Kao igrač Mihajlović je osvojio Ligu prvaka, Superkup, Interkontinentalni kup, Kup kupova, dva talijanska prvenstva, tri puta talijanski Superkup i prvenstva Jugoslavije te četiri kupa Italije
Emotivnom objavom supruga se prisjetila Siniše Mihajlovića: 'Tri godine bez tebe, ljubavi moja...'
Prije tri godine, nakon duge i teške bolesti, preminuo je Siniša Mihajlović, jedan od najboljih srpskih nogometaša u povijesti. Rođeni Vukovarac ostavio je neizbrisiv trag kao jedan od najboljih izvođača slobodnih udaraca svih vremena, ali i kao kompleksna ličnost čiju su karijeru i život oblikovali rat i kontroverze.
Od Vukovara do krova Europe
Mihajlović je rođen 20. veljače 1969. godine u Vukovaru, u obitelji oca Srbina i majke Hrvatice. Odrastao je u Borovu Naselju, a prve nogometne korake napravio je u lokalnom NK Borovu. Njegov nevjerojatan talent brzo je došao do izražaja, najprije u Vojvodini, s kojom je 1989. senzacionalno osvojio naslov prvaka Jugoslavije, a zatim u Crvenoj zvezdi.
U Beograd je stigao 1990. kao dio generacije koja se popela na krov Europe. U polufinalu Kupa prvaka protiv Bayerna zabio je ključni pogodak iz slobodnog udarca u Beogradu, a u uzvratu u Münchenu njegov je centaršut doveo do autogola koji je Zvezdu odveo u finale. U Bariju je protiv Marseillea bio jedan od sigurnih izvođača u raspucavanju jedanaesteraca, donijevši klubu najveći trofej u povijesti. Iste godine osvojio je i Interkontinentalni kup.
Nakon raspada Jugoslavije Mihajlović je karijeru nastavio u Italiji, gdje je postao ikona. Igrao je za Romu, Sampdoriju, Lazio i Inter. Iako je započeo kao vezni igrač, trener Sven-Göran Eriksson u Sampdoriji ga je prebacio na poziciju središnjeg braniča, gdje je zbog pregleda igre i razorne ljevice postao jedan od najboljih na svijetu.
Vrhunac je doživio u Laziju, s kojim je 1999. osvojio Kup pobjednika kupova, a 2000. i Serie A. U talijanskom prvenstvu ostao je upisan u povijest kao rekorder s 28 pogodaka izravno iz slobodnih udaraca. Jednom je za Lazio protiv Sampdorije zabio i hat-trick iz slobodnih udaraca, pothvat koji nitko drugi u ligi nije ponovio. Igračku karijeru završio je u Interu, osvojivši još jedan Scudetto i dva Talijanska kupa.
Život obilježen ratom i kontroverzama
Godinama nakon Domovinskog rata ispričao je kako je tijekom rata spasio život svojem ujaku Hrvatu, kojeg su zarobile srpske paravojne postrojbe. Karijeru su mu pratile i brojne kontroverze. Javnost pamti njegov žestoki sukob s Igorom Štimcem u finalu Kupa Jugoslavije 1991., uoči samog početka rata. Priznao je i prijateljstvo s ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom, vođom srpskih paravojnih formacija, navodeći kako mu ne može okrenuti leđa jer mu je pomogao spasiti obitelj. Zbog incidenata na terenu, poput pljuvanja Adriana Mutua, zaradio je i suspenzije.
Borio se s teškom bolešću
Nakon igračke karijere posvetio se trenerskom poslu. Vodio je Bolognu, Cataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino i reprezentaciju Srbije. U Milanu je u prvu momčad uveo tada 16-godišnjeg Gianluigija Donnarummu. U srpnju 2019., kao trener Bologne, šokirao je svijet objavom da boluje od akutne leukemije. Njegova borba postala je javna.
- Nikad ne igram da izgubim, ni u nogometu ni u životu. Pobijedit ću i ovu opaku bolest, i to za svoju obitelj i za sve koji me vole - poručio je tada.
Unatoč teškim kemoterapijama vodio je momčad kad god je mogao, ponekad i iz bolničkog kreveta. Na obljetnicu smrti Mihajlovića se prisjetila i supruga Arijana, koja je na društvenim mrežama podijelila zajedničku fotografiju.
"Ne plačite zbog njegova odsustva, osjetite bliskost s njim i ponovno razgovarajte s njim. Voljet će te s neba kao što te je volio na zemlji. Danas se navršavaju tri godine bez tebe, ljubavi moja", stoji u objavi.