Prošle godine kada je oliver sazno da ima rak, i moja mama je saznala u par dana razlike, isto na plućima. Nazalost ode Oliver prvi, izmedju njih dvoje. Sada se pitam kad ce doci vrijeme mojoj dragoj mami. Na ovako suncano nedeljsko jutro ja sam totalno na dnu sa emocijama. Samo čekam, da mama sidje sa sprata i kaze da je vidila vijest. I opet uporno moramo ubjedjivat, da mozda njoj nije tako sudjenjo, nisu svi isti i bla bla....Uglawnommmmm, Boze nedaj nikom, tu bolšćugu, nikom ama bas nikom. Najgore je kada gledas osobu, koja ti znaci sve na svijetu, kako lagano umire, a nemozes pomoć,...nemocan si. Imali vece kazne za dijete i roditelje...i dok ovo pišem suze mi liju, jer vec sada neznam kako cu podnjet, smrt onoga koji me citav zivot podrzava, brine se o nama itd...A nemogu mimo toga, da nekazem da osjecam veeeeeeeeeeliku srd i ljutnju na doktore. Znaciii udri po kemoterapiji, pa kud puklo da puklo. Sam znam, da ako kad obolim od raka.....definitivno neidem dr. Mozda idem samo po diagnozu, ostalu cu sam prirodnim putem probat rijesit. Ovo je uzas, sta ti kemo terapije učine....70% oni uniste covjeku tijelo. Nikkkkkada necu zaboravit prizor, kada mama plače i čupa sebi kose, a šake joj pune kose,....koja je odpadala zbog kemoterapije. I ne samo to, poslje zavrsetka kemo, covjek je zivi zombie. Tako da ljudi, ako znate za bilo kakvu alternativu u lječenju raka, sve probajte samo nemojte doktorima u ruke...