FOTO: TRAGEDIJE U PROMETU
Pogibije poznatih nogometaša: Dinamova legenda, 'vatreni' koji je stradao uoči vjenčanja...
Diogo Jota samo je jedan u nizu poznatih nogometaša čiji je život završio u prometnoj nesreći. Neki su stradali na putu na utakmicu u avionu, drugi u automobilu. Prisjetili smo se tragedija u kojima su stradavali i Hrvati
Diogo Jota i njegov brat André Silva stradali su u stravičnoj prometnoj nesreći 3. srpnja tako nastavili niz nogometaša čiji je život tragično završio. Prisjetili smo se kronološki nekih od njih.
Diogo Jota i njegov brat André Silva stradali su u stravičnoj prometnoj nesreći 3. srpnja tako nastavili niz nogometaša čiji je život tragično završio. Prisjetili smo se kronološki nekih od njih.
MANCHESTER UNITED (1958.) - Dana 6. veljače 1958. avion British European Airwaysa broj 609, promijenjenog imena "Lord Burghley", sudario se pri trećem pokušaju uzlijetanja s piste u Münchenu, usmrtivši 23 od 44 ljudi, među kojima je bilo osam igrača Manchester Uniteda, tzv. Busbyjeve bebe (Roger Bryne, 28; Eddie Colman, 21; Mark Jones, 24; Duncan Edwards, 21; Liam Whelan, 22; Tommy Taylor, 26; David Pegg, 22; Geoff Bent, 25) te tri člana stožera.
Uzrok nesreće bila je nagomilana bljuzga na kraju piste, koja je uzrokovala gubitak uzgona pri uzlijetanju, a protivnici tvrdili su da posada nije propisno poledila krila prije uzlijetanja2. Šest preživjelih spašeno je zahvaljujući naporima vratara Harryja Gregga, koji je pomagao pri evakuaciji iz užarene olupine.
Brendan Busby i njegov pomoćnik Jimmy Murphy su preživjeli i obnovili momčad, kulminirajući osvajanjem Europske lige 1968. kao prva engleska momčad s tom titulom. Manchester United je u znak sjećanja podigao spomen-ploču i svake se godine na Old Traffordu komemorira minuta šutnje. Posljednja istraga iz 1969. oslobodila je pilota Thomasa Thaina krivnje, navodeći da je nesreću prvenstveno uzrokovala rđaća pista, a ne pogreške posade.
GEORGI ASPARUHOV (1971.) - Bugarski je nogometni napadač Georgi "Gundi" Asparuhov poginuo u prometnoj nesreći 30. lipnja 1971. sa samo 28 godina, dok je putovao automobilom kod državnog graničnog prijelaza Vitinja. Bio je tri puta bugarski prvak i tri puta osvajač nacionalnog kupa s Levski Sofijom, te je 1965. proglašen najboljim bugarskim sportašem i nogometašem godine.
Za reprezentaciju Bugarske nastupio je 49 nastupa uz 18 golova, nastupio na tri svjetska prvenstva (1962., 1966., 1970.) i bio vodeći strijelac svoje zemlje u kvalifikacijama za SP 1966. godine.
Asparuhov se proslavio tehničkom vještinom, preciznim udarcima i sposobnošću za gol glavom, a posthumno je proglašen najboljim bugarskim nogometašem 20. stoljeća. Stadion Levskog iz Sofije nosi njegovo ime, a svake se godine obilježava godišnjica njegove smrti.
EVERALDO (1974.) - Brazilac Everaldo Stum, napadač Fluminensea, iznenada je preminuo u prometnoj nesreći u listopadu 1974. s 23 godine, nakon povratka s utakmice reprezentacije, u koju je ušao sedam godina ranije. Bio je sjajan golgeter za Grêmio, Fluminense i Corinthians, isticao se snagom i preciznim udarcem desnom nogom.
Brazilski su mediji izvijestili da je poginuo kad je automobil izletio s ceste na zaleđenoj cesti, a Everaldo i suvozač nisu mogli izbjeći sudar s drvećem.
Bio je miljenik navijača zbog energije i borbenosti na terenu. Njegova iznenadna smrt potaknula je reforme u prometnoj sigurnosti autocesta, osobito u zimskim uvjetima.
MARINO KLINGER (1975.) - Kolumbijski napadač Marino Klinger poginuo je 19. svibnja 1975. u automobilskoj nesreći u Caliju, sa samo 39 godina, kad je vozio Renault 4 pod utjecajem alkohola, prema policijskim izvješćima. Kroz seniorsku karijeru nosio je boje Millonariosa, gdje je pet puta osvajao kolumbijsku ligu, i Independiente Santa Fe, te je za reprezentaciju Kolumbije skupio sedam nastupa, uključujući sudjelovanje na SP 1962. godine u Čileu.
Poznat je bio po brzini i preciznosti udarca, a njegovi klupski suigrači smatrali su ga jednim od najboljih kolumbijskih ofenzivaca 60-ih.
Obnovljeni stadion u Buenaventuri nazvali su u njegovu čast, a 19. svibnja odaje se počast njegovoj predanosti i borbi na terenu. Njegova smrt u mladosti ostala je podsjetnik na opasnosti ljetnih prometnih uvjeta kod uskog planinskog klanca.
HERALDO BEZERRA (1977.) - Heraldo Bezerra Núñez, španjolski nogometaš brazilskih korijena, poginuo je u teškoj prometnoj nesreći 14. ožujka 1977. dok je prelazio cestu kraj Campane nakon što je tog dana transferiran iz Atletico Madrida u Boca Juniors; imao je 31 godinu.
Karijeru je izgradio u Cruzeiru i Newell’s Old Boysima, a nastupom za Španjolsku 1973. postao je prvi rođeni Brazilac koji je nosio španjolski dres, odigrao je jednu utakmicu protiv Turske u remiju 0-0. S Atleticom je osvojio dva naslova španjolske La Lige (1973., 1977.), dva Kupa kralja (1972., 1976.) i Interkontinentalni kup 1974.
Boca je njemu u čast povukla dres s brojem 9. Ulice u Campani među navijačima danas nose natpise u čast njegovog karaktera i poštovanja prema stranci Španjolskoj.
PETER HOUSEMAN (1977.) - Engleski krilni napadač Peter Houseman poginuo je 20. ožujka 1977. u prometnoj nesreći u okolici Oxforda u dobi od 31 godinu, vraćajući se iz humanitarne akcije za djecu u studenom tog dana.
Bio je član "bijelih ljiljana" i ključni igrač londonskog Chelseaja tijekom njihovog prvog osvajanja FA Cupa 1970., a stariji navijači posebno pamte asistenciju i gol u finalu.
S Chelseajem je osvojio i Kup pobjednika kupova 1971. kad su u produžecima slavili nad Real Madridom u ponovljenom finalu na stadionu Karaiskakis u Ateni, a s njima nosi i poraz od Stoke Cityja u finalu Liga kupa 1972. u posljednjem nastupu za "plavce".
MLADEN RAMLJAK (1974.) - Uklizavaju oni koji kasne, a ja ne kasnim, znao je reći legendarni nogometaš Dinama Mladen Ramljak koji je nakon 11 godina u 'modrom' dresu otišao put Nizozemske i pridružio se Feyenoordu. Oni koji su ga gledali kažu da je bio profinjen, sjajan branič, koji nikad u svoj karijeri nije napravio grub prekršaj, a kao takav je obilježio oba kluba za koja je igrao.
Nažalost, život Mladena Ramljaka završio je tragično. Poginuo je u automobilskoj nesreći kraj Novske 13. rujna 1978. godine. Dinamo u njegovu čast od 2003. organizira memorijal Mladena Ramljaka.
U Dinamu je Ramljak je bio nezamjenjiv srednji branič odigrao je 339 službenih utakmica za "plave". Za prvu momčad Dinama nastupao od 1962. do 1973. s kojim je osvojio kup (1965. i 1969), te Kup velesajamskih gradova 1967. godine. Od 1973. do 1977. igrao za Feyenoord iz Rotterdama te osvojio nizozemsko prvenstvo i Kup Uefe 1974.
LUTZ EIGENDORF (1983.) - Njemački vezni Lutz Eigendorf (desno) preminuo je 7. ožujka 1983. u Braunschweigu, nakon što se njegov automobil zabio u drvo na autocesti pri naletu s kamionom noću, u dobi od 26 godina. Pobjegao je iz Istočne u Zapadnu Njemačku 1979. nakon prijateljske utakmice BFC Dynama i 1. FC Kaiserslauterna te je za pet godina prikupio šest nastupa i tri gola za reprezentaciju DDR-a prije izleta u Bundesligu.
Nakon što mu je zamalo propao posao u Kaiserslauternu, prigrlio ga je Eintracht Braunschweig, gdje su ga pratili agenti Stasija, tajne policije Istočne Njemačke, i ispitivali svaki njegov potez dok se prilagođavao zapadnoj sceni. Ovo je mjesto njegove pogibije.
Njegova smrt izazvala je masovnu istragu. Neslužbeno sumnja se na eliminaciju od strane Stasijevih agentura, ali je istraga iz 2011. zaključila da nema dokaza o ubojstvu pa je slučaj službeno zatvoren. Njegovi su suigrači poduprli daljnje otkrivanje istine i štovanje njegovih dnevnika kao podsjetnik na cijenu slobode. Titus Poscher, urednik NDR-ove arhive, opisao ga je kao "talent koji je platio životnu cijenu svoje hrabrosti".
DRAGAN MANCE (1985.) - Rođen je 26. rujna 1962. godine u Beogradu, a odrastao je u Zemunu, gdje je i započeo svoju nogometnu karijeru u klubu Galenika Zemun. U Partizan je prešao 1980. godine, sa samo 17 godina, i vrlo brzo postao jedan od najomiljenijih igrača među navijačima.
Tijekom karijere u Partizanu odigrao je 279 utakmica i postigao 174 gola, uključujući i legendarni pogodak protiv Queens Park Rangersa u Kupu Uefe. Bio je poznat po brzini, hrabrosti i osjećaju za gol, ali i po karakterističnom slavlju: klizanju na koljenima s podignutim rukama.
Mance je bio i reprezentativac Jugoslavije, za koju je odigrao četiri utakmice, uključujući debi protiv Francuske u Parizu 1983. godine. Njegova karijera i život tragično su prekinuti 3. rujna 1985. godine, kada je poginuo u prometnoj nesreći na putu Beograd–Novi Sad, dok je žurio na trening. Imao je samo 22 godine. Po njemu su nazvali ulicu u Beogradu, nedaleko od stadiona Partizana, kao trajni podsjetnik na njegov doprinos klubu i sportu.
LAURIE CUNNINGHAM (1989.) - Engleski je napadač Laurie Cunningham (desno) slavu stekao prelaskom iz Leyton Orienta u West Bromwich 1979. gdje je u "trefnutoj trojci" s Cyrilleom Regisom i Brendonom Batsonom postao prva tamnoputa ofenzivna trojka Premiershipa, nadahnuvši navijače nadimkom "Crni biser" (Black Pearl).
Godine 1980. je postao prvi Englez u povijesti koji potpisuje za Real Madrid, gdje je u prvoj sezoni osvojio La Ligu i Kup Europe pobijedivši Liverpool u finalu Kup pobjednika kupova 1981., a u Madridu je nastupao i u Superkupu protiv Intera, zabivši ključni pogodak za slavlje 2-1. Nakon ozljede i manjka minutaže, na posudbu prelazi u Manchester United, a potom u Marseille, Leicester City i Rayo Vallecano gdje je 1987. golom donio promociju u La Ligu.
Laurie Cunningham poginuo je 15. srpnja 1989. u prometnoj nesreći kraj Pariza u 33. godini, ostavivši suprugu i troje djece, a legendarnu titulu pobjedničkog golgetera čuva u srcima navijača, dok ga publika Real Madrida pamti po raskošnim driblingima i eleganciji. Statuu su mu podignuli u središtu West Bromwicha kao trajni podsjetnik na nogometnog pionira i sociološkog mosta među kulturama.
JUAN GÓMEZ GONZÁLEZ (1992.) - Juan Gómez González, nadimkom Juanito, rođen je 10. studenog 1954. u Fuengiroli u Španjolskoj. Profesionalnu je karijeru započeo 1973. u klubu Málaga, da bi 1977. potpisao za Real Madrid gdje je do 1985. odigrao 244 utakmice i postigao 113 golova.
Bio je član španjolske reprezentacije s 34 nastupa i četiri gola, sudjelujući na Europskom prvenstvu 1980. Poznat po energičnoj igri i vatrenom temperamentu, stekao je status kultne figure među navijačima "los blancosa".
Juanito je poginuo 2. travnja 1992. u prometnoj nesreći na putu do Méride nakon utakmice Reala i Torina na Santiago Bernabéuu. Imao je 37 godina.
ROMMEL FERNÁNDEZ (1993.) - Panamski je napadač Rommel Fernández poginuo 6. svibnja 1993. u Albaceteu, pri 27 godina, nakon sudara svog Toyote Celice s drvećem na planinskoj cesti za Santander, dok je sa šestoricom suigrača išao na ručak, svatko sa svojim automobilom. Među njima je bio i Nenad Bjelica.
Uf... Taj je dan bio jako težak. Cesta je bila jako loša i uska. Marcos, on i ja zadržali smo se malo i izašli među zadnjima. Prvo Marcos, pa on pa ja. Sve se dogodilo ispred mene. Bilo je jako teško za mene i Marcosa jer smo ga praktički vidjeli kako umire. Bio je jako poseban čovjek, rekao je Bjelica.
Poslije briljantne sezone (23 gola) u Tenerifeu, postao je prvi Panamanac u Europi. U Albaceteu je nastupio samo 18 puta i zabio sedam golova pomogavši momčadi u povijesnom nastupu u La Ligi.
SILVESTAR SABOLČKI (2003.) - Silvestar Sabolčki rođen je 12. studenoga 1979. u Žigrovcu kraj Varaždina, a seniorsku je karijeru započeo 1998. u Varteksu iz Varaždina, za koji je odigrao 121 prvenstvenu utakmicu i postigao 11 golova kao desni bočni igrač. Za hrvatsku U-21 reprezentaciju odigrao je 17 utakmica, a za seniorsku vrstu zabilježio je dva nastupa, protiv Grčke 25. travnja 2001. i protiv Makedonije 9. veljače 2003.
U rano jutro 30. svibnja 2003. poginuo je u prometnoj nesreći u Varaždinu kada je vozio Audi A3, izgubio nadzor na velikoj brzini i udario u rasvjetni stup, a zatim i u drugi stup, uslijed čega je preminuo na mjestu nesreće. U napuklom vozilu nalazili su se i dva njegova suigrača, golmani Kristijan Kitner i Krunoslav Sabolić, koji su izletjeli iz automobila i poginuli zajedno s njim.
Njegov posljednji ispraćaj održan je 2. lipnja 2003. na groblju Sveti Ilija u Varaždinu, a u automobilu su pronađene pozivnice za njegovo nadolazeće vjenčanje, što je produbilo tragičnost događaja. Svake godine klub Varteks i navijači odaju mu počast.
MILJENKO KOVAČIĆ (2005.) - Bio je jedan od najtalentiranijih igrača svoje generacije. A tog 21. kolovoza 2005. hrvatski nogomet zavio je u crno.
Miljenko Kovačić imao je tek 32 godine kada je kraj Svete Helene izgubio kontrolu nad svojim Kawasakijem pa zbog neprilagođene brzine pao s motocikla i zabio se u ogradu. Kao i Sudec, bio je legenda Slaven Belupa.
Kovačićev sportski i životni put bio je poseban. "Sin vjetra" sjajnim igrama zainteresirao je inozemne skaute i potpisao ugovor za talijansku Bresciju. A onda jedno vrijeme napustio nogometa iz vjerskih razloga.
JUNIOR MALANDA (2015.) - Bernard Malanda-Adje, poznat kao Junior Malanda, rođen je 28. kolovoza 1994. u Bruxellesu, Belgija. Igrao je na poziciji defenzivnog veznog igrača i razvijao se kroz omladinske kategorije klubova RWDM Brussels, Anderlecht i Lille prije nego što je 2012. potpisao za Zulte Waregem, a 2013. potpisao petogodišnji ugovor s Wolfsburgom. Za belgijsku U-21 reprezentaciju upisao je 15 nastupa, bio je kapetan tog sastava i pripremao se za zimski kamp u Južnoj Africi.
Dana 10. siječnja 2015. poginuo je u 20. godini na autocesti A2 kod Porta Westfalice u Njemačkoj, kada je automobil u kojem se nalazio sletio s ceste i udario u stablo; policija je navela da nije nosio sigurnosni pojas i da je uzrok nesreće bila brzina neprikladna za kišnu cestu.
Više od 1000 ljudi, uključujući suigrače Ivana Perišića i Ivicu Olića, trenera Dietera Heckinga i izbornika Marca Wilmotsa, prisustvovalo je njegovom ispraćaju u Bazilici Presvetog Srca u Bruxellesu, gdje su odrane plesne i glazbene počasti iz njegove kongoleške kulture. Wolfsburg je nakon njegove smrti povukao njegov dres s brojem 19 za iduću sezonu.
GORAN BRAJKOVIĆ (2015.) - Goran Brajković rođen je 18. srpnja 1978. u Rijeci, gdje je kroz omladinski pogon HNK Rijeke ostvario seniorsk i debi 1998. Kao vezni igrač nastupio je za Rijeku u 131 prvenstvenoj utakmici, postigavši devet golova, prije nego što je karijeru nastavio u inozemstvu, u Ukrajini, Sloveniji, na Islandu, u Albaniji i Grčkoj. Za hrvatsku A-reprezentaciju upisao je dvije prijateljske utakmice protiv Južne Koreje u studenom 2001. godine pod vodstvom izbornika Mirka Jozića.
Dana 28. lipnja 2015., u 36. godini života, poginuo je u motociklističkoj prometnoj nesreći kod Matulja kada je na križanju udario u automobil i preminuo na mjestu događaja. Grad Rijeka, HNK Rijeka i NK Opatija organizirali su komemorativne događaje i postavili mural u njegovu čast.
Svake godine NK Opatija i pristalice riječkog nogometa organiziraju Memorijalni turnir "Goran Brajković", na kojem se mladi igrači natječu u spomen na njegovu tehničku vještinu, predanost i status "kvarnerskog Maradone".
DIEGO BARISONE (2015.) - Diego Francisco Barisone rođen je 29. svibnja 1989. u Santa Feu, Argentina, i seniorsku je karijeru započeo 2009. u Unión de Santa Fe, za koji je odigrao 49 ligaških utakmica te zabio gola. U sezoni 2013/14. bio je na posudbi u Argentinos Juniors (27 nastupa), a u siječnju 2015. potpisao je za Lanús, gdje je u 17 ligaških nastupa odigrao ključnu rolu u obrani kluba.
Dana 28. srpnja 2015. poginuo je u prometnoj nesreći na autocesti Rosario–Santa Fe, kod Coronde, nakon sudara s kamionom; imao je 26 godina i preminuo je na mjestu događaja.
Lanús i Unión de Santa Fe odgodili su utakmice u njegovu čast, a suigrači i navijači održali su minute šutnje i polagali vijence.
CHAPECOENSE (2016.) - Let LaMia 2933 s brazilskom momčadi Chapecoense srušio se 28. studenoga 2016. kod Medellína, usmrtivši 71 od 77 putnika i članova posade. Osmero preživjelih, uključujući trojicu igrača (Helio Neto, Alan Ruschel i Jackson Follman), spašeno je s teškim ozljedama. Uzrok nesreće bio je nedostatak goriva zbog pogrešne rute i nepravodobne prijave hitnosti pilota aerodromskim vlastima.
Momčad je putovala na prvu utakmicu finala Copa Sudamericane, što je pretvorilo utakmicu u ceremoniju sjećanja na žrtve. Nakon tragedije, Conmebol je nagradu Copa Sudamericana dodijelio Chapecoenseu u znak počasti, a Atletico Nacionalu dodijelio je fair play nagradu za gestu solidarnosti prema preživjelima i obiteljima poginulih.
Nesreća je potaknula globalne promjene u propisima o sigurnosti goriva u zrakoplovstvu i podsjetila na potrebu strožeg nadzora čarter letova.
EMILIANO SALA (2019.) - Emiliano Raúl Sala Taffarel rođen je 31. listopada 1990. u mjestu Cululú, Santa Fe, Argentina, a seniorsku karijeru započeo je 2012. s Girondins Bordeauxom. Posuđivan je u US Orléans gdje je zabio 19 golova u 37 nastupa te u Chamois Niortais s 18 pogodaka u 37 ligaških utakmica, da bi 2015. potpisao za Nantes, gdje je tri sezone zaredom bio klupski top-strijelac.
U siječnju 2019. Cardiff City ga je dovelo za rekordnih 15 milijuna funti, no dana 21. siječnja 2019. Sala je poginuo u padu privatnog zrakoplova Piper PA-46 iznad La Manchea dok je letio iz Nantesa za Cardiff; olupina je pronađena 3. veljače 2019., a njegovo tijelo četiri dana kasnije.
Obitelj je financirala privatnu podvodnu potragu kako bi pronašli ostatke zrakoplova, a istrage su ukazale na nedostatne rezerve goriva i nepoštivanje propisa charter letova. Njegova smrt potaknula je promjene u međunarodnim pravilima o sigurnosti goriva i nadzoru privatnih zrakoplova.
JOSÉ ANTONIO REYES (2019.) - José Antonio Reyes Calderón rođen je 1. rujna 1983. u Utreri, Španjolska, a seniorski je debi ostvario 1999. u Sevilli. Tijekom karijere igrao je za Arsenal (2004-07.), Real Madrid na posudbi (2006-07.), Atlético Madrid (2007-12.), Benficu na posudbi (2008-09.) te je tri puta osvajao Europsku ligu sa Sevillom, dvaput s Atleticom uz Uefin superkup, s Arsenalom Premier ligu, FA Cup i superkup, s Realom La Ligu, s Benficom liga-kup.
Za reprezentaciju Španjolske nastupio je 21 put, zabivši četiri gola i nastupivši na Svjetskom prvenstvu 2006. Dana 1. lipnja 2019. Reyes je poginuo u automobilskom sudaru na cesti A-376 kod Utrere, pri velikoj brzini, u dobi od 35 godina; Mercedes C-klase u kojem je bio sudario se s drugim vozilom.
Sevilla, njegov matični klub u kojem je dijelio svlačionicu s Ivanom Rakitićem, i lokalne vlasti u Andaluziji proglasile su trodnevnu žalost, a stadion u Utreri i škola u njegovu rodnom mjestu nose njegovo ime.
SLOBODAN SUDEC (2021.) - Bivši igrač Varteksa i Slaven Belupa (kombinirano 84 nastupa) 19. lipnja 2021. u Varaždinskoj ulici u Poljancu prešao je na suprotnu stranu ceste i udario u betonski stup. Preminuo je na mjestu nesreće.
Volio je život i možda zbog toga nije ispoljio maksimalni potencijal. Bio je prava ljudina. Znao je "zaploviti", pa smo morali paziti na njega. No, bio je dobar i pošten, a na terenu je išao uvijek maksimalno koliko je znao i mogao, rekao je njegov bivši suigrač iz oba kluba Ivica Solomun.
Nakon profesionalne igračke karijere, Suki je igrao za svoj Ajax iz Komarnice i u 40-tima pokazivao je zavidno igračko umijeće. Ipak, posvetio se trenerskom poslu. Vodio je svoj Ajax, a zatim su uslijedili njegovi najveći trenerski uspjesi. S Podravinom je uspio osvojiti 4. HNL, a zatim 3. HNL Istok. Vodio je i Mladost iz Preloga te Plitvicu iz Selniku, a posljednji angažman imao je u Dravi-Ajax koja se natječe u 1. županijskoj ligi Varaždinske županije (peti rang hrvatskog nogometa).
FREDDY RINCÓN (2022.) - Freddy Eusebio Rincón Valencia rođen je 14. kolovoza 1966. u Buenaventuri u Kolumbiji i profesionalnu je karijeru započeo 1986. u Independiente Santa Feu, gdje je briljirao do 1990. Tijekom karijere igrao je za América de Cali, Palmeiras, Napoli, Real Madrid, Corinthians, Santos i Cruzeiro, a ubilježio je 84 nastupa i 17 golova za reprezentaciju Kolumbije.
Bio je poznat po svestranosti u veznom redu, snažnom udarcu i ključnom pogotku protiv Njemačke na Svjetskom prvenstvu 1990. koji je donio remi Kolumbiji protiv kasnijih prvaka svijeta. U travnju 2022. Rincón je doživio tešku prometnu nesreću u Caliju kada se njegov automobil sudario s autobusom; prevezen je u bolnicu gdje je preminuo 13. travnja u 55. godini života.
Nakon vijesti o njegovoj smrti, navijači i klubovi diljem svijeta odali su mu počast minutama šutnje, a klub Santos FC izrazio je duboko žaljenje.
NIKOLA POKRIVAČ (2025.) - Nikola Pokrivač rođen je 26. studenog 1985. u Čakovcu, Hrvatska, i juniorski je razvoj prošao u NK Varteks, gdje je debitirao u prvom timu 2004. godine. Tijekom karijere branio je boje Dinama, Monaca, Red Bull Salzburga, Rijeke i Slaven Belupa, a 15 puta je igrao za hrvatsku reprezentaciju, uključujući Euro 2008.
Triput je pobijedio Hodgkinov limfom zahvaljujući matičnim stanicama svoje majke, vraćajući se nogometu nakon svake bitke. Posljednjih godina igrao je u nižim ligama za NK Vojnić ’95 i ostao aktivan u lokalnoj zajednici.
Dana 18. travnja 2025. poginuo je u teškoj prometnoj nesreći na Turanjskoj obilaznici kod Karlovca, vraćajući se s treninga sa suigračima Tinom Džaferovićem i Josipom Mohačem, koji su teško ozlijeđeni, dok golman Franjo Berišić nije teže ozlijeđen. U njih se zabio vozač koji je pretjecao iz drugog smjera i koji je također poginuo.
DIOGO JOTA I ANDRÉ SILVA (2025.) - Diogo José Teixeira da Silva, poznat kao Diogo Jota, rođen je 4. prosinca 1996. u Portu, Portugal, i seniorsku je karijeru započeo u Paços de Ferreira (2014.-16.), gdje je zabio 15 golova u 36 nastupa. Atletico Madrid ga je dovelo 2016. za sedam milijuna eura, ali ga je odmah poslalo na posudbe u Porto (devet golova) i potom u Wolverhampton, za koje je zabio 44 gola u 131 ligaškoj utakmici, izborivši promociju u Premier ligu.
Liverpool ga je platio 44,7 milijuna eura u rujnu 2020., a do srpnja 2025. odigrao je 182 utakmice, zabio 65 golova i osvojio dva Liga kupa, FA kup te naslov prvaka Premier lige 2024/25. Za Portugal je nastupio 49 puta i zabio 14 golova, uključujući naslov Lige nacija 2024/25.
Rano ujutro 3. srpnja Jota i njegov brat André Silva (26), igrač portugalskog drugoligaša Penafiela, poginuli su u prometnoj nesreći na A-52 kod Zamore u Španjolskoj, kada je puknuće gume uzrokovalo da njihov Lamborghini sleti s ceste i zapali se. Policija je potvrdila da je puknuće gume tijekom pretjecanja uzrok nesreće, a Liverpool i portugalska reprezentacija uputili su izraze duboke sućuti obitelji.
