Čerček će najveću tajnu 'modrih' odnijeti u grob: 'Dinamo nam je bio baš sve, svetinja. A danas?'

Posljednjeg dana 2025. plava je nogometna obitelj ostala zavijena u crno. U 77. godini napustio nas je Marijan Čerček, legendarno krilo Dinama i jedan od ključnih članova slavne generacije iz 1967. godine. Otišao je tiho, no iza sebe je ostavio neizbrisiv trag, priču o skromnom zagrebačkom dečku koji je u jednoj mitskoj večeri postao besmrtan i zauvijek se upisao u srca navijača. Njegov život bio je isprepleten s dva gradska kluba, Dinamom i Zagrebom, a karijera ispunjena anegdotama koje zvuče kao scenarij za film.

"S velikom tugom primili smo vijest da nas je napustio Marijan Čerček, legendarni igrač Dinama i član slavne generacije koja je 1967. godine osvojila Kup velesajamskih gradova, ostvarivši tako najveći uspjeh u povijesti hrvatskog klupskog nogometa. Marijan je ostavio neizbrisiv trag u povijesti našeg kluba - svojim karakterom, igrom i golovima koje ćemo zauvijek pamtiti. Obitelji, prijateljima, suigračima i svima koji su ga voljeli izražavamo iskrenu sućut", napisali su iz Maksimirske 128.

Trenutak koji je promijenio sve

Samo rijetki igrači imaju tu privilegiju da im debi postane najvažnija utakmica karijere. Marijan Čerček bio je jedan od njih. Imao je tek 18 godina kada ga je trener Ivica Horvat, nasljednik Branka Zebeca, gurnuo u vatru najveće moguće pozornice - finala Kupa velesajamskih gradova protiv moćnog Leeds Uniteda. Na Maksimiru, pred 32.000 navijača, dogodio se trenutak za vječnost.

Foto: GNK Dinamo, arhiva Večernjeg lista

U 39. minuti, Čerček, visok svega 168 centimetara, nadskočio je gorostasnog engleskog braniča i svjetskog prvaka Jackieja Charltona, koji je bio viši za čak 23 centimetra. Lopta je završila u mreži, a Maksimir je eksplodirao. Bio je to gol koji je "modrima" trasirao put prema jedinom europskom trofeju. Čerček se godinama kasnije sjećao tog dana kao da je bio jučer. Odluku da će igrati saznao je u posljednji trenutak, na opće iznenađenje, pa i vlastito.

​- Ni u snu nisam očekivao da ću zaigrati. U prednosti je bio Marijan Novak koji je do tada bio nezamjenjiv. No očigledno sam se treneru Horvatu dopao na pripremama i gurnuo me u vatru. Naravno da mi je taj pogodak ostao najdraži u karijeri. Bio je moj prvi za Dinamo i još k tome jako bitan - ispričao je jednom prilikom popularni Čera.

Život mu se promijenio preko noći. Od dječaka za kojeg nitko nije znao, postao je zvijezda. Nagrada za taj povijesni uspjeh bila je milijun tadašnjih dinara.

​- Za to si mogao kupiti Fićeka koji je onda koštao 950.000 dinara - prisjetio se.

ARHIVA - Zagreb: Obilježena 40. obljetnica Dinamova osvajanja Kupa velesajamskih gradova | Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Vjeran Zagrebu, lukav na terenu

Cijelu karijeru proveo je u svom gradu. Za Dinamo je igrao do 1975. i nastupio 226 puta uz 35 golova, a zatim je prešao u gradskog rivala, NK Zagreb. Iako je bilo ponuda iz inozemstva, poput one Evertonove, pravilo da se ne može otići prije 28. godine i ljubav prema gradu zadržali su ga kod kuće. Nije mu, kako je sam rekao, nikada bilo krivo zbog toga.

​- Onda se više igralo sa srcem, igralo se za svoj klub, a primanja su bila nešto bolja od ljudi koji su radili - objasnio je.

Igranje za "pjesnike" protiv svog Dinama nosilo je posebne emocije, ali i dovitljivost. Prisjetio se jednom prilikom anegdote s utakmice u Kranjčevićevoj, kada je izborio penal za Zagreb pri rezultatu 2-1 za Dinamo.

​- Dinamov gol branio je Željko Stinčić, moj prijatelj, koji me je poznavao, što se kaže, u dušu. Nakon što je sudac dosudio jedanaesterac, odmah mi je prišao i, onako usput, savjetovao: "Stari, nema frke, ti pucaj u lijevi, a ja ću se baciti u desni kut!". U trenu sam odlučio: loptu ću uputiti baš u onaj kut u koji će se, kako je baš najavio, baciti Stina. I dobro je što sam tako postupio, jer se Stina bacio u kut koji je meni preporučio - priznao je Čerček svoje lukavstvo uz smiješak.

Tajna koju je odnio u grob

Osim po nogometnom umijeću, Čerček će ostati upamćen i kao čuvar jedne od najvećih Dinamovih tajni. Replika pehara Kupa velesajamskih gradova, koju je Fifa poslala klubu, nestala je iz trofejne dvorane tijekom sedamdesetih godina. Desetljeće kasnije, 1987. godine, Večernji list pokrenuo je akciju traženja nestalog trofeja, a misterij je riješen upravo preko Čerčeka, koji je tada bio zaposlenik kluba. Nakon medijskog apela, anonimna osoba javila se Dinamu, a Čerček je bio taj koji je otišao na dogovoreno mjesto i preuzeo pehar zamotan u najlonsku vrećicu. Identitet osobe koja ga je "posudila" nikada nije otkrio, iako je znao o kome se radi.

​- Da, znam kod koga je bio pehar, ali zarekao sam se i sebi, i dotičnoj osobi da će ta tajna otići sa mnom u grob! Zašto bih sada pregazio svoju riječ? Zašto bih "uvalio" tog čovjeka koji je, mislim, još živ? Neću - odlučno je rekao za Večernji list, ostavši vjeran svojoj riječi do samoga kraja.

Zagreb: Marijan Čerček, osvajač Kupa velesajamskih gradova | Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Nogomet sa srcem

Čerček je bio prototip modernog krila, igrač ispred svog vremena. Krasili su ga eksplozivnost, sjajan dribling i prodornost. No, više od svega, cijenio je strast i pripadnost. S nostalgijom je govorio o vremenu kada je nogomet bio više od posla.

​- Naša momčad bila je sastavljena od domaćih igrača, mahom od Zagrepčana, pravih purgera. Nama je Dinamo bio sve, ljubav bez granica. Dinamov dres bio nam je svetinja. Sramota je bila šetati gradom ako se odigra loše - isticao je, povlačeći paralelu s današnjim vremenom:

​- A ne kao ovi danas, ma baš njih briga, samo je bitno pokupiti lovu. Što ove strance veže za Dinamo? Ništa osim novca.

Nakon igračke karijere kratko je bio trener u Dinamovoj školi, ali nije ostao u nogometu. Mirovinu je zaradio radeći u Janafu, svjestan da se od stare slave ne živi. Ostao je skroman, britkog uma i uvijek spreman za razgovor o nogometu koji je toliko volio. Njegov odlazak označava kraj jedne ere, ali priča o "malom Garinchi", kako su ga prozvali u Brazilu, junaku iz '67. i čovjeku koji je tajnu odnio u grob, živjet će vječno.