Liječnici mu nisu davali gotovo nikakve šanse. Ipak, vođen nevjerojatnom mentalnom snagom, Lauda se42 dana nakon nesreće koja ga je skoro ubila pojavio na Velikoj nagradi Italije
Sport
Komentari 4
Liječnici mu nisu davali gotovo nikakve šanse. Ipak, vođen nevjerojatnom mentalnom snagom, Lauda se42 dana nakon nesreće koja ga je skoro ubila pojavio na Velikoj nagradi Italije
Danas, 1. kolovoza 2025., naviru sjećanja na jedan od najdramatičnijih i najpotresnijih dana u povijesti sporta. Na današnji dan, prije gotovo pola stoljeća, na Velikoj nagradi Njemačke 1976., tada aktualni svjetski prvak Niki Lauda doživio je stravičnu nesreću koja ga je trebala stajati života. No, umjesto tragičnog kraja, svijet je svjedočio priči o nevjerojatnoj hrabrosti, prkosu i jednom od najvećih povrataka ikad viđenih.
Nürburgring Nordschleife nije bila obična staza. S dužinom od 22,8 kilometara, više od 170 zavoja i 300 metara visinske razlike, bila je to najzahtjevnija i najopasnija staza u kalendaru Formule 1. Trostruki prvak Jackie Stewart nadjenuo joj je prikladan nadimak – "Zeleni pakao". Zbog svoje goleme duljine, bilo je nemoguće osigurati adekvatan broj redara, medicinskog osoblja i vatrogasaca.
Svjestan opasnosti, pogotovo jer je za utrku najavljena kiša, Niki Lauda je uoči vikenda pokušao organizirati bojkot. U svom prepoznatljivom, analitičkom stilu, upozoravao je na nedostatne sigurnosne mjere. Međutim, na sastanku vozača, prijedlog je odbačen za samo jedan glas. Utrka se morala voziti.
Većina vozača utrku je započela na kišnim gumama, no staza se brzo sušila. Lauda je, kao i mnogi drugi, nakon prvog kruga otišao u boks po gume za suho i krenuo u lov na izgubljene pozicije. U drugom krugu, u brzom zavoju Bergwerk, njegov Ferrari 312T2 iznenada je proklizao, udario u ogradu i odbio se natrag na stazu, istog trena pretvorivši se u buktinju. U plamteću olupinu zatim su se zabili bolidi Bretta Lungera i Haralda Ertla.
Svijet je na trenutak stao. Službeni redari bili su predaleko, a njihova oprema nedostatna za pakao koji je gutao Laudin bolid.
U tom trenutku užasa, dogodilo se čudo ljudske hrabrosti. Vozači Guy Edwards, Harald Ertl, Arturo Merzario i Amerikanac Brett Lunger iskočili su iz svojih bolida i bez razmišljanja potrčali prema vatri. Dok su se ostali borili s plamenom, ključnu ulogu odigrao je Talijan Arturo Merzario. Kao bivši vozač Ferrarija, poznavao je komplicirani mehanizam sigurnosnih pojaseva. Uvukao je ruke u kokpit i uspio otkopčati Laudu, omogućivši Lungeru da ga izvuče iz gorućeg metala.
Lauda je pretrpio opekline trećeg stupnja po glavi i rukama, slomio je nekoliko kostiju, no najgore su bile ozljede pluća, spaljenih otrovnim parama gorućeg goriva i stakloplastike. U bolnici je pao u komu i svećenik mu je dao posljednju pomast.
Liječnici mu nisu davali gotovo nikakve šanse. Ipak, vođen nevjerojatnom mentalnom snagom, Lauda se borio. "Mozgom sam se borio protiv bolesti," rekao je kasnije. "Slušao sam glasove i tjerao tijelo da se bori."
Samo 42 dana nakon nesreće koja ga je gotovo ubila, dogodilo se nezamislivo. Niki Lauda, još uvijek u krvavim zavojima koji su prekrivali ožiljke i transplantate kože, pojavio se na Velikoj nagradi Italije u Monzi.
Daniele Audetto, tadašnji šef Ferrarijeve momčadi, opisao ga je kao duha.
- Bio je blijed, pun ožiljaka, izgubio je kosu... Bilo je nevjerojatno vidjeti ga - rekao je Audetto svojevremeno, a u posebno prilagođenoj kacigi, trpeći nesnosne bolove, Lauda je završio utrku na čudesnom četvrtom mjestu.
Te je sezone izgubio naslov prvaka od Jamesa Hunta za samo jedan bod, nakon što se povukao s posljednje utrke u Japanu zbog monsunske kiše, smatrajući uvjete preopasnima.
No, to je bilo nevažno. Niki Lauda je te 1976. godine ostvario najveću pobjedu – pobjedu za život. Njegov povratak nije samo sportska priča; to je vječni spomenik ljudskoj volji, hrabrosti i dokaz da je i u Zelenom paklu moguće pronaći put prema svjetlu.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+