Teniski savez Jugoslavije ga je 1973. godine suspendirao zbog navodnog odbijanja nastupa u Davis Cupu, a Međunarodna teniska federacija (ILTF) zabranila mu je nastup na Wimbledonu. Mnogi tenisači solidarizirali su se s njim pa je čak 81 tenisač bojkotirao turnir
Hrvatski i svjetski tenis zavijeni su u crno. U Rijeci je u 87. godini preminuo Nikola Pilić, legendarni tenisač, revolucionar i jedan od najvećih teniskih trenera svih vremena. Rođen u Splitu, 27. kolovoza 1939. godine, Pilić je ostavio neizbrisiv trag koji nadilazi pobjede i trofeje; bio je čovjek koji je rušio sustave, stvarao šampione i čija je karijera postala sinonim za viziju, prkos i bezgraničnu ljubav prema tenisu.
Pilićev teniski put započeo je gotovo slučajno. Kao 14-godišnjak na splitskim Firulama, mijenjao je svoj bicikl za prijateljev reket i tako otkrio strast koja će mu obilježiti život. U vremenima bez sustavnog trenerskog rada, Pilić je bio "sam svoj majstor", no njegov talent i nevjerojatna volja brzo su ga vinuli u vrh.
Kao igrač, bio je jedan od predvodnika svoje generacije. Godine 1967. stigao je do polufinala Wimbledona, a 1973. igrao je finale Roland Garrosa. Njegov najveći igrački uspjeh dogodio se 1970. godine, kada je s Francuzom Pierreom Barthèsom osvojio US Open u parovima, pobijedivši u finalu legendarne Australce Roda Lavera i Roya Emersona.
No, Pilićeva uloga bila je daleko veća od samih rezultata. Bio je član "Zgodne osmorice" ("Handsome Eight"), grupe teniskih pionira koji su 1968. potpisali ugovore za World Championship Tennis (WCT), profesionalni tour koji je bio preteča današnjeg ATP Toura. Tim potezom udario je temelje modernom profesionalnom tenisu i borbi za prava igrača.
Ime Nikole Pilića zauvijek će ostati upisano u povijest kao središnja figura Wimbledonskog bojkota 1973. godine. Nakon što ga je Teniski savez Jugoslavije suspendirao zbog navodnog odbijanja nastupa u Davis Cupu, Međunarodna teniska federacija (ILTF) zabranila mu je nastup na najprestižnijem svjetskom turniru.
Ono što je uslijedilo bio je presedan bez premca. U znak solidarnosti s Pilićem, čak 81 profesionalni tenisač, uključujući 13 od 16 postavljenih nositelja, bojkotirao je Wimbledon. Taj je čin jedinstva pokazao snagu novonastale Udruge teniskih profesionalaca (ATP) i zauvijek promijenio odnos snaga između igrača i teniskih institucija. Pilić nije bio samo tenisač; postao je simbol otpora i borbe za pravdu.
Nakon iznimno uspješne igračke karijere, Pilić je započeo novo poglavlje u kojem je njegov utjecaj postao još veći. Kao trener i izbornik, postigao je ono što nitko nikada nije uspio. Postao je jedini kapetan u povijesti koji je osvojio Davis Cup s tri različite reprezentacije.
Njegov trenerski pohod započeo je s Njemačkom, koju je do naslova vodio tri puta (1988., 1989. i 1993.), stvorivši generaciju predvođenu Borisom Beckerom i Michaelom Stichom. Potom je 2005. godine ispisao povijest s Hrvatskom, odvevši je do prvog, povijesnog naslova. Ta je pobjeda bila tim veća jer je Hrvatska postala prva reprezentacija koja je osvojila trofej, a da nije bila nositelj. Konačno, kao savjetnik reprezentacije Srbije, bio je ključan dio tima koji je osvojio Davis Cup 2010. godine.
Kroz svoju tenisku akademiju, prvo u Münchenu, a posljednjih petnaestak godina u Opatiji gdje je živio sa suprugom Mijom, Pilić je brusio neke od najvećih talenata svjetskog tenisa. Kroz njegove su ruke prošli Goran Ivanišević, Michael Stich, Ernests Gulbis i mnogi drugi.
Ipak, posebna priča veže ga uz Novaka Đokovića, jednog od najvećih tenisača svih vremena. Pilić je prepoznao dječaka iz Srbije kao budućeg šampiona dok drugi to nisu vidjeli. Doveo ga je u svoju akademiju kao 12-godišnjeg klinca i pomogao mu da postane ono što je postao u svjetskom tenisu. Đoković je proveo četiri godine u njegovoj akademiji, a Pilić i njegova supruga Mija, kako je sam u suzama jednom priznao, prihvatili su ga "kao da je njihov sin". Ta veza, duboko utemeljena na povjerenju i poštovanju, ostala je čvrsta do samog kraja.
- U to doba zaista nisam znao hoće li biti najbolji tenisač svih vremena, ali činjenica da smo njega prihvatili u mojoj Akademiji sa... Prihvatili smo ga kao da je naš sin - kazao je Pilić prošle godine u Beogradu na promociji filma 'Nikola Pilić - Legenda'.
Svladale su ga emocije. Suze su krenule niz njegove obraze dok je pričao o srpskom tenisaču o kojem samo ima riječi hvale. Posebna je veza između njih dvojice.
- To su sve emocije koje dobivaju neki stari ljudi, koje prije nisam imao. Činjenica je da moja supruga i ja smo Novaka primili stvarno kao specijalnu osobu, znajući što se događa i ovdje u Srbiji. Oprostite što su emocije izvirile iz mene. Novak kao čovjek i kao igrač je jedna specijalna osoba i njegova osobnost i karizma... Ja sam bio uvjeren da će on biti sjajan tenisač, nisam znao da će biti broj jedan. Njegov kvaliteta je da je kao čovjek i kao igrač izuzetno veliki i to smo vidjeli i moja supruga i ja . rekao je legendarni Splićanin.
Đoković je o njemu uvijek govorio biranim riječima. Nazvao ga je teniskim ocem.
- Šjor Niko. Moj teniski otac. Mentor. Čovjek koji je nesebično dijelio svo znanje i iskustvo o tenisu i životu sa mnom. Preljubazna Nikijeva žena Mija i Niki su me primili objeručke u svoju tenisku akademiju u Njemačkoj i odnosili se prema meni kao prema svom djetetu. Moji roditelji i nas tri brata ćemo uvijek to pamtiti. Nikijeva strast prema tenisu je izvanredna i inspirira. Teren je njegov dom. Imao sam veliku sreću da mi Niki bude mentor. Naučio sam od njega kako jednostavan, ali vrlo predan pristup tenisu daje rezultate. Usađena mi je ogromna disciplina od mojih roditelja, preko Jelene Genčić, pa sve do Nikija kao osnova za sve moje podvige. Niki je jedini trener u povijesti tenisa koji je osvojio pet Davis Cupova za tri različite nacije (Njemačka, Hrvatska, Srbija). Imao je jednu od najboljih teniskih akademija u Europi, u kojoj su stasali velikani poput Beckera, Sticha, Ivaniševića... Pa dobro, i ja sam tu bio :) Vječno sam zahvalan Miji i Nikiju na svemu što su uradili za mene i moju obitelj - rekao je Novak prije nekoliko godina.
Nikola Pilić nije bio samo statistika i trofeji. Bio je strastveni radoholičar koji je i u devetom desetljeću života svakodnevno bio na terenu, sretan jedino kada bi umoran od tenisa odlazio kući. Njegova ostavština je priča o vizionaru koji se usudio mijenjati sustav, treneru s jedinstvenim postignućem u svijetu sporta i mentoru koji je u mladim talentima vidio ne samo igrače, već i ljude. Odlaskom Nikole Pilića, tenis je izgubio jednog od svojih očeva utemeljitelja, a Hrvatska jednu od svojih najvećih sportskih legendi.
24sata © 2025
