VIDEO Evo kako su heroja Rijeke dočekali u svlačionici: 'Bitno je da se lopta otkotrljala u mrežu'

Nitko nije očekivao da će gledati ovakvu utakmicu na Rujevici. Rijeka je s 3-2 pobijedila Hajduk i plasirala se u polufinale Kupa. Cijeli susret bio je potpuno kaotičan, a kraj se praktički ne može opisati riječima. Gabriel Rukavina ušao je u 96. minuti, a onda je donio neviđenu sreću Rijeci. Nakon što je Dantas izjednačio u 108., Rukavina je u 110. zabio za kraj i delirij na Rujevici. U svlačionici su ga dočekali baš kao heroja. Sanchez mu je prvi skočio u zagrljaj, a aplauzom ga je pozdravila cijela svlačionica.

Jeste li ikad igrali utakmice u životu?

- Pa ne definitivno. Bilo je prošle sezone isto malo infarktne utakmice, ali ovo mi je definitivno najdraža i najslađa

Šta ste mislili u 97. Ulazite u igru? Dvije minute prije Brajković zabio za 2:1. Polufinale Kupa klizi iz ruku što ste mislili?

- Pa dobro. Bila je dosta duga sudačka nadoknada. Vjerovali smo da možemo zabiti bar jedan pa ići u produžetke. Ali, eto, fala Bogu taj penal i onda taj gol. Odbila mi se lopta, ušla je za 3:2 i to nitko sretniji od nas.

Nakon što Skelin nije uspio očistiti to na pravi način. Što je prolazilo kroz glavu?

- Kažem, rekao sam maloprije samo da ne promašim. Kako god, samo da nekako se kotrlja u gol i eto, stvarno nisam mogao poželjeti ljepši gol.

Ovakve utakmice su, naravno, najbolja moguća promocija i reklama za HNL, ali rekao bih pokazatelj još jedan karakter ove momčadi jer ovo nije slučajno što sto rijeka radi. Mnogi će se složiti. Sve se događa s nekim razlogom.

- Je i mislim da ne treba nikad prestati pričati o tome. I prošle godine i ove godine u ne znam koliko utakmica smo pokazivali da nas nikad ne treba otpisati da smo stvarno karakterna ekipa i vraćali smo se iz nemogućih situacija, pa evo i danas. I eto, svaka čast dečkima. I ovo nam je put za dalje. Atmosfera fantastična. Ne znam stvarno što bih rekao. Hvala navijačima. Pozivam ih da dolaze u što većem broju, jer stvarno su nam vjetar u leđa. Nije isto kad je puna Rujevica i kad nema toliko ljudi.

Nije puno minutaže bilo u drugom dijelu sezone. Kad god uđeš iz garaže daje sve od sebe. I sad zabiješ gol koji ulazi u antologiju. Očigledno je u tebi osobno kao cijeloj momčadi taj motiv nepopustljivost, bez obzira na sve probleme, muke i glasine.

- Pa je kažem, nisam bio baš u nekoj dobroj situaciji ovdje, ali nisam htio otići iz Rijeke samo da odem. Znam da imam kvalitetu. Znam koliko mogu i kako god sam mogao, trudio sam se trenirao da zaradim svoju šansu i kad ta šansa dođe da budem pravi. Hvala Bogu potrefilo se ovako i nadam se da ću ovako nastaviti.

Susret Rijeke i Hajduka u četvrtfinalu Hrvatskog nogometnog kupa | Foto: Nel Pavletic/PIXSELL

Ti si junak, s obzirom na obiteljsko stablo, moramo pitati što je tata govorio?

- Pa ništa. Stvarno mi je puno pomogao bio imam koji igrač u takvim situacijama, tako da samo da budem strpljiv. Opet kažem, znam da imam kvalitetu i normalno da nisam sad još ni na sto posto, ali doći ću to sve kroz utakmicu. Tako da, samo je trebalo raditi dobro. Kad dođe ovakva situacija biti spreman i eto, tako se dogodilo.

Nevjerojatan uspjeh u Europi i jedna nevjerojatna utakmica možda najteži produžeci u povijesti nogometa. I divan poklon Victoru Sánchezu za oporavak i povratak u momčad, to jest na klupu.

- Pa je sad jedno vrijeme nije bio s nama s obzirom na ovo što mu se dogodilo i eto, na neki način i ovu pobjedu posvećujemo njemu. Sretni smo što nam se vraća u iduću se vraćam na klupu. Sretni smo što nam se vraća na klupu i sigurno će s njim biti još lakše, ali stvarno opet moram pohvaliti i njegov stožer i sve ljude u klubu koji rade i čistačica do kuharica. Ljudi u uredima stvarno bez njih ništa ne bi bilo moguće. Tako da je to kapa dolje i nadam se da im vraćamo na pravi način.

Evo, spomenuo si tete, čistačice i kuharice itd. To je ta sinergija. Ovo se na Rujevici može dogoditi da se vjeruje kad je već gotovo, kad gotovo većina navijača misli da je gotovo, ali ovi ljudi ovdje vas guraju, guraju, guraju. Vi to osjećate to jednostavno kao da ste se svi stopili u jednu nezaustavljivu kritičnu masu.

- Ma je, stvarno ne samo u klubu. U gradu se to osjeti. Ne znam kako je bilo prije, ali otkad sam ja došao stvarno nikad ništa. Prošla je godina kad smo se borili za prvo mjesto par kola prije kraja izgubili smo tri zaredom. Nitko nam ništa nije rekao. Tako da u nekim klubovima to nije baš tako, ali stvarno i ti ljudi koji dođu na stadion i ljudi u gradu i svi ljudi koji su oko nas samo guraju da dajemo sve od sebe i eto, fala Bogu. Sad im vraćamo na dobar način.

Ovih dana vjerojatno ste razveselili i predsjednika, koji nije na najsretnijoj lokaciji?

- Je meni je sestra isto trenutno tamo Tako da, eto, nadam se da će se i oni sretno vratiti kući.

Što kažeš sestra?

- Sad se malo smirilo, Nadam se kroz dan dva doći doma, tako da, eto, nadamo se najboljem. Tako će biti.

Sad treba pobijediti Vukovar.

- Svi očekuju da pobijedite Vukovar, to su najteže utakmice, pogotovo nakon ovakvih utakmica i dođe do malog emotivnog pražnjenja. Ali sad kroz zadnjih mjesec dana kroz zadnjih par tjedana i prošlu polusezonu navikli smo igrati svaka tri dana i od Vukovara smo bolja momčad. Samo to treba ići tamo na terenu pokazati.

Često se priča da Rijeka ima neki manjak na krilima. Rijeka očigledno ima krila.

- Nije na meni da to kažem. Ja sam tu da da treniram i da odigram dobro pravila, da odigram dobro kad god budem na terenu i onda neki drugi ljudi to prosuđuju.