Garcia je trener koji vjeruje u proces, no povijest nas uči da bez obzira na najavu "stabilizacije a ne ciljeva" prosječan navijač Hajduka nema strpljenja za proces, pogotovo ako u cijeloj priči ne vidi logiku...
KIKS U VARAŽDINU
Ako je cilj Hajduku stabilizacija, morali bi više igrati mladi. Ali klub je poslao drugačiju poruku
Čitanje članka:
5
min
Već po tradiciji navijački puk Hajduka svaki poraz doživljava kao tragediju i smak svijeta, ali ovaj zadnji, varaždinski, doista ostavlja takav dojam. Ne toliko sam poraz koliko način na koji je utakmica odigrana, potpuno bez ideje, bez energije, bez logike..., ne zna čovjek odakle bi krenuo nabrajati sve loše što se događalo i sve nelogičnosti kojima smo svjedočili.
Pokretanje videa...
01:08
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Uvijek i iznova vraćamo se na početak sezone i rečenicu sportskog direktora Gorana Vučevića kako je ovo sezona stabilizacije a ne ciljeva, koju su mnogi uzeli zdravo za gotovo i pospremili je u ladicu zaborava te nastavili sanjati o prekidu posta i još jednoj utrci za naslovom prvaka. Pogotovo nakon što su na Poljud počela stizati pojačanja, redom ozbiljna imena, bivši i sadašnji reprezentativci poput Ivušića, Karačića, Racija, Pajazitija, Rebića, da bi kao šlag na tortu na kraju stigla i trojica, na papiru, vrlo dobrih Španjolaca.
U sezoni stabilizacije bilo bi logičnije očekivati da ozbiljniju minutažu dobivaju Silić, Mlačić, Hrgović, Sigur, Pukštas, Durdov, Brajković..., pogotovo kad je na klupi Gonzalo Garcia, trener koji nije natjecatelj s iskustvom osvajanja bodova i borbe za trofeje nego trener učitelj koji pokušava gradi igru i igrače te momčad učiniti boljom, pogotovo mlade koji bi sutra trebali na tržištu postići pravu cijenu i pomoći stabilizaciji kluba.
Prve sumnje u ishoh utakmice u Varaždinu pojavile su se tijekom proteklog tjedna, kada je Garcia uigravao jednu momčad, a onda se ipak odlučio sve promijeniti. Je li bio ponukan umorom dijela igrača reprezentativnim obavezama? Je li mu u mislima bio Dinamo, pa je odmarao Kalika, Bambu i Hrgovića, pokušao sačuvati Pajazitija od četvrtog žutog kartona, dati minutažu Pukštasu i Siguru u veznom redu...? Ako i jest, plan mu se izjalovio, i nanovo otvorio pitanje kako mu je momčad izgledala ne samo u Varaždinu, nego i u uzvratnom ogledu s Dinamom u Tirani. Naš dojam je jednako loše.
Ako je Garcia doista pokušao sačuvati neke igrače za ogled sa zagrebačkim Dinamom, zašto to isto nije napravio uoči ogleda s istoimenim klubom iz Tirane, nego je forsirao udarnu postavu protiv slabašne Gorice? I kako je moguće da je momčad zakazala upravo na dva važna gostovanja, na kojima su odigrali gotovo identično, bez energije, bez ideje...? Bio bi to zabrinjavajući uzorak da nije bilo gostovanja u Osijeku koje su odigrali kao iz udžbenika... Izdanje u Varaždinu bilo je jednostavno neobjašnjivo, ali i zabrinjavajuće ako su neki igrači doista bili umorni i ne mogu odigrati jednu utakmicu tjedno.
Hajduku sada u goste stiže Dinamo, utakmica je to koja u pravilu mobilizira sve u klubu, kao i navijače. Stadion će biti pun, prema dostupnim informacijama među igračima nema ozbiljnije ozlijeđenih, a valjda ne bi trebalo biti niti umornih. Utakmica je to u kojoj Hajduk može pobjedom napraviti puno, ali u kojoj porazom može izgubiti priključak s vrhom ljestvice nakon samo sedam odigranih kola.
Zanimljivo je koliko se paralela može povući između prošle i ove sezone. U obje je Hajduk startao s novim trenerom, u obje je rano ispao iz Europe od europskih liliputanaca, u obje je prve poraze upisao na gostovanju u Varaždinu... Gattuso je u prošloj sezoni gostujućom pobjedom nad Dinamom u šestom kolu sačuvao priključak s vrhom ljestvice, mnogi su skloni vjerovati i mjesto na klupi jer je Hajduk uoči te utakmice imenovao novog sportskog direktora Francoisa Vitalija koji je, kažu upućeni, doveden kako bi Gattusu dao otkaz. Ali Gattuso je pobijedio Dinamo i sve ostalo je povijest...
Što očekuje Garciu? O nepovjerenju i mogućem otkazu zasad nema konkretnih informacija, premda je jasno kako ni Vučević ni Rakitić nisu sretni startom, a još manje Garcijinim izborom taktike i igračkog kadra. Igrači su i sami svjesni da su uprskali te da se moraju vaditi, a dodatno im je opterećenje poprilično hladan odnos s navijačima. Garcia je tip trenera koji vjeruje u proces, no povijest nas uči kako bez obzira na najavu "stabilizacije a ne ciljeva" prosječan navijač Hajduka nema strpljenja za proces. Pogotovo ne za proces u kojem ne vide logiku i cilj, u kojem momčad izgleda nemoćno kao u Tirani i Varaždinu, a mladi ne igraju... Da je poraz u Varždinu plod kiksa Silića ili Mlačića, loše igre Hrgovića ili Durdova, to bi barem imalo smisla, ovako...
Za Garciu je sljedeći veliki test Dinamo. Gattuso ga je prošle godine uspješno položio i održao momčad u vrhu ljestvice sve do predzadnjeg kola, istina, umnogome zbog zauzetosti Dinama europskim obavezama, ali iste ih obaveze čekaju i ove godine. I njih i Rijeku. Može li Garcia ponoviti Gatrtusov recept i slavljem u derbiju vratiti momčad u tračinice? Mogu li mu čelnici kluba jasnom definicijom ciljeva jasnije pokazati put kojim mora ići? Jer ako u ovoj sezoni nije cilj napasti naslov prvaka nego graditi momčad za sljedeću sezonu i promovirati mlade igrače za prodaju, onda bi mladi igrači trebali dobivati i veću minutažu, pogotovo ako će se nastaviti blijeda izdanja kao u Varaždinu, koji ih je i pretrčao i izdominirao.
Ako je pak cilj utrka za naslovom prvaka, onda to treba jasno i kazati. U tom slučaju Garcia ima opravdanje za to što je u Varaždinu koristio redom iskusne igrače i prinove poput Ivušića, Karačića, Gonzaleza, Šarlije, Melnjaka, Guillamona, Krovinovića, Almene, Rebića, Livaje..., kao i opravdanje što mu proces gradnje momčadi kasni jer je momčad ipak sastavljana po putu, nakon što je prvestvo započelo. U svakom slučaju Hajduk mora jasno definirati ciljeve sezone, s jedne strane kako bi znali do njih doći, a s druge kako bi navijači znali što mogu od momčadi i trenera očekivati te kako ne bi podlijegali euforiji ili frustracijama nakon svake pobjede, odnosno poraza.
Ovako su svi skupa u nekakvom procjepu između nejasno definiranog cilja i nelogičnosti u procesu. S jedne strane nam se čini kako je odrađen jedan od najboljih prijelaznih rokova u novijoj povijesti kluba, a s druge da cijela ta priča baš i nema previše smisla jer se tako posložena momčad ne bori za naslov prvaka, nego će se zadovoljiti nekakvim plasmanom u Europu. Pogotovo ako mladi igrači neće dobivati prilike u kontinuitetu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
