Kraj poljske avanture za 'Mr. Footballa' nakon osam mjeseci

Manje od devet mjeseci trajala je poljska epizoda Mindaugasa Nikoličiusa. Bivši sportski direktor Hajduka i hrvatski zet, poznat i po nadimku "Mr. Football", koji si je sam dao, sa svojim suradnikom i nekadašnjim skautom splitskog kluba Igorom Čerinom dobio je otkaz u Widzewu iz Łódźa. Odluka je uslijedila kao posljedica loših rezultata i nezadovoljstva nove uprave, čime se raspala "hrvatska kolonija" koju je Litavac počeo graditi, a od koje su u klubu ostali trener Igor Jovićević i nogometaš Tonio Teklić.

Restrukturiranje kao službeni razlog

Vijest o raskidu suradnje objavljena je na službenim stranicama kluba, a pojašnjenje je ponudio Dariusz Adamczuk, predstavnik uprave za sport koji je u Widzew stigao početkom listopada. Iako se zahvalio Nikoličiusu i Čerini na radu, Adamczuk je bio jasan oko razloga za promjene.

- Želim da sportski odjel slijedi model rada koji sam predložio. Zato sam preporučio da se ne čeka zimska pauza za provedbu određenih promjena, nego da se one provedu sada. Ne bih želio da Widzew vidi raspršivanje odgovornosti za tako važna pitanja kao što su transferi igrača. Na kraju postoji osoba koja ih odobrava i potpisuje. U Widzewu je to sada moja odgovornost i želim da se to jasno odrazi u strukturi - poručio je Adamczuk, koji je ranije istu funkciju obnašao u Pogon Szczecinu.

Klub je potvrdio kako neće zapošljavati nove ljude na njihova mjesta, već će taj dio posla preuzeti postojeći kadar na čelu sa Sławomirom Rafałowiczem i Piotrom Kasprzakom, koji već rade na zimskom prijelaznom roku.

Skupa pojačanja, skromni rezultati

Iza službenog objašnjenja o novom modelu rada kriju se konkretniji razlozi. Kako navode poljski mediji, kap koja je prelila čašu bilo je veliko ulaganje u ljetnom prijelaznom roku koje nije donijelo željeni rezultat. Nikoličius je tijekom ljeta doveo čak 15 novih igrača, na što je potrošio oko sedam milijuna eura, no momčad se nakon 15 odigranih kola nalazi na skromnom 12. mjestu Ekstraklase, sa samo četiri boda više od zone ispadanja.

Litavac je po dolasku u ožujku za trenera postavio Željka Sopića, koji je uspio osigurati ostanak u ligi prošle sezone. Ipak, nakon lošeg ulaska u novu sezonu, Sopić je smijenjen u kolovozu. Nikoličius je tada ponovno posegnuo za hrvatskim rješenjem i sredinom listopada doveo Igora Jovićevića, bivšeg trenera Dinama i Šahtara, koji za sada ostaje na klupi poljskog prvoligaša.

Ostavština u Hajduku: Trofeji, rekordi i vrtuljak trenera

Otkaz u Poljskoj ponovno je aktualizirao pitanje Nikoličiusove ostavštine u hrvatskom nogometu, posebice u Hajduku, gdje je proveo tri i pol godine (od siječnja 2021. do travnja 2024.). Njegov mandat na Poljudu bio je obilježen amplitudama, od velikih uspjeha do jednako velikih razočaranja.

S jedne strane, Nikoličius će ostati upamćen kao sportski direktor koji je Hajduku donio prve trofeje nakon devet godina suše. Pod njegovim vodstvom osvojena su dva uzastopna Kupa Hrvatske (2022. i 2023.), a u klub su stigla neka od najvećih imena u novijoj povijesti, poput Marka Livaje, Lovre i Nikole Kalinića te Ivana Perišića. Realizirao je i dva rekordna izlazna transfera: Luku Vuškovića prodao je u Tottenham za 11 milijuna eura, a Stipu Biuka u Los Angeles FC za 6,5 milijuna eura.

S druge strane, njegovu eru obilježila je i kronična nestabilnost na trenerskoj klupi. U samo tri i pol godine promijenio je čak pet trenera (Paolo Tramezzani, Jens Gustafsson, Valdas Dambrauskas, Ivan Leko, Mislav Karoglan), što je u konačnici onemogućilo stvaranje kontinuiteta i napad na toliko željenu titulu prvaka. Klub je napustio u travnju 2024., preuzimajući odgovornost za rezultatski kolaps momčadi.

Prije Hajduka, Nikoličius je iznimno uspješan posao napravio u Gorici, koju je od drugoligaša pretvorio u stabilnog prvoligaša i hit prvenstva. Upravo taj uspjeh preporučio ga je Hajduku, no čini se da se recept iz Velike Gorice nije u potpunosti mogao preslikati na Poljud, a još manje u Poljsku. Kratka i neuspješna avantura u Widzewu novi je udarac za reputaciju "Mr. Footballa", koji će idući dugoročni projekt morati tražiti na nekoj drugoj adresi.