NOVA BRITANSKA JUNAKINJA
FOTO Prozvala se božicom staze, a svjetsko srebro osvojila je sa 'seksi i agresivnim' pristupom
"Možete biti akademski opasni i božice staze", poručila je Amy Hunt s osmijehom, nekoliko trenutaka nakon što je u Tokiju osvojila srebro na 200 metara i potvrdila status nove britanske atletske junakinje. Njezina priča nije samo priča o brzini, već o nevjerojatnoj otpornosti, intelektualnoj snazi i "radikalnoj, ludoj vjeri u sebe" koja ju je vodila od svjetskog juniorskog rekorda, preko teške ozljede i diplome na Cambridgeu, do postolja na Svjetskom prvenstvu.
"Možete biti akademski opasni i božice staze", poručila je Amy Hunt (23) s osmijehom, nekoliko trenutaka nakon što je u Tokiju osvojila srebro na 200 metara i potvrdila status nove britanske atletske junakinje.
Njezina priča nije samo priča o brzini, već o nevjerojatnoj otpornosti, intelektualnoj snazi i "radikalnoj, ludoj vjeri u sebe" koja ju je vodila od svjetskog juniorskog rekorda, preko teške ozljede i diplome na Cambridgeu, do postolja na Svjetskom prvenstvu.
Svijet je prvi put čuo za Amy Hunt u lipnju 2019. godine, kada je kao 17-godišnjakinja, u svojoj tek petoj utrci na 200 metara na otvorenom, srušila svjetski rekord za mlađe od 18 godina s vremenom 22.42 sekunde.
Iste godine osvojila je dva europska zlata, a britanski Vogue proglasio ju je jednim od "lica koja će definirati desetljeće".
Činilo se da je pred njom nezaustavljiv uspon.
Međutim, njezin put ubrzo je postao trnovit.
Tranziciju u seniorske vode poremetila je pandemija, a zatim je početkom 2022. uslijedila katastrofalna ozljeda.
Ruptura tetive kvadricepsa bila je toliko teška da je zahtijevala operaciju, a oporavak je bio mučan.
"Mama me morala podizati iz tuša i previjati mi rane", prisjetila se Hunt najnižih točaka.
Uz fizičku bol, borila se i sa sindromom uljeza te narušenim mentalnim zdravljem. Mnogi bi odustali, ali ne i ona. "U meni je gorjelo svjetlo koje mi je govorilo da se isplati. Da nastavim. Da uistinu imam nešto posebno."
Ono što priču Amy Hunt čini potpuno jedinstvenom njezina je odluka da ne žrtvuje obrazovanje radi sporta.
Upisala je i 2023. godine diplomirala englesku književnost na prestižnom Sveučilištu Cambridge.
Balansiranje između elitnog sporta i jednog od najzahtjevnijih akademskih okruženja na svijetu bilo je iscrpljujuće.
"Cambridge je poseban svijet za sebe, s izmišljenim riječima i pravilima. Blagovaonica je kao iz Harryja Pottera, nosite odore, a gong označava početak obroka uz recitiranje latinskog", opisala je.
Sukob dvaju rigidnih sustava, sportskog i akademskog, rezultirao je stresom, neprospavanim noćima i stotinama kilometara vožnje između Cambridgea i trening centra.
"Na kraju svake godine razmišljala sam o odustajanju, ali znala sam da ne mogu. Nisam netko tko odustaje."
Dan nakon što je diplomirala, Hunt se preselila u Padovu kako bi trenirala pod vodstvom Marca Airalea.
Ta se odluka pokazala ključnom. Već 2024. godine osvojila je zlato s britanskom štafetom 4x100 metara na Europskom prvenstvu te srebro na Olimpijskim igrama u Parizu.
Kruna njezina povratka stigla je na Svjetskom prvenstvu u Tokiju 2025. U finalu utrke na 200 metara, na ulasku u završni pravac bila je tek na šestom mjestu.
Ispred nje su bile legende poput dvostruke svjetske prvakinje Shericke Jackson i bivše prvakinje Dine Asher-Smith.
No, tada je Hunt pokazala svoju nevjerojatnu snagu. "Moja mantra na startu bila je 'bez straha'", rekla je. "Znala sam da je vrijeme za lov."
U posljednjih 50 metara doslovno je letjela stazom, prestižući suparnice i bacivši se u cilj za senzacionalno srebro s vremenom 22.14 sekundi. Vrisak koji je uslijedio kada je vidjela svoje ime na semaforu bio je krik olakšanja, ponosa i čiste radosti.
Njezina proslava? Karaoke i pjesma "Maneater" Nelly Furtado.
"To je bio naboj večeras – seksi i agresivno", izjavila je kroz smijeh. Amy Hunt je dokazala da se ne morate uklopiti u jedan kalup. Kako sama kaže, možete živjeti "bogato razvijen, teksturiran i predivno šaren život".
