Ima prekrasnih mjesta i drugdje, ali za mene Hrvatska ima posebno značenje. Imam posebnu povezanost s Hrvatskom i s ljudima. Kada imaš korijene odavde, to je onda posebno, rekao je Anthony Poša
TKO JE HRVATSKI IZBORNIK?
Novozelanđanin korčulanskih korijena vodi ragbijaše u elitu: 'Nadam se da je baka ponosna'
Čitanje članka:
6
min
Hrvatska ragbijaška reprezentacija je krajem 90-ih bila na svom vrhuncu. Jedna pobjeda je nedostajala da Hrvatska ode na Svjetsko prvenstvo 1999. što je za današnji ragbi u Hrvatskoj gotovo pa nezamislivo. Tada je u hrvatskoj reprezentaciji više od pola igrača bilo s Novog Zelanda, koji imaju hrvatske korijene, a jedan od njih posebno je važan za daljnji razvoj ragbija u Hrvatskoj. To je Anthony Poša (51), trenutačni izbornik reprezentacije i čovjek koji svojim znanjem i karakterom "gura" reprezentaciju prema ragbijaškoj eliti.
Pošu, naravno, za Hrvatsku vežu korijeni, kao i mnoge ljude na Novom Zelandu čiji su preci nekada živjeli u Hrvatskoj. Pošini korijeni su na Korčuli. Baka i djed s mamine strane su od tamo otišli na Novi Zeland, a i obitelj s tatine strane je iz Hrvatske i to isto iz Dalmacije. Njegov poziv za trenirati reprezentaciju leži baš u tim korijenima, koji su za njega izrazito važni.
- Ja sam 100 posto Hrvat. Druga sam generacija hrvatskih 'Kiwia', ljudi iz Hrvatske koji su rođeni na Novom Zelandu - objasnio nam je Poša na početku.
Na Novom Zelandu je ragbi religija. Tamo je taj sport popularniji i od nogometa te je na izrazito visokom nivou. Pošu je otac "uvukao" u taj svijet.
- Moj otac je bio jako dobar igrač ragbija te sam kao mali već dobio loptu u ruke. Vodio me na sve velike i bitne utakmice na Novom Zelandu i u Australiji. Tako je sve počelo. Ja sam počeo igrati u Aucklandu i bio sam poprilično dobar te sam otišao u Japan. Tamo sam se kratko zadržao, a onda je došla prilika da odem igrati u Hrvatsku, u kasnim dvadesetim godinama svog života. Spojio sam se s ragbi klubom u Makarskoj, jer je vrlo blizu Korčule. Tako sam stigao u Hrvatsku - ispričao nam je Poša.
"Najdalji udarac u povijesti ragbija"
U Makarskoj je krenuo pisati priču hrvatskog ragbija, kojeg je i danas dio.
- To je bilo zlatno doba ragbijaškog i reprezentacijskog ragbija. S Makarskom sam osvojio prvenstvo, ako se dobro sjećam prvo u povijesti kluba te smo nakon toga krenuli osvajati sve. To su bile kasne devedesete i stvarno smo bili dobri. Osvojili smo i europski trofej (srednjoeuropski kup 2000.) i u to vrijeme je "ragbi groznica" tresla Makarsku. Preko 2000 ljudi je došlo gledati utakmice - rekao je Poša, a onda ispričao i posebnu anegdotu iz Makarske i "najdaljem udarcu u povijesti ragbija":
- Igrali smo protiv splitske Nade, koja je u to vrijeme bila najjači klub u Hrvatskoj, i igralo se u Tučepima. Puhala je jaka bura i vjetar je baš nosio loptu. Ja sam bio vrlo blizu svom golu i opalio sam loptu prema protivniku. Lopta mi je dobro sjela i snažno sam je udario, a onda je, uz pomoć bure, letjela čak 80 metara! Preletjela je ogradu, odbila se od ceste i pala u more. Svi su bili u šoku i to je onako kako se zaista dogodilo. Sad ide makarski dio priče, koji je posebno zanimljiv. Moj prijatelj koji je ima brod u Baškoj Vodi je rekao kako se drugi dan lopta još odbijala po vodi ha,ha. To su i u novine stavili: 'Poša udario loptu koja je letjela 26 kilometara', a čak je izvadio loptu iz mora i pokazivao svima, kao dokaz da je tako bilo. Sjajna priča, to mogu samo Makarani.
Počeci ragbija u Hrvatskoj
Hrvatska mu je dala odskočnu dasku u svijetu ragbija te nam objašnjava kako je zbog toga neizmjerno zahvalan te se sada, kao izbornik, trudi vratiti Hrvatskoj za to. Objasnio je kako je nakon Hrvatske otišao igrati u Škotsku i Englesku gdje je bio sjajan, a bio je i blizu Hrvatske pa je igrao za reprezentaciju. S igranjem je završio 2006. godine, a njegova trenerska priča s Hrvatskom započinje 2014.
- Došao sam u pomoć Milanu Jelaviću. Preuzeo sam reprezentaciju u ragbiju 7, a nakon korone je Milan rekao da neće više moći dolaziti pa sam nakon toga preuzeo cijelu reprezentaciju. Nakon korone smo krenuli nizati sjajne rezultate te smo ušli u Trophy diviziju i u ragbiju i u ragbiju 7. Ostaje nam još samo jedan korak na kojem radimo, a to je da uđemo u najelitniji rang europskog ragbija - rekao je poša pa naglasio:
- Hrvatska mi puno znači i nadam se da su moje bake i djedovi te roditelji ponosni na mene, jer pokušavam vratiti Hrvatskoj za sve što mi je pružila.
Nije lako s terena sjesti na klupu i voditi momčad. Poša je vrlo uspješan trener i u klupskom ragbiju gdje također niže sjajne rezultate. Poša je trener engleskog Sheffielda, polu-profesionalnog kluba gdje je intenzitet ragbija puno veći nego u reprezentaciji. S njima je u tri godine dva puta ušao u viši rang natjecanja, što nitko nije uspio u povijesti kluba.
- Najteža stvar, kad sam postao trener, bila je ta što više nisam ja taj koji sve kontrolira na terenu. Teške lekcije sam morao naučiti kao trener, ali da kucnem u drvo, imam jako dobre rezultate u Engleskoj. Također, moj sin igra za moju momčad u Engleskoj, u ligi koja je zahtjevna, tako da je i to nešto posebno za mene. Neki će reći da sam bio sjajan igrač, neki da sam bio prosječan, ali bih rekao da me ljudi više cijene kao trenera. Naravno, razlika je i u treniranju kluba i reprezentacije. U klubu su to moji "zaposlenici", imaju ugovore, iako je polu-profesionalno. Treninzi su češći, intenzitet je veći, puno se više radi. Dečki za reprezentaciju igraju iz srca, iz domoljublja. Nekad su spriječeni poslom i na to ne mogu utjecati, ali svi mi volimo Hrvatsku i zato se borimo da napravi sjajne rezultate.
Posebna povezanost s Hrvatskom
Rodio se na Novom Zelandu i tamo proveo djetinjstvo, a onda je došao u zemlju svojih predaka. Kulture su različite, ali i slične, a Poša nam je sve pobliže objasnio.
- Možda će biti čudno što ovo govorim, ali prvi Hrvati koji su stigli na Novi Zeland, poput mojih baka i djedova, su se jako dobro "izmiješali" s lokalnim Maorima, tako da ima jako puno ljudi i iz miješanih brakova. Jako se dobro slažu jer postoji dosta sličnosti između Maora i lokalnog stanovništva i ljudi iz Hrvatske, pogotovo Dalmacije. I jedni i drugi su jako vrijedni ljudi i usmjereni na obitelj te se zato jako dobro slažu - objasnio je Poša, pa naveo i razlike:
- Najveća razlika je ta multikulturalnost u Novom Zelandu. Tamo će ljudi reći da su Maori, Samoanci, Tonganci, Talijani... U Hrvatskoj je drugačije, ovdje ćeš reći da si iz Dalmacije ili iz Slavonije, ali ćeš i dalje reći da si Hrvat. U Aucklandu ima više Samoanaca nego u Samoi i oni će za sebe reći da su Samoanci, a ne Novozelanđani. Ovdje će svi reći da su Hrvati.
Za kraj, Poša je otkrio što najviše voli u Hrvatskoj.
- Hranu ha,ha. Nekad ljudi ne shvaćaju koliko je ova zemlja prekrasna. Naravno, ima prekrasnih mjesta i drugdje, ali za mene Hrvatska ima posebno značenje. Imam posebnu povezanost s Hrvatskom i s ljudima. Kada imaš korijene odavde, to je onda posebno. To je zapravo razlog zašto volim Hrvatsku. Moji preci su odavde i osjećam se posebno u Hrvatskoj - rekao je Poša, pa otkrio svoje najdraže mjesto u Hrvatskoj:
- Pupnatska Luka na Korčuli. To je raj na zemlji. Prekrasno more i plaža. A moram izdvojiti i Makarsku gdje je sve počelo.
Anthony Poša je zaista poseban čovjek, pun anegdota, ali i znanja u onome što radi. Njemu i Hrvatskoj ragbijaškoj reprezentaciji želimo puno uspjeha i da što prije uđu u najelitnije ragbi natjecanje. Na jako su dobrom putu. Momčad je mlada, ima nekoliko ljudi kao što je Poša, koji igraju za domovinu svojih predaka, ali i jako puno naših momaka koji igraju sjajan ragbi. Dođite na utakmice Mladosti i Zagreba u Zagreb, pogledajte Makarsku te Nadu u Splitu i svakako dođite na utakmice reprezentacije i podržite naše dečke u sportu kojem sve više raste popularnost u Hrvatskoj.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
