MMA borac Mahmić vraća se nakon tragedije: 'Borim se u čast preminulog sina Omara'

Prije tri je godine odradio prvu borbu u kavezu FNC-a, bilo je to u polufinalu 'Armagedon' turnira i slavio nokautom nakon samo 41 sekunde. Tad je radio kao profesionalni vatrogasac i dolazio trenirati u zagrebački American Top Team bilo autobusom, s nekim u kamionu ili s prijateljima, a Selver Mahmić (28, 2-1) praktički je od tog meča proživio još jedan 'cijeli život'. 

Nije ga bilo u sportu dvije godine, a sad se vraća i to u trenucima kad mora pokazati sebi i onome koji ga gleda s boljeg mjesta da je - borac. Za to se na neki način pripremao odmalena jer je odrastao na selu u poslijeratnom okruženju te je vrlo rano morao očvrsnuti.

U BANTAMU Prvak FNC-a prvi put brani titulu u Podgorici: Iskusni Kanađanin je ispit karijere za Zdravkovića

- Maglaj je prošao ratna razaranja, poplavu 2014. godine kad smo praktički bili odcijepljeni pet, šest, dana, ali uvijek smo se iz svega izdizali. Živim u selu Ulišnjak gdje sam i odrastao, imao sam poslijeratno odrastanje, kao mali smo brali čahure, nažalost je bilo i dosta stradanja djece od mina, slušali razne priče od starijih, u mom selu ima najviše poginulih boraca pa dosta prijatelja nema oca. Odrastali smo kroz to pa je borbeni duh ostao u nama - objasnio je Selver pa se osvrnuo na rad s ocem:

- Na cirkularu pali prvi moji mišići, radio sam mnogo s ocem, trebalo je biti discipliniran. Pomagao sam roditeljima stalno, cijepao drva, nosio sijeno, to donese jednu disciplinu i radnu etiku. Kad sam gledao Cro Copa, vidio sam da je i on radio na takvom cirkularu, to je meni bio pojam. 

A prva ponuda za trening dogodila se upravo - zbog sijena. 

- Otac i ja smo kupili sijeno na njivi, uvijek sam bio u svom 'fazonu', gledao sam Rockyja i Ramba pa sam trčao po potoku, kad je izašao Krvavi sport sa Van Dammeom, onda sam napunio vreću s piljevinom i udarao po cijeli dan. Bio sam fizički jači od cijele generacije, a prijatelj koji je imao kuću kraj njive je trenirao MMA, a vidio je da će kiša pa nam je došao pomoći. I kad je vidio kako bacam sijeno, pozvao me i rekao sam da bih mogao. Kad se otvorio prvi MMA klub u Maglaju, od 30-ero djece, nas 20 je bilo iz Ulišnjaka. 

Ljubuški: FNC 10, Selver Mahmić - Michael Reali | Foto: Denis Kapetanovic /PIXSELL

Nakon cjelodnevnog rada je išao biciklom na trening, a početak je bio poprilično težak.

- Dečki koji su vodili klub bili su osiguranje u noćnom klubu u Maglaju, a tad sam imao 16 godina, i ne dovoljno pameti. Znali su me od tamo, a kad je tamo izbila neka tučnjava, nas iz sela išlo je van 30-ak pa smo bili svi za jednoga, jedan za sve. Pokušavali su mi 'izbiti volju' na treninzima, ali znao sam da je to početak nečeg većeg, za viši cilj pa smo si s vremenom postali dobri i na kraju sam i ja radio s njima kao osiguranje. 

Trenirao je u nedalekom mu Maglaju, a oduvijek je bio motiviran za nešto više. Tako je došlo i do odlaska na FNC-ov 'Armagedon' turnir koji je izgubio u finalu srednje kategorije do 84 kilograma, a s obzirom na fizičke predispozicije, tad je shvatio da je za njega velter kategorija te da se u profesionalnom sportu na neke stvari mora paziti. Ali, pritom i ne zaboraviti na ono gdje je sve počelo.

- Nana Hata je moj nutricionist ha, ha. To je najbolji nutricionist, uvijek kaže da sam malo jeo. Sve jedem domaće i zdravo, to je broj jedan - objasnio nam je Selver. 

Selver je imao veliku podršku iz Maglaja u Zagrebu, Ljubuškom i Bugojnom, a tako će biti i u Podgorici gdje ga na FNC 26 spektaklu očekuje povratnički meč protiv talentiranog domaćeg borca Dalibora Dragojevića (21, 3-0).

- Dva autobusa se spremaju za Podgoricu, srce mi je puno kad to čujem. Sve organizira Općina i ljudi mogu besplatno putovati na event - objasnio je Selver. 

Ono zbog čega je u četiri godine proživio još jedan život je njegov nažalost pokojni sin Omar. Mališan se dugo borio s karcinomom na mozgu, skupljalo se za njegovo liječenje, išao je i u Istanbul, zaista se pokušalo sve kako bi dječak mogao nastaviti s životom kao sva druga djeca. No, iako je bio strašan borac, Omar je u rujnu zauvijek zaklopio oči.

- MMA zajednica iznimno je doprinijela liječenju mog Omara. On me naučio da budem borac i da nikad ne odustajem. U povijesti je najviše zabilježeno tri operacije mozga, a on ih je imao sedam. I poslije svake je izlazio kao pobjednik, nije imao nikakvog neurološkog deficita gdje su se doktori iz cijelog svijeta divili toj fizičkoj i psihičkoj snazi. Bio je posebno dijete, njegova energija je bila posebna, imao je karakter, sve je slušao kao da nije imao četiri nego 44 godine. Zaista je puno toga prošao, družio se sa mnom, bodrio ga kroz sve kemoterapije, 'ti si moj beton', gurao sam ga pričom. Nije se puno družio sa djecom jer je pola života proveo u bolnici, a Bog je imao druge planove s njim - objasnio je Selver pa zaključio:

Ljubuški: FNC 10, Selver Mahmić - Michael Reali | Foto: Denis Kapetanovic /PIXSELL

- Nisam odustajao od sporta, znao sam da je to moj poziv. Omar me još više volio zbog ovog sporta, kad sam ga odveo u zagrebački American Top Team, to mu je bio najsretniji dan u životu. Volio je to, posebno se družio s Ivanom i Tomislavom Sičajom, a htio je da se ja vratim i da se borim. Bili smo jedno vrijeme u Sarajevu na liječenju pa sam trenirao kod Roberta Soldića i dogovorio meč u Zadru, ali tumor je bio agresivan i nisam mogao nastupiti. Sad imam priliku, ako Bog da i znam da mi je on najveća motivacija i da to voli. U njegovo ime ću se boriti tu noć, kroz život iz nekih pouka možete izvlačiti motivaciju ili nešto drugo. Imao sam motivaciju kad sam ovdje trčao kad nije bilo riječi o FNC-u, treniranju u velikim klubovima, imao sam motivaciju.