Birokratska zavrzlama komplicira plan o rušenju Maksimira. Smagra se žalila na izbor jeftinije ponude tvrtki EURCO i RESPECT-ING, koji ističu iskustvo u sličnim poslovima. Hoće li žalba produžiti rok projekta?
Sport
Komentari 10
Birokratska zavrzlama komplicira plan o rušenju Maksimira. Smagra se žalila na izbor jeftinije ponude tvrtki EURCO i RESPECT-ING, koji ističu iskustvo u sličnim poslovima. Hoće li žalba produžiti rok projekta?
Saga oko izgradnje novog doma za Dinamo i hrvatsku reprezentaciju dobila je novi nastavak u obliku birokratske zavrzlame. Taman kad se činilo da se stvari napokon miču s mrtve točke i da je gradska uprava pronašla tvrtke koje će osmisliti kako srušiti oronuli stadion Maksimir, postupak je na čekanju.
Samo 12 dana nakon što je Grad Zagreb donio odluku da posao izrade projekta rušenja stadiona povjeri zajednici ponuditelja koju čine tvrtke EURCO d.d. iz Vinkovaca i RESPECT-ING d.o.o. iz Osijeka, na adresu Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) stigla je žalba. Podnijela ju je zagrebačka tvrtka Smagra d.o.o., jedan od konkurenata na natječaju, čime je automatski spustila rampu na potpisivanje ugovora i nastavak planova o megaprojektu.
Pokretanje videa...
01:26
Dok se ne riješi ovaj žalbeni postupak, ruke gradonačelnika Tomislava Tomaševića su vezane. Zakon o javnoj nabavi je neumoljiv: žalba odgađa izvršenje odluke o odabiru, što znači da slavonski dvojac ne može početi raditi.
Iako DKOM, prema proceduri, ne objavljuje detalje žalbenih navoda dok postupak traje, iz brojki je jasno gdje leži kamen smutnje. Naime, ponuda koju su dostavili Slavonci bila je drastično niža od procijenjene vrijednosti nabave, ali i od ponuda ostalih renomiranih tvrtki koje su se javile na natječaj.
Grad Zagreb je procijenio da bi izrada glavnog projekta uklanjanja stadiona trebala koštati maksimalno 100.000 eura bez PDV-a. Međutim odabrana zajednica ponuditelja na stol je stavila ponudu od svega 22.222,22 eura bez PDV-a (odnosno 27.777,78 eura s PDV-om). To je gotovo pet puta manje od procijenjene vrijednosti i višestruko manje od onoga što su tražili konkurenti.
Usporedbe radi, zagrebački Institut IGH tražio je 97.125 eura, Smagra (koja se žalila) ponudila je cijenu od 85.000 eura, dok su ostali ponuditelji poput Eptisa Adrije i zajednice predvođene riječkim I.T.T.-om također bili znatno skuplji od pobjednika. Ovako niska cijena zainteresirala je ne samo konkurenciju, već gradsku upravu koja je, sukladno zakonu, morala zatražiti pojašnjenje "izuzetno niske ponude".
Zakon o javnoj nabavi prepoznaje institut izuzetno niske ponude kako bi se spriječio "damping" cijena i situacije u kojima izvođač ne može završiti posao za novac koji je tražio. Grad Zagreb je stoga 30. rujna zatražio službeno očitovanje od EURCO-a i RESPECT-ING-a.
Slavonske tvrtke u odgovoru su se pozvale na bogato iskustvo i optimizaciju troškova. Grad Zagreb je njihovo objašnjenje prihvatio, s obzirom na to da su naveli impresivne reference. Naime, ove tvrtke nisu novaci u poslu rušenja zahtjevnih objekata. U portfelju imaju rušenje hotela Internacional u Zagrebu, ali i iznimno kompleksno uklanjanje dimnjaka koksare u Bakru, koji je bio visok čak 263 metra. Također, već su radili na Maksimiru; sudjelovali su u uklanjanju stare sjeverne tribine, a radili su i na industrijskim postrojenjima u Rovinju i Splitu.
Njihova ponuda ocijenjena je s maksimalnih 100 bodova kao ekonomski najpovoljnija, no očito je da Smagra smatra kako tu nisu čista posla ili da je u proceduri pregleda i ocjene ponuda došlo do propusta. Sada je na potezu DKOM, a praksa pokazuje da ovakvi postupci, pogotovo kod ovako medijski eksponiranih i kompleksnih projekata, mogu potrajati i nekoliko mjeseci.
Ono što mnoge buni jest činjenica da se ovdje ne radi o samom činu fizičkog rušenja stadiona, već o papirnatom dijelu posla, izradi projekta uklanjanja. Riječ je o objektu površine oko 50.000 kvadrata koji se nalazi u gusto naseljenom dijelu grada, uz jednu od najprometnijih zagrebačkih ulica.
Projektanti će imati rok od tri mjeseca od uvođenja u posao da izrade sveobuhvatnu dokumentaciju. Projekt mora sadržavati detaljan protokol izvođenja radova, koji će definirati redoslijed i tehnologiju rušenja kako se ne bi ugrozila sigurnost okolnih zgrada i infrastrukture. Posebna pozornost moraju posvetiti zaštiti Maksimirske ceste i stambenih objekata ispod južne tribine.
Osim statike i mehanizacije, veliki dio projekta odnosi se na ekologiju i gospodarenje otpadom. Projektom se mora predvidjeti pažljivo uklanjanje svih instalacija, uključujući kotlovnice, električne pogone i spremnike plina koji se nalaze ispod istočne tribine. Također, moraju razraditi plan recikliranja i ponovne uporabe materijala, s posebnim naglaskom na kontrolu prašine i sprječavanje zagađenja okoliša.
Prema podjeli posla unutar pobjedničkog konzorcija, EURCO bi trebao odraditi 85 posto posla, uključujući pripremu projektne dokumentacije i sam projekt uklanjanja, dok bi RESPECT-ING bio zadužen za 5 posto posla. Preostalih 10 posto vrijednosti ugovora otpada na podugovaratelje Consilium Electra i Imep, koji bi bili zaduženi za specifične elektrotehničke i strojarske dijelove projekta.
Ova žalba nije samo udarac na planove za rušenje Maksimira, već ima domino efekt na cjelokupnu sportsku infrastrukturu u Zagrebu. Naime, rušenje postojećeg stadiona i gradnja novog, modernog zdanja s 35.000 natkrivenih mjesta (procijenjene vrijednosti oko 260 milijuna eura), ne može započeti dok se ne osigura zamjenski stadion.
Plan je da se Dinamo privremeno preseli u Kranjčevićevu ulicu. I taj je projekt zapinjao na birokraciji. Radovi na rekonstrukciji stadiona u Kranjčevićevoj, koji bi trebao primiti oko 12.000 gledatelja i zadovoljiti Uefine standarde 4. kategorije, također su kasnili zbog žalbi na natječaje. Tijekom 2024. zagrebački Arhitektonski fakultet žalio se na izbor osječke tvrtke Sirrah za izradu glavnog projekta rekonstrukcije Kranjčevićeve, no njegovu su žalbu na kraju odbili.
Sada se povijest ponavlja na Maksimiru. Dok ne bude gotov stadion u Kranjčevićevoj, a optimistični planovi govore o kraju iduće godine, bageri ne mogu ući u Maksimir. U gradu se nadaju kako će žalbu riješiti o razumnom roku i nastaviti s planiranim aktivnostima na projektu koji bi trebao stajati oko 260 milijuna eura. U Dinamu vjeruju kako će sve biti gotovo do 2030., a kako bi polovicom sljedeće godine trebao biti poznat ishod međunarodnog natječaja o izvođaču radova. Prevedeno, tad bi javnost mogla doznati finalni izgled stadiona.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+