Nisam imao trenera, a prije utrke sam se morao baviti stokom u štali, košnjom sijena, svim drugim poslovima. Od 'čobarine' sam si kao mladić kupio i prve skije za alpsko skijanje, kaže nam Franjo Jakovac
FRANJO JAKOVAC
Hrvatski biatlonac sa ZOI 1984.: I suprugu sam lovio na skijama, uz prvi trofej dobio sam - šamar
Čitanje članka:
6
min
Od prvog siječnja ove godine umirovljenik, 65-godišnji Franjo Jakovac i dalje više puta tjedno na trkaćim skijama ili "rolkama" prođe i trideset kilometara, na brzini i snazi mogu mu pozavidjeti i upola mlađi, to se ne viđa svaki dan. Franjo je naš olimpijac iz Sarajeva 1984., skijaš, biatlonac koji kod kuće u Mrkoplju u Gorskom kotaru čuva preko 150 medalja s mnogobrojnih natjecanja, a ispred regala s peharima nam je i pozirao.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:12
U jednoj mu je ruci prvi dobiveni pehar, peharčić za prvu osvojenu utrku u drugom razredu osnovne škole, u drugoj ruci drži priznanje iz Sarajeva, gdje je za jugoslavensku reprezentaciju "vozio" štafetu u biatlonu. Na tim je Zimskim olimpijskim igrama bio, osim Sande Dubravčić, jedini sportaš iz Hrvatske. Štafetu su činili Slovenci Andrej Lanišek i Jure Velepec, Sarajlija Zoran Ćosić, i Franjo. Trčali su četiri puta sedam i pol kilometara, klasičnim stilom, u skijaškoj "špuri", utoru. Slobodna tehnika, "skate", stigla je tek kasnije, prije tridesetak godina. Olimpijska četvorka osvojila je 17. mjesto.
Posjetili smo Franju u njegovu domu, a za nas je brzinom munje i preletio Mrkopljem na "rolkama", skijama na kojima nordijski skijaši vježbaju kad nema snijega. Jakovac nikad ne miruje, skijanje i šuma su njegov život. Četrdeset je godina, do nekidan, radio u mrkopaljskoj Šumariji, kao pomoćnik šumarskog revirnika. I dalje se, godinama, natječe na skijaškom Prvenstvu šumara Europe, i na njemu bere medalje. Cijela je Jakovčeva obitelj skijaška - bivša je nordijska skijašica i njegova supruga Klaudija, rođena Petelin, kćeri Andreja i Veronika također, svaka od njih tri na regalu pehara ima svoju policu.
- Pitaju me često gdje smo se Klaudija i ja našli, ja im kažem da sam je ulovio na skijama, a bome je bila brza!, smije se Franjo.
On je na skijama, priča nam, od svoje četvrte godine.
Franjo Jakovac na juniorskom prvenstvu u Austriji 1982., privatni album
- Imao sam male, drvene skije koje mi je napravio susjed. Posvuda me na njima bilo. Vezale su se uz cipelu gumom i špagom, štapovi su bili grane lijeske. Kad sam bio drugi razred osnovne, organizirala se utrka u skijaškom trčanju u čast 26 smrznutih partizana na Matić poljani iznad Mrkoplja, i tadašnji direktor škole je svoj djeci koja su skijala rekao da se moramo pojaviti na njoj. Meni je, znajuć' da stalno skijam, povikao: 'Ti, mali bijeli, obavezno dođi, inače ćeš dobiti dvije jedinice!', kroz smijeh se prisjeća Jakovac.
Pojavio se na utrci, dakako. No prije nego što će krenuti od kuće, pukao mu je gumeni "vez" na skijama, koji mu tata nije htio popraviti, jer obitelji se nije sviđalo što njihov Franjo okolo "trčkara". Brzo je zato otrčao do susjeda i zamolio ga da mu "sravna" vez, bio je snalažljiv dječak. Pojavio se na utrci, istrčao svoje, ušao u cilj, i onda otišao dalje skijati s brda blizu kuće.
- Odjednom, evo mog bratića, viče: 'Franjo, zovu te po medalju!' Ja na trkalište, kad - prvo mjesto, nisam imao pojma, smije se Jakovac. Za nagradu je, osim malog pehara, dobio nove skijice i plaketu, ali i mamin šamar!
- Kako sam se sa svim tim stvarima pojavio na pragu, mama je prvo pomislila da sam to negdje 'maznuo' i paf, odmah šamar! Tek kad je pročitala plaketu, i moje ime na njoj, bilo joj je jasno o čemu se radi. Ma takva su to vremena bila. Uvijek je posao kod kuće bio na prvom mjestu, imali smo krave i ovce, posla preko glave. Kakvo trčanje na skijama..., nastavlja Jakovac.
Franjo Jakovac na Igmanu, Svjetsko omladinsko prvenstvo u biatlonu, 1980. (prvatni album)
Od pete je godine sam morao stoku, kako se u Mrkoplju kaže, "blago", čuvati daleko od kuće. Tata ga je na ispašu prvi put poveo sa četiri godine, dvaput su išli zajedno, a treći je put već morao sam.
- Od šest do 11 ujutro pa kući na ručak, i opet od dva do osam navečer. Na tom sam se svom, čobanskom poslu, zabavljao penjanjem na stabla i gađanjem iz praćke, i jedno i drugo mi je poslije u sportu i životu bilo jako korisno, kaže Franjo. Sa 17 je postao biatlonac, par godina kasnije i najuspješniji hrvatski biatlonac. U pucanju je bio i bolji nego na skijama, kaže nam. Osvajao je medalje na prvenstvima Jugoslavije, za juniorsku i seniorsku reprezentaciju Jugoslavije nastupao od 1974. do 1984. Medalje je donio i s brojnih međunarodnih natjecanja.
A vještina penjanja na stabla, čemu mu je ona poslužila, pitamo ga.
- Jednom je dobro došla, kad sam u šumi, na poslu, blisko naletio na medvjeda. U tom se slučaju isplativo popeti na što tanje stablo, na koje medo ne može, inače, ako je deblje, i on ga može obuhvatiti, nema sreće... smije se Franjo. Nije jednom, kao šumar, imao susret s medvjedom, sreo ga je na desetke puta. Voli Franjo u šumi medu i slijediti, ponekad ga zna pratiti i po dva sata, priča nam. Obožava šumu, poštuje ju, zna svaki pedalj svoje, mrkopaljske "džungle".
Za Olimpijadu u Sarajevu pripremao se praktički sam, bez trenera, a kamoli kondicionog trenera, raznih drugih eksperata. Učio je gledajući druge po utrkama.
- A i kad sam išao na utrke, tata je svejedno od mene, nekad i namjerno, tražio da baš na taj dan, u pet ujutro, pretovarujem gnojivo iz štale na njivu. To me očeličilo, govori Franjo. Dok se spremao za Sarajevo, toliko je trenirao, ali i kod kuće radio oko stoke i njive, da navečer ne bi mogao žlicu primiti u ruke, već je juhu pio iz lončića.
(privatni album)
Što najviše pamti s Olimpijade 1984., pitamo ga.
- Tri dana prije otvorenja ja još uvijek nisam znao hoću li se utrkivati. Trebalo je odvoziti još jednu, izbornu utrku na 20 kilometara, za konačni plasman. Općenito sam bio dobar strijelac, ali malo manje kvalitetan trkač u odnosu na druge. Fulaš metak, ide kaznena minuta. Uvjeti su bili teški, jako je puhalo, no imao sam samo jedan promašaj od 20 pucanja, sljedeći iza mene, Slovenac, promašio je četiri puta. Kao prvi, ušao sam na Olimpijadu, govori Jakovac. Imao je, kaže nam, jako dobar, izvrstan vid.
- Za metu na pedeset metara mi nije trebao durbin, nikakvo pomagalo. Na cesti sam kao mladić mogao pročitati registraciju na trideset metara udaljenosti. A preciznost se može istrenirati, ali ju je, prije svega, potrebno posjedovati. To imamo ili nemamo. Tijekom pucanja u biatlonu idealan je puls od 150, 160 otkucaja, 130 je premalo, 180 previše. Potrebno je, dakle, smiriti se na idealne otkucaje, i pucati između dva otkucaja, objašnjava nam Franjo ovu "znanstvenu fantastiku".
U Sarajevu je prije otvorenja olimpijade proveo mjesec dana.
Privatni album, jugoslovenska reprezentacija biatlona, Franjo prvi zdesna
- U to vrijeme nas se, kao ekipu štafete, nije treniralo pojedinačno, ma kakvi. Trenirali smo samo kao ekipa, bez obzira na pojedinačne specifičnosti. Bez raznih mjerača i pomagala koja danas postoje, bez posebnih programa i raznoraznih trenera. Bila su to potpuno drukčija vremena, prisjeća se Jakovac.
Nakon Sarajeva, Franjo se prestao natjecati. Utrkama se vratio tek početkom 90-ih, kad je dvjesto dana proveo i na ratištu u 138. brigadi HV-a iz Delnica, sudjelovao je i u Oluji. Na prvom hrvatskom državnom prvenstvu u skijaškom trčanju u Delnicama 1992. osvojio je prvo mjesto na 15 kilometara klasično, i treće na deset kilometara slobodno. U biatlonskoj reprezentaciji Hrvatske bio je trener i pomoćni trener od 2000. do 2013., tako i 2002. na Olimpijadi u Salt Lake Cityju. U državnoj je reprezentaciji četiri godine surađivao s olimpijcem Jakovom Fakom.
I danas Franjo "leti" na skijama i "rolkama", kao da su mu i dalje 23, koliko je imao na Olimpijadi '84. Često ga se na mrkopaljskom snijegu može vidjeti i na starim skijama iz 1938., na kojima skija "telemark" stilom. Prve si je skije za alpsko skijanje, smije se, kupio od "čobarine", džeparca koji bi mu tata dao jednom godišnje za čuvanje stoke. Bila su to drukčija, ma opet lijepa vremena, zaključuje Franjo sa sjetom.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
