Bad Blue Boysi, odlučili su podsjetiti rivale na taj događaj transparentom i time ih "podbosti". Na njemu je pisalo "Pedeset tisuća jecaja"
BOYSI POSJETILI NA OBLJETNICU
Dan kada je Poljud plakao za Titom: 50.000 ljudi zapjevalo 'Druže Tito, mi ti se kunemo'
Čitanje članka:
3
min
Dan nakon velikog derbija između Dinama i Hajduka obilježila se jedna obljetnica vezana za splitski Poljud. Naime, 4. svibnja 1980. godine, preminuo je Josip Broz Tito, a ta se vijest proširila dok se na Poljudu igrala utakmica između Hajduka i Crvene zvezde. Dan uoči godišnjice te utakmice, navijači Dinama, Bad Blue Boysi, odlučili su podsjetiti rivale na taj događaj transparentom i time ih "podbosti". Na njemu je pisalo "Pedeset tisuća jecaja", a nekoliko minuta odjekivalo je: "Tito, partija, Hajdukova armija."
Saša Zalepugin i Helga Vlahović vodili su emisiju kada je iznenada nestala slika, sve se zacrnilo. U kadar je tada ušao Miroslav Lilić i pročitao:
- Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo SFRJ objavili su večeras sljedeći proglas: radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima SFRJ. Umro je drug Tito.
POGLEDAJTE VIDEO:
Hajduk je tada bio aktualni prvak, a Crvena zvezda vodeća momčad prvenstva. Gosti su poveli pogotkom Vladimira Petrovića Pižona iz penala, a izjednačio je Zlatko Vujović. Do 41. minute utakmica je tekla u natjecateljskom duhu, a onda je troje ljudi ušlo na teren, uputilo se prema sucu Husrefu Muharemagiću, koji je, u nevjerici, prekinuo susret i pozvao igrače obiju momčadi da se okupe na centru. Splitski gradonačelnik Ante Skataretiko s razglasa je objavio vijest o smrti Josipa Broza Tita, pisao je za 24sata Dubravko Miličić.
Na stadionu je zavladao muk. Nevjericu su ubrzo zamijenile suze i jecaji. Plakali su svi, navijači, igrači, osoblje. Potom je čitav stadion zapjevao: "Druže Tito, mi ti se kunemo", a riječi su odjekivale Poljudom.
Zlatko Vujović, drugi strijelac na toj utakmici, prisjetio se trenutaka koji su ostali urezani u pamćenje.
- Od povijesti se ne može pobjeći, niti ima razloga za nečim takvim. Moj brat Zoran je pao na koljena, ja sam ronio suze, oko srca me steglo. Uz rame su mi stajali igrači Crvene zvezde: Pižon, Šestić, Đurovski, Borovnica, Ljukovčan… I njima je bilo teško. Nikome više nije bilo do nogometa, utakmica je odgođena. Kući sam išao pješke, bio sam dio te ružne povorke od 50.000 ljudi. U toj gužvi nije se začula nijedna sirena automobila, bilo je kao u kazalištu. Vladala je jeziva atmosfera.
Slike iz Splita obišle su svijet. Neki ljudi grcali su u suzama, klečali su očajni na travnjaku netom izgrađenog stadiona. Cijeli Poljud, kao jedan uigrani zbor, zapjevao je pjesmu u čast preminulom maršalu. Priča kaže da je Tito navijao za Hajduk, iako to nikada nije potvrđeno. Ipak, da je to istina ima nekih indicija. Kad je Hajduk 1971. godine osvojio naslov prvaka, Tito je na prijemu u Bijelom dvoru navodno tadašnjem kapetanu Draganu Holceru rekao:
- Čestitam vam na naslovu. Hajduk je bio moj klub. I za vrijeme narodnooslobodilačke borbe ste bili najbolji tim.
Ivan Gudelj, legendarni igrač Hajduka, te večeri nije bio u prvom sastavu.
- Politika me nije zanimala, jedino mi je važno bilo ući u igru i igrati za sveti klub koji sam obožavao. Hajduk je tada bio čitav moj svijet. Nisam znao što se događa i samo sam čuo da je umro Tito. Prva misao koja mi je prošla kroz glavu bila je da je umro legendarni predsjednik Hajduka Tito Kirigin.
Gudelj je zatim potvrdio ono što su svi prisutni doživjeli.
- Prvo je zavladala tišina, zatim plač i jecaj, kako na terenu, tako i na tribinama. Zatim je cijeli stadion spontano počeo pjevati 'Druže Tito, mi ti se kunemo'. Može se danas netko smijati i pričati ovako ili onako, ali tako je to bilo. Ja nisam plakao zato što sam bio još dijete kojem je samo nogomet bio u glavi - rekao je.
No, nije se plakalo samo na Poljudu. Isti dan Dinamo i Željezničar igrali su utakmicu na Maksimiru. Vijest o Titovoj smrti pogodila je i tamo sve okupljene, a mnogi su pustili suze. Na tom se susretu nalazio i prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. On je zabilježio što se toga dana događalo na Maksimiru, a to je objavio u knjizi "Osobni dnevnik Franje Tuđmana".
"Gledamo utakmicu, živa, zanimljiva, s dosta prilika pred jednim i drugim golom. Igralo se negdje 28 minuta kad mi mladić pored mene šapne: ‘Tito je umro!’ ‘Kako, odakle vam?’ Na tribinama se začulo neko šuškanje, zatim na službenim klupama pored igrališta. Sudac Maksimović i igrači krenuli su prema delegatu i trenerima, nešto su objašnjavali, a potom su počeli napuštati igralište... Znači – umro je! Dio igrača već je ušao u tunel kad su preko razglasa objavili vijest i pozvali sve da minutom šutnje odaju počast, pa su zato prekinuli utakmicu", napisao je Tuđman i dodao:
"Potom je na zapadnoj tribini neka budala uzviknula neku krilaticu (čini mi se: ‘Drugovi, moramo biti budni’), a na jugu, gdje se nalazila vojska, nešto u vezi s Jugoslavijom. Zatim su se ljudi u tišini i tihom razgovoru počeli razilaziti... Nisam vidio potresena lica, ali zabrinuta – da, a osjećao se i osjećaj olakšanja: i to je gotovo, i ono ‘šteta za utakmicu, ovu i one druge, čuli smo da je Zvijezda povela u Splitu protiv Hajduka’, čulo se prigušeno: ‘mogli su pričekati sat-dva’. Tako sam, eto, izvana doživio tu povijesnu vijest. Iznutra sam se osjećao prazno. Vozeći se sam kući, razmišljao sam o neizvjesnostima koje nas mogu snaći. Spreman sam na sve".
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
