Bartolović je s Cibalijom 2000. godine izbacio beogradski Obilić iz Intertoto kup. 'Tjedan dana prije utakmice grad je gorio. Na trening su nam dolazili navijači i govorili da moramo pobijediti'
ODLAZAK HNL LEGENDE
Tko je bio Mladen Bartolović? Izvrtio Mikića i ušao u legendu. 'Trebao sam biti košarkaš...'
Čitanje članka:
6
min
Postoje igrači koje pamtite po golovima, neki po trofejima, a rijetke po onome nečemu neuhvatljivom što vas natjera da ih zavolite, bez obzira za koji klub navijali. Mladen Bartolović bio je jedan od takvih. Borac s vječnim osmijehom, čak i onda kada je vodio najtežu bitku. Nažalost, tu posljednju, protiv opake bolesti, nije dobio. Napustio nas je u 49. godini, ostavivši iza sebe tugu u cijelom hrvatskom nogometu, ali i sjećanje na skromnog velikana čije srce, unatoč epizodama u Dinamu i Hajduku, nikada nije prestalo kucati za njegovu Cibaliju.
Legenda Cibalije i dečko iz naroda čiji je san prekinuo rat
Rođen 10. travnja 1977. u Zavidovićima u Bosni i Hercegovini, Bartolovićev put do nogometnih zvijezda bio je sve samo ne tipičan. Malo tko zna da je kao dječak sanjao o košarkaškoj, a ne nogometnoj karijeri. Njegova priča je priča o talentu, ali i o sudbini koju je ispisao ratni vihor.
- Do petnaeste godine sam trenirao košarku. Visok sam samo 169 cm, a bio sam jako dobar košarkaš. Jasno, bio sam playmaker, baš i nisam mogao biti centar. Da nije bilo rata, lako moguće da bih postao profesionalni košarkaš. Ali rat je sve promijenio. Mnogi su snovi tada uništeni, a moji su samo skrenuli na drugi put, na onaj nogometni - ispričao je jednom prilikom za Hajduk Digital TV.
Rat ga je kao prognanika doveo u Hrvatsku, a prve seniorske korake napravio je u sisačkoj Segesti. Ipak, status ikone stekao je u Vinkovcima. Cibalia je postala njegov dom, a on njen simbol. U nebeskoplavom dresu odigrao je 185 utakmica i zabio 46 golova, čime je i danas najbolji strijelac kluba u povijesti Prve HNL. Bio je više od igrača; bio je dečko iz naroda, neumoljivi dribler i strijelac čija je energija nosila cijelu momčad.
Navijačima je posebno u sjećanju ostala legendarna utakmica Intertoto kupa u ljeto 2000., kada je Cibalia na svom terenu s 3-1 srušila beogradski Obilić, koji je bio u vlasništvu zločinca Željka Ražnatovića Arkana. Bartolović, jedan od ključnih igrača te velike pobjede, godinama kasnije sjećao se nevjerojatne atmosfere.
- Sigurno da smo svi bili u iščekivanju koga ćemo izvući nakon odlične sezone i plasmana u Intertoto Kup. Ždrijeb je odlučio da to bude Obilić. Mnogo upitnika bilo je nad glavama, ali sigurno da je ime protivnika odijeknulo i izazvalo ogromno zanimanje u našoj županiji, pa i šire. Od ždrijeba pa do samog početka utakmice samo se o tome pričalo. Tjedan dana prije utakmice grad je gorio. Na trening su nam dolazili navijači podržavajući nas, ali su nam i dali do znanja koliko i njima ta utakmica znači. Teško je zaboraviti sam dan utakmice i naš put od hotela do stadiona, gdje su ulice bile pune navijača, a čak i mislim sa smo promijenili rutu puta do stadiona da bi osjetili atmosferu koja je vladala u gradu i koja se na kraju prenijela i na stadion - ispričao je Bartolović za Novosti.hr.
Cibalia je slavila 3-1, zabijali su Bošnjak, Maroslavac i Bartolović. U uzvratu je bilo 1-1.
- Uzvrat u Beogradu dočekali smo spremni i sigurni u sebe bez obzira na izostanak tada našeg najboljeg strijelca. Iako je protivnik pokušao sve da nas dobije u Beogradu mi smo uspjeli održati mirnoću i sigurnost u glavama i sa raspoloženim vratarom izvuci neriješen rezultat i plasirati se dalje. Povratak u Vinkovce je bio vesel, pun pjesme i šale. Doček u Vinkovcima je bio nezaboravan i sa našim najvjerniji navijačima smo slavili do dugo u noć.
Njegov talent nije mogao proći nezapaženo pa ga je put odveo u najveće hrvatske klubove. U sezoni 2003/04. s Dinamom je osvojio Hrvatski kup, jedini trofej u karijeri. Kasnije, od 2006. do 2009., nosio je dres Hajduka. Navijačima splitskog kluba zauvijek se urezao u pamćenje legendarnim potezom iz derbija na Maksimiru 2008., kada je u pobjedi 2-0 izvrtio Mihaela Mikića.
- Nemojte me pitati za koga danas navijam kad se igra derbi. Neka to ostane tajna. U Dinamu me vodio Nikola Jurčević, a u Hajduku sam tih sezona promijenio nekoliko trenera. Najveći trag je ostavio Zoran Vulić. Uvijek ću pamtiti pobjedu nad Dinamom u Maksimiru 2008. Šteta je što nisam zabio gol nakon što sam sjajno okrenuo Mikića. To je dribling po kojemu me pamte, a imao sam ja još puno sjajnih poteza, ali eto taj je najviše svima ostao u sjećanju - kazao je Bartolović prije dvije godine u intervjuu za Hajduk Digital TV.
- Osvojio sam Kup s Dinamom 2004., to mi je bio i jedini trofej u karijeri. Žalim za porazom s Cibalijom u finalu Kupa od Osijeka 1999. godine. To nikad nisam prebolio. Igrao sam s mnogim sjajnim igračima. Najbolji napadači s kojima sam igrao su Ivan Bošnjak i Eduardo da Silva, s kojim sam jednu sezonu proveo u Dinamu.
Igrao je i za Zagreb, njemački Saarbrücken te iranski Foolad, a upisao je i 17 nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
- U Iranu su stadioni od moćnih do onih "Bože sačuvaj". Sjećam se da sam tamo jeo puno tjestenine, oni obožavaju tjesteninu, a to miješaju s majonezom, to kad nas baš i nije slučaj. Proveo sam tamo jednu sezonu, a u Iranu sam bio nekoliko godina prije te 2009. godine s reprezentacijom BiH. Svidjelo mi se, pa sam htio tamo otići odigrati jednu sezonu.
Najteža bitka ujedinila je rivale
Posljednjih nekoliko godina Mladen je vodio svoju najtežu bitku. Iako je 2023. s optimizmom objavio da je pobijedio bolest, ona se, nažalost, vratila. No, u toj borbi nije bio sam. Cijela nogometna Hrvatska stala je uz njega, pokazavši da ljudskost i zajedništvo nadilaze sva klupska rivalstva. Njegovi Vinkovci digli su se na noge, a navijačka skupina Ultras, koja ga je oduvijek obožavala, organizirala je humanitarne turnire pod geslom "Zajedno za Bartola".
Vrhunac podrške dogodio se u svibnju, kada su veterani Hajduka i Dinama u Makarskoj odigrali humanitarnu utakmicu kako bi prikupili sredstva za njegovo liječenje u Njemačkoj. Na jednom mjestu okupile su se legende poput Slavena Bilića, Nike Kranjčara, Stipe Pletikose, Igora Bišćana i Silvija Marića.
- Za Bartola se nije postavljalo pitanje hoćemo li doći. On je bio takav tip, prijatelj, borac. Najmanje što smo mogli učiniti je okupiti se i pokazati mu da smo uz njega - rekao je tada jedan od sudionika. Bartolović zbog bolesti nije mogao prisustvovati, ali je poslao dirljivu poruku.
- Dragi igrači i navijači, zahvaljujem vam sa svojom obitelji na ovoj donatorskoj utakmici. Hvala svima koji ste na bilo koji način u njoj sudjelovali, ali najviše hvala dragom Bogu koji vas je potaknuo na nešto ovako plemenito i hvalevrijedno. Veliki pozdrav od Bartola - pročitao je njegov kum Mario Lučić, što je izazvalo gromoglasan pljesak.
- Ova okupljanja su nažalost često zbog bolesti. Žao mi je što se moramo na ovaj način odužiti Mladenu, kojega sam trenirao i kao osobu jako dobro poznavao. Bio je primjer sportaša i čovjeka - rekao je tada sjetno Blaž Slišković.
Nogometu i svojoj Cibaliji ostao je vjeran i nakon igračke karijere. Radio je kao trener u omladinskoj školi, prenoseći znanje i ljubav prema igri na nove generacije, a jedno je vrijeme vodio i seniorsku momčad. Otišao je prerano, u godinama kada je još toliko toga mogao dati. Iza sebe je ostavio neutješnu obitelj, suprugu Silviju, sinove Marka, Luku i Šimuna, majku Jadranku te brata i sestru. Otišao je veliki igrač i još veći čovjek, čiji će osmijeh, borbenost i onaj legendarni "ringišpil" zauvijek živjeti u sjećanjima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
