ga gledaju kroz prizmu mene, a drugačiji je. Moraš ga znati iskoristiti, on je igrač prostora. Ekipa je navikla igrati sa mnom pa su od njega tražili iste stvari. Daje 100 posto, pristojan, kultura, za 10, smiješan lik, sjajan za atmosferu. Theophile je mašina. Na treninzima je miran, ne udara. Profesionalac, kuži hrvatski, ali ne želi ga govoriti. Ristovski? Da igram protiv njega, tukao bih ga, na terenu je prgav i bezobrazan. Kad s nekima pričam sa strane, ne vjeruju mi koliko je dobar dečko. Poginuo bi za svoju momčad. Momak privatno za 10.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+