SLAVI 40. ROĐENDAN
FOTO Čuvao je ovce na planini, živio s 23 kune dnevno i bio neuhranjen. Prepoznajete li ga?
Luka Modrić (40) krenuo je iz malog mjesta Zaton Obrovački do kraljevskih visina Real Madrida i nagrade za najboljeg nogometaša svijeta. Kroz djetinjstvo je proživljavao tragediju i talent brusio u izbjegličkom kampu
Ako se po ičemu na svijetu “vidi” da je Luka Modrić iz zadarskog zaleđa, onda je to po njegovu naglasku koji je ostao nepromijenjen nakon što se, trčeći za loptom, odselio prije više od polovine svog života.
Ako se po ičemu na svijetu “vidi” da je Luka Modrić iz zadarskog zaleđa, onda je to po njegovu naglasku koji je ostao nepromijenjen nakon što se, trčeći za loptom, odselio prije više od polovine svog života.
Lukini roditelji Stipe i Jasminka oboje su radili u tvornici Trio u Obrovcu koja se bavila proizvodnjom trikotažne odjeće. Kad je započeo rat, obitelj je živjela u obiteljskoj kući u mjestu sve dok djeda nisu brutalno ubili srpski vojnici.
Članovi četničke paravojske ubili su ga bez ikakvog razloga 18. prosinca 1991. godine. Lukin otac pronašao je njegovo tijelo u polju petstotinjak metara od kuće. Požurio je natrag, pokupio ženu i dvoje male djece i poslao ih u Zadar. O tome je Luka pisao i u zadaćnici u trećem razredu.
Rodio se u Zadru 9. rujna 1985. godine. Prvih pet godina života proveo je u malom zaseoku Modrići kraj Obrovca, u podvelebitskom kraju. Narod kaže da su jedini koji tamo mogu živjeti poskoci i - Modrići. Ime je dobio po djedu Luki koji je po zanimanju bio cestar. Znao je i čuvati ovce na Velebitu. Pavle Balenović, nekadašnji svirač bendža u legendarnoj country grupi Plava trava zaborava, snimao je dokumentarac o vukovima na Velebitu i uhvatio kadar koji će brzinom munje postati apsolutni hit.
Luka je kao dječak imao bezbrižno djetinjstvo, on je kao svi njegovi vršnjaci na selu vodio miran život. A onda odjednom zbog prognanstva morao pobjeći iz rodnog doma. U hotel Kolovare stigao je s roditeljima i sestrom, samo s nekoliko vrećica i osobnih potrepština, praktički bez ičega. Svi su u to vrijeme vjerovali kako će se brzo vratiti svojim domovima, a na kraju su u hotelu Kolovare ostali godinama, rekao je Slavko Pernar koji ga je usmjerio u NK Zadar.
Država u to vrijeme nije mogla izdvajati puno novca za prognanike u hotelima. Trebalo je to mudro organizirati i voditi, a prognanicima su morali osigurati spavanje i tri kvalitetna obroka dnevno za - točno 23 kune po osobi!
Uz drastičnu promjenu, gubitak djeda i nove životne uvjete, Luki je boravak u Zadru donio i nešto dobro - nogomet. Nogometno igralište nalazilo se samo nekoliko minuta od hotela u kojem su živjeli.
Početkom 2024. Županijsko državno odvjetništvo podiglo je optužnicu za ratni zločin protiv Željka Badže (63). Tog bivšeg milicajca, koji je bio raspoređen u Dubrovniku, terete za niz ubojstava civila na okupiranom području koncem 1991., među ostalim i djeda Luke Modrića.
"Iako sam mali doživio sam već puno strahova. Strah od rata i granatiranje već pomalo zaboravljam. Događaj koji nikad ne mogu zaboraviti dogodio se prije četiri godine kada su četnici ubili moga djeda, kojeg sam puno volio. Svi smo plakali, a ja nikako nisam mogao shvatiti da moga dragog dobrog djeda više nema. Pitao sam se mogu li biti ljudi oni koji su to učinili i zbog kojih moramo bježati od kuće", napisao je mali Luka kad mu je bilo jedva 10 godina.
Luka je kao dječak imao bezbrižno djetinjstvo, on je kao svi njegovi vršnjaci na selu vodio miran život. A onda odjednom zbog prognanstva morao pobjeći iz rodnog doma. U hotel Kolovare stigao je s roditeljima i sestrom, samo s nekoliko vrećica i osobnih potrepština, praktički bez ičega. Svi su u to vrijeme vjerovali kako će se brzo vratiti svojim domovima, a na kraju su u hotelu Kolovare ostali godinama, rekao je Slavko Pernar.
Bio je prosječan učenik. Iako ga je majka pokušavala nagovoriti da malo više uči, on je umjesto učenja samo ležao na krevetu i razmišljao o nogometu. Kad je napunio 15 godina, trener je njega i još jednog dječaka odveo na “promatranje” u splitski Hajduk. Tamo su mu rekli da je “preslab”, odnosno da nema dobre fizičke predispozicije.
Stara kuća dida Luke, prema kojem je i dobio ime, nalazi se na padinama Velebita. Kad bi obitelj otišla djedu, Luka bi znao trčeći spustiti se do igrališta u blizini obiteljske kuće samo kako bi vidio ima li koga od vršnjaka za partiju nogometa. I kad ne bi bilo nikoga, vratio bi se trčeći, i to uzbrdo do djedove kuće. A ima tu desetak kilometara, prisjetila se Ika Pejaković, rođakinja Lukina oca Stipe i prva susjeda Modrićevih u Zatonu Obrovačkom.
Ako nije vozio bicikl, onda je trčao, za loptom... No na putu je imao puno onih koji su u njega sumnjali. Imao je talent, ali i siromašne roditelje koji nisu imali prijatelje koji bi njihovu sinu pomogli u karijeri. I to je ono što Lukin uspjeh čini još većim.
Uvijek je uz sebe imao loptu. Djeca u prognanstvu svaki su dan igrala nogomet na parkingu hotela, a kako to nije bilo vrijeme turizma, parking je gotovo uvijek bio prazan. Tu je Luka brusio talent.
Kad bi trenirali na Stanovima, legenda kaže, kad bi netko imao loptu, a Luka bio u napadu, vikao bi: “Meni, meni!”, sve dok mu ne bi dodali loptu, a on bi poslije toga već nekako zabio gol.
Prvi turnir na koji je Luka išao bio je u Senegaliji, to vam je blizu Ancone. Završili smo drugi, izgubili od nekih Rusa u finalu. Luka je igrao s nama iako je bio dvije godine mlađi. Kakav je bio? Ma, odličan, rekao nam je Elvis Šarić, koji je s Lukom kao dijete igrao nogomet.
Nakon osam godina stiskanja u hotelskoj sobi s roditeljima i dvije sestre preselio se u Zagreb, gdje je živio najprije kraće vrijeme u sobici na Dinamovu stadionu, s cimerima suigračima, a potom mu je klub dao stan na korištenje, gdje je opet sobu, kupaonicu, kuhinju... dijelio sa suigračima koji su u Dinamo došli izvan Zagreba, a ne s roditeljima i sestrama. Zato i jest od prvog novca koji je zaradio u Dinamu roditeljima kupio kuću. I automobil, iako se Zadrom priča da se otac nije želio odreći svog starog vozila pa su se malo “natezali”.
Luka ima sestre Jasminu i Dioru, ali ih ne pokazuje često na svojim društvenim mrežama. Njih se dvije rijetko pojavljuju u javnosti i ne vode javni život.
