Michael Ružić, košarkaš Joventuta i hrvatske reprezentacije, nasljednik je sportske dinastije Jelić-Ružić te se s genetskim i mentalnim predispozicijama profilira kao nova velika nada hrvatske košarke
SPORTSKA DINASTIJA
Tko je Michael Ružić? Dolazi iz obitelji vrhunskih sportaša i najveća je nada naše košarke
Čitanje članka:
4
min
Kada se govori o talentima u hrvatskom sportu, često se spominju predispozicije, radna etika i "sportska sreća". No, u slučaju 18-godišnjeg Michaela Ružića, termin "genetski jackpot" nije pretjerivanje, već činjenica. Mladi košarkaš španjolskog Joventuta, koji se nedavno prijavio na NBA draft 2025. godine, potomak je jedne od najmoćnijih sportskih dinastija koje je Hrvatska ikada imala.
Dok Michael gradi svoje ime na parketima ACB lige i u dresu hrvatske reprezentacije, nemoguće je ne primijetiti sjenu divova iz koje je iznikao. Njegova majka bila je službeno najbolja odbojkašica svijeta, otac prekaljeni euroligaški centar, djed tvorac najtrofejnije ere hrvatske ženske odbojke, a u sportskim vodama dubok trag ostavili su i teta te stric.
Michael Ružić nije samo nova velika nada pod obručima, već i dokaz da "jabuka ne pada daleko od stabla", a u njegovom slučaju, to stablo ima korijene duboko isprepletene sa zlatnim slovima hrvatske sportske povijesti.
Majka Barbara bila je strah i trepet svjetske odbojke
Ako mlađim generacijama prezime Ružić u košarkaškom kontekstu zvuči poznato zbog oca, onima koji pamte devedesete ime Barbara Jelić-Ružić izaziva posebno poštovanje. Ona je krajem devedesetih i početkom 2000-ih dominirala svjetskom odbojkom na način koji je danas teško zamisliv. Tri puta zaredom proglašena je najboljom odbojkašicom svijeta (1999., 2000. i 2001.), a njezini su smečevi bili nerješiva enigma za blokove protivnica od Europe do Japana.
S hrvatskom reprezentacijom osvojila je tri srebrne medalje na Europskim prvenstvima (1995., 1997. i 1999.), a na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. godine bila je najbolja igračica turnira, unatoč tome što je Hrvatska završila na sedmom mjestu. U Japanu, gdje je provela dio karijere, dobila je nadimak "Killer Jelić" nakon što je na prvoj utakmici doslovno nokautirala protivnicu smečom.
- Nisu ni mene ni sestru silili, same smo tražile da nas vodi na trening pa trčale po dvorani - ispričala je Barbara u jednom intervjuu, objašnjavajući kako sportski put u njihovoj obitelji dolazi prirodno.
Upravo je ta filozofija prenesena na Michaela. Iako je majka odbojkaška legenda, sin se odlučio za očev sport, a Barbara je danas njegova najveća navijačica koja izbjegava medijsko eksponiranje i pušta sina da gradi vlastiti put.
Zadarska košarkaška škola
Košarkaški gen Michael je povukao s očeve strane. Tomislav "Tome" Ružić bio je prototip modernog centra prije nego što je to postalo moderno: visok, pokretan i s mekom rukom. Karijeru je počeo u Zadru, gradu košarke, gdje je postao ljubimac navijača prije nego što je preselio u Cibonu.
Tome je igrao na najvišoj europskoj razini, uključujući Euroligu, a nosio je dresove turskog Bešiktaša i francuskog ASVEL-a. Osvojio je dva Kupa Krešimira Ćosića kao igrač, a bio je i dio hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu 2001. godine. Njegovo iskustvo igranja u reketu, ali i u inozemstvu, bilo je ključno u Michaelovom razvoju.
- Tata je igrao na visokoj razini i nije da me nešto previše "pila" savjetima, ali kaže mi ako vidi da mi nešto ne ide. Daje mi savjete kako da eventualno nešto popravim - rekao je Michael o očevom utjecaju.
Uz oca, tu je i stric Jure Ružić, također izdanak zadarske škole košarke. Jure je bio krilni igrač, visok 199 centimetara, koji je nakon Zadra gradio karijeru u Belgiji, Francuskoj i Italiji. Košarka je, dakle, u obitelji Ružić "doručak, ručak i večera".
Djed Ivica i teta Vesna su arhitekti hrvatske odbojke
Priča o sportskom pedigreu Michaela Ružića ne bi bila potpuna bez spomena obitelji Jelić. Njegov djed, Ivica Jelić, jedan je od najvažnijih trenera u povijesti hrvatskog sporta. Kao izbornik, vodio je onu slavnu generaciju "dječjeg vrtića" (u kojoj je igrala i njegova kći Barbara) do europskih visina. Ivica je bio poznat po svojoj strogoći, disciplini i nevjerojatnom taktičkom znanju koje je preuzeo surađujući s legendarnim Rusom Nikolajem Karpoljem.
Djed Ivica bio je i sam vrhunski odbojkaš, reprezentativac Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine. Njegov trenerski potpis stvorio je temelje na kojima je hrvatska ženska odbojka živjela godinama.
U toj zlatnoj generaciji, uz Barbaru, igrala je i Michaelova teta, Vesna Jelić. Iako je često bila u sjeni starije sestre, Vesna je bila vrhunska odbojkašica, standardna reprezentativka i sudionica Olimpijskih igara u Sydneyju. Cijela obitelj Jelić disala je za sport, a taj mentalitet pobjednika i profesionalizma sada teče venama mladog Michaela.
Španjolski put i NBA snovi
Michael Ružić nije čekao da mu se prilike serviraju u Hrvatskoj. Već sa 16 godina napustio je Zadar i otišao u Španjolsku, u redove Joventuta iz Badalone, kluba poznatog po sjajnom radu s mladima.
- Bio sam iznenađen kada sam dobio poziv. Nije mi to bilo u planu ovoga ljeta, ali čim sam dobio poziv, promijenio sam cijeli plan - izjavio je Michael nakon što ga je izbornik Josip Sesar priključio seniorima.
U Joventutu se brzo nametnuo. Iako je plan bio da igra za razvojnu momčad, ozljede u prvoj ekipi gurnule su ga u vatru. Joventut Badalona prepoznao je njegov talent, a Michael je priliku iskoristio. Postao je drugi najmlađi igrač u povijesti ACB lige koji je ostvario "double-double" učinak, odmah iza Usmana Garube.
Njegova visina od 210 centimetara, kombinirana s mekim šutom i razumijevanjem igre, čini ga modernim krilnim centrom kakvog NBA skauti obožavaju. Ove sezone prijavio se na NBA draft, iako mu ugovor s Joventutom traje do 2029. godine. Opcija "draft and stash", gdje bi ga NBA klub izabrao, ali ostavio u Europi na kaljenju, čini se kao realan scenarij.
U prilagodbi na seniorsku košarku u Španjolskoj puno mu je pomogao još jedan bivši hrvatski reprezentativac, Ante Tomić, koji u Joventutu igra ulogu mentora.
- On je bio jedan od igrača koji se ozlijedio u to vrijeme kada sam se ja priključio ekipi. Tu mi je baš dosta pomagao jer sam morao igrati na poziciji petice - otkrio je Michael.
Michael Ružić debitirao je za hrvatsku A reprezentaciju s tek napunjenih 18 godina. U susretima protiv Norveške i drugih suparnika pokazao je da trema za njega ne postoji. Isto je ponovio i sada u Europskim kvalifikacija, a posebno je impresionira na posljednjoj utakmici protiv Izraela kada je bio najbolji u redovima momčadi Tomislava Mijatovića. Do pobjede nas je vodio s 23 postignuta koša, devet skokova i tri asistencije. Gledajući njegovo obiteljsko stablo, to i ne čudi. Odrastao je gledajući roditelje kako se nose s pritiskom vrhunskog sporta, slušajući priče djeda o olimpijskim igrama i učeći da se uspjeh ne događa preko noći
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
