Crveno-bijeli dres Hrvatske postao je globalni simbol ponosa. Odvažni dizajn Miroslava Šuteja ujedinio je naciju i stvorio besmrtni identitet koji generacije nogometaša nose na prsima
PRIČA O 'KOCKICAMA'
Kako je nastao dres hrvatske nogometne reprezentacije?
Čitanje članka:
3
min
Gotovo da ne postoji nogometni zaljubljenik na svijetu koji ne prepoznaje crveno-bijele kvadrate. Dres hrvatske nogometne reprezentacije nadišao je sportske okvire i postao globalni simbol jedne zemlje, njene borbe, ponosa i strasti. No priča o njegovom nastanku nije samo priča o dizajnu; to je priča o hrabrosti, viziji i povijesnom danu koji je zauvijek promijenio hrvatski identitet, 17. listopada 1990.
Avangarda koja je postala ponos
Tog jesenskog dana u Maksimiru, u zraku se osjećala povijest. Hrvatska je, još unutar okvira Jugoslavije, igrala prvu utakmicu protiv Sjedinjenih Američkih Država. Publika je, kako svjedoče kroničari tog vremena, očekivala klasičnu trobojnicu, crvene majice, bijele gaćice i plave čarape.
No na teren su, predvođeni kapetanom Zlatkom Kranjčarom, istrčali igrači u dresu kakav svijet dotad nije vidio. Bio je to trenutak čistog nadahnuća, djelo akademskog slikara i grafičara Miroslava Šuteja. Umjesto jednostavnog rješenja, Šutej je na prednju stranu dresa utkao motive hrvatskog grba, stvarajući vizualni identitet koji će postati besmrtan. "Kockice" su rođene i publika ih je prigrlila kao nešto iskonsko, nešto naše.
Šutejeva vizija bila je duboko simbolična. Crvena boja predstavljala je snagu i hrabrost nacije u prijelomnim vremenima, dok je bijela simbolizirala poštenje i slobodu kojoj se težilo. Da je tada odabrao konvencionalno rješenje, Hrvatska bi danas bila siromašnija za jedan od svojih najjačih simbola.
Ključna uloga iz Čakovca
Dok je Šutej bio idejni začetnik, put od umjetničke skice do stvarnog dresa koji su nosili Asanović, Mlinarić i ostali heroji vodio je u Međimurje. Nakon prve utakmice protiv SAD-a, bez službenog sponzora i uhodanih kanala proizvodnje, ključnu ulogu odigrala je tvrtka Patrick iz Čakovca.
Njen osnivač Zvonko Bratuša bio je čovjek koji je Šutejevu ideju pretvorio u stvarnost. U tim pionirskim vremenima, entuzijazam i domoljublje bili su glavni pokretači, a doprinos tvrtki poput čakovečkog Patricka bio je nemjerljiv. Oni su materijalizirali san i omogućili da vizija postane opipljivi simbol na nogometnom terenu.
Taj prvi dres, koji je Hrvatska nosila protiv SAD-a, Rumunjske i Slovenije, postavio je temelje za sve buduće garniture. Njegova vrijednost nije bila samo estetska, već i duboko emotivna.
Evolucija dizajna i dres kao svetinja
Koliko je taj prvi dres značio igračima, najbolje svjedoče priče koje su uslijedile. Darko Dražić, koji je nosio broj 3, svoj je dres odmah uokvirio. Godinama kasnije, jedan hrvatski iseljenik nudio je ozbiljan novac za tu relikviju, no njegova supruga je odlučno odgovorila: "Taj dres nema cijenu".
Slično iskustvo imala je i sestra danas pokojnog Tončija Gabrića, Ana, koja je odbila ponudu kolekcionara od tadašnjih 5000 dolara, što bi danas vrijedilo više tisuća eura. Dres je za te igrače bio i ostao više od komada tkanine, bio je krunski dokaz sudjelovanja u stvaranju povijesti.
Nakon prvih godina i dizajna koji se koristio do 1994., proizvodnju je preuzela talijanska tvrtka Lotto, koja je Vatrene odijevala tijekom legendarne bronce u Francuskoj 1998. Od 2000. godine pa sve do danas, službeni tehnički sponzor i proizvođač dresova je američki gigant Nike koji je kroz desetljeća predstavljao različite interpretacije legendarnog uzorka, a nakon Svjetskog prvenstva 2026. zamijenit će ga njemački Adidas.
Dizajn se mijenjao, kvadrati su nekad bili veći, nekad manji, raspršeni ili stilizirani, no njihova suština nikada nije dovedena u pitanje. Čak i kada su krovne nogometne organizacije Fifa i Uefa razmatrale strogu standardizaciju dresova radi bolje vizualizacije, hrvatski je identitet opstao, zahvaljujući upornosti saveza i prilagodljivosti dizajnera.
"Kockice" su tako, zahvaljujući genijalnosti Miroslava Šuteja i poduzetnosti ljudi poput Zvonka Bratuše, postale vječni simbol. Kako je jednom primijetio dizajner Boris Ljubičić, prava je šteta što i naše reprezentacije u drugim sportovima ne koriste taj jedinstveni vizualni kod. Jer on je puno više od dresa, on je zastava koju s ponosom nosimo na srcu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
