Dugo se Hrvatska mučila, a onda je Domagoj Duvnjak ostavio srce i dušu u obrani kao prednji igrač. I tu smo slomili Crnogorce, podignuli dvoranu na noge i pokazali da ovakva Hrvatska može jako daleko
Dok je u Duvnjaku zadnji atom snage, momci, vjerujemo u vas
Tako je to s Hrvatskom. Uostalom, znate. Dajte nam protivnika protiv kojeg ćemo unaprijed upisati pobjedu i eto muke. Crna Gora bila je takav protivnik. Nikad Crnogorci, u povijesti europskih prvenstava, a igrali su 15 utakmica, nisu nikoga pobijedili. Četrnaest poraza i jedan remi bio je jasan znak što im se sprema. Ali, eto, to je Hrvatska. Morate dobro potrošiti živce...
Pokretanje videa...
00:15
Netko će reći da je bilo loše jer je Marin Šego prvu i jedinu obranu u prvom poluvremenu imao tek u 22. minuti, netko će reći da je bilo sporo, netko da su došla vremena kad ćemo prije u nogometu uzeti medalju nego u rukometu... I to je u redu, mišljenje je kao stražnjica, svatko je ima. No naše je da je ova Hrvatska spremna za velike stvari. Ne jer su pobijedili Crnu Goru, što se, je li, i očekivalo, već jer zajedništvo navijača i igrača, ta sinergija tako podsjeća na onu prošlogodišnju iz Njemačke.
Lino je već u prvoj utakmici odlučio dozirati Duvnjakovu minutažu, pa smo u prvom poluvremenu više od deset minuta igrali bez kapetana. A rezultat je bio da su Crnogorci u tom vremenu stigli i prestigli Hrvatsku. I to nije dobro. Jer, ako već protiv Crne Gore Hrvatska bez Duvnjaka uđe u crnu rupu, što će tek biti s ozbiljnijim protivnicima.
Ipak, dobro je, jer dok je Duvnjak bio na parketu imali smo prednost. Dobro je jer u drugom poluvremenu, kad se Hrvatska uozbiljila i shvatila da je vrag odnio šalu, napravila seriju koju Crnogorci više nisu mogli stići. I ne samo to, kad je u drugom poluvremenu Domagoj Duvnjak u obrani 5-1 stao na prednjeg i bacao se za svakom loptom kao da mu je posljednja Hrvatska je slomila Crnu Goru. I, da se ne varamo, s takvim stavom slomila bi i puno jače.
Dobro je jer je Marin Šego u drugom poluvremenu pokazao kako je to kad zaključa gol. I kako je to kad se dvoranom ori - Šegoooo... Stisnuta šaka Šege bio je znak da je sve dobro.
- U redu je, nema straha - poručio je Šego.
Da, tek se zagrijavamo. A znate kako je u zagrijavanju. Krene sporo pa onda sve brže i jače. I tako je bilo u Grazu. A maestralni Duvnjak, iako je zabio samo jedan gol, bio je proglašen igračem utakmice.
I to je najveća snaga ove Hrvatske. Srce koje može nadomjestiti svaki hendikep, svaki izostanak...I naravno, kvaliteta. Nemojte zaboraviti da je trio Duvnjak - Cindrić - Stepančić i danas jedan od najboljih na svijetu. Ako sumnjate, onda ovo nije vaše prvenstvo. Mi vjerujemo u Hrvatsku. I vjerovat ćemo dok god u kapetanu ima i zadnji atom snage. Uostalom, na to su nas navikli Vatreni u Rusiji.
Kad su nas svi otpisali, kad noge više nisu slušale, Modrić i društvo otrčali su u povijest. I, zato, Duvnjaku i dečkima velika pohvala i podrška. Mi u vas vjerujemo. Uostalom, vi ste nas na to navikli.
LEGENDARNI TRENER LINO ČERVAR MISLI KAKO ĆE HRVATSKA OPET BITI NA RUKOMETNOM VRHU SVIJETA: