Prvi službeni kontakt je uspostavljen i sada je sve stvar pregovora i financija, ali gdje ima dobre volje tu ima i načina da se cijela priča uspješno i okonča i da Rebić na koncu ipak obuče dres Hajduka.
Počeli pregovori Hajduka i Ante Rebića. Ako pristane na uvjete, vrata Poljuda su mu otvorena...
Sve do sada priča oko transfera Ante Rebića u Hajduk bila je na razini zanimljive ideje i špekulacije ali to više nije slučaj, uspostavljen je telefonski kontakt između Rebića i novih ljudi koji vode Hajdukovu struku, što automatski znači da su počeli i razgovori o njegovom mogućem angažmanu.
Pokretanje videa...
00:30
Dolazak Rebića na Poljud nije priča od jučer, bila je aktualna i prije točno godinu dana kada su iz njemu bliskih krugova stizali signali da bi se rado vratio iz Turske u Split, no tadašnji sportski direktor Hajduka Nikola Kalinić nije smatrao da je to dobra opcija pa ozbiljni razgovori nikad nisu ni započeli.
No sada su u glavnim ulogama neki novi ljudi, prije svih Goran Vučević i Ivan Rakitić koji je s Rebićem dijelio svlačionicu reprezentacije, i to ni manje ni više nego za vrijeme njenih najvećih uspjeha i osvajanja srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, gdje su obojica igrali važne uloge u Dalićevoj momčadi. Od kad su Rebić i Rakitić skupa rušili Argentinu prošlo je već sedam godina u kojima su se njihove karijere razvijale u različitim smjerovima, ali su ostali u dobrim odnosima i kontaktu pa bi se opet mogli naći na istom zadataku, ovoga puta na Poljudu.
Rakitić se nakon umirovljenja preselio u novi ured na drugom katu Poljuda, odakle će pomagati Goranu Vučeviću kreirati sportsku politiku i voditi razgovore s igračima, među ostalim i s Rebićem koji se povukao u svoje Vinjane Donje gdje svakodnevno niže kilometre i trenira individualno kako bi što spremniji dočekao novu sezonu, bez obzira gdje će je provesti. Rebić se jedno vrijeme mučio s ozljedom u Bešiktašu, ali prošlu je sezonu redovito igrao za Lecce i daleko je od razmišljanja o igračkoj mirovini.
Ante će u rujnu proslaviti 32. rođendan i pred njim je još dosta dobrog nogometa, pogotovo ako ga posluži zdravlje, a Hajduk je jedna od opcija koja bi mu i te kako odgovarala. Bio bi blizu obitelji, što mu je posebno važno nakon 12 sezona inozemstva, a ostvario bi i dječački san da zaigra za Hajduk za koji je odigrao samo jedan kadetski turnir u Bariju, kao gost iz Vinjana. Prve ozbiljnije nogometne korake i prvi veliki transfer Rebić je napravio u dresu RNK Splita, odakle se otisnuo u nogometni svijet, najprije u Fiorentinu, odakle je odlazio na posudbe u Leipzig, Veronu i Eintracht, koji ga je otkupio te kasnije najprije posudio pa prodao u Milan, nakon čega je bez odštete odlazio u Bešiktaš i Lecce.
Iz izvora bliskih Rebiću saznajemo kako ima nekoliko ponuda iz inozemstva, ali i da mu se više ne ide vani pa bi pristao i na manja primanja u Hajduku. S obzirom na činjenicu da bi na Poljud došao bez odštete, vrata su mu širom otvorena, pogotovo ako se svede u financijske okvire koji su Hajduku prihvatljivi, a to je godišnja gaža od maksimalno 300 - 400.000 eura. Takva primanja ne bi smjela predstavljati preveliku prepreku za Hajduk, pogotovo nakon što je poljudska blagajna udahnula malo svježeg zraka nakon prodaje Prpića u Porto. Daleko je Hajduk od financijske stabilnosti, ali ni igrači poput Rebića ne nude im se svaki dan.
Da rezimiramo, Rebiću je interesantan Hajduk a ni novi ljudi u Hajduku nisu hladni prema mogućnosti da Rebić pojača konkurenciju na krilu i u napadu Garcijine momčadi. Prvi kontakt je uspostavljen i sada je sve stvar pregovora i financija, ali gdje ima dobre volje tu ima i načina da se cijela priča uspješno i okonča i da Rebić obuče dres Hajduka.