Božić već 20 godina motivira ljude u zatvoru: 'Poticaj da još mogu napraviti nešto od sebe'

Od 2005. godine odlazim u Lepoglavu. Tad me nazvao moj jako dobar prijatelj, pokojni Marko Babić, bio je zamjenik Blage Zadre na Trpinjskoj cesti. Prvo mi je bilo čudno što da radim tamo, ali otišao sam i jednostavno sam se 'zakačio', kad sam čuo tužne ljudske životne priče. U tih 20 godina mnoštvo sportaša, javnih osoba, glumaca sam odveo u Lepoglavu i sad je počela suradnja sa Glinom, započeo nam je bivši hrvatski boksač Stjepan Božić koji već 20 godina organizira motivacijska predavanja za zatvorenike.

Dok svojevremeno još nije znao što može očekivati, nakon dugog 'staža' ovakvih društvenih tribina Božić želi pomoći ljudima koji su svjesni da su pogriješili, a za to sad snose posljedice. 

OSVRNUO SE I NA JANICU Kostelić o drami na Jadranu: Ne znaš hoćeš li se vratiti doma. A većina ljudi je strašno mudra...

- Sad sam opušten i nemam nikakav grč, stres kad odem u bilo koji zatvor jer sam se na sve adaptirao. Tamo je nečiji otac, nečiji brat, nečiji tata. Postoje ljude za koje se vrijedi i isplati boriti, pružiti im šansu, nadu, utjehu, ruku - objasnio je.

S Ivicom Kostelićem bio je na društvenoj tribini u zatvoru u Glini, a nekadašnji najbolji skijaš svijeta zatvorenicima je govorio o svom sportskom putu i kroz što je sve prošao, ali i pokušao ih motivirati da se nakon izvršavanja kazne vrate u društvo i ne ponavljaju iste greške.

- U jednom trenutku sam im rekao da ne znam, ali pretpostavljam da nije lako biti zatvoren. Ali, vjerujte mi kad jednog dana izađete neće vam biti ništa lakše nego što vam je u zatvoru. Nemate režije, zatvore, račune, tu su tri obroka dnevno, možete raditi, baviti se sportom, a vani vas čeka prava borba. U gradu, na selu, to je poligon za preživljavanje - objasnio je Božić pa se osvrnuo na Ivičine riječi: 

- Pokušao je i on povući nekakvu paralelu između života slobodnog čovjeka i čovjeka pod ograničenim okolnostima, rekao je da je bio pred pucanjem jer je on godišnje bio 300 dana na skijama. Naravno, to je sam izabrao i to je neka vrsta 'zlatnog kaveza' u kojemu je on bio odvojen od svega, a ljudi u zatvoru ovo nisu odabrali, ali tu su zbog raznih stanja uma, grešaka koje su napravili. A puno im znači kad vide neku osobu koju su vidjeli na malim ekranima, navijali za nju

Već 20 godina tako u zatvore odlaze velika imena poput Blanke Vlašić, Dubravka Šimenca, braće Sinković, Dine Rađe, primjerice bio je tu i Tarik Filipović održao jednu od svojih predstava.

- Bilo je oko 80 zatvorenika, prijave se tko želi doći na tribinu. Rekao sam Ivici, ako smo utjecali na jednog čovjeka, puno smo napravili za društvo. Ja sam sretan kad mi netko od tih ljudi vani priđe i kaže kako su bili sretni što su tad imali prilike sudjelovati na nečemu takvome i što su sretni jer me sad vide jer im je to tad bio poticaj, nova nada i motivacija da mogu napraviti nešto od sebe - zaključio je.