na vjeronauku bi trebalo učiti o vjeri, a iz povijesti razjasniti učenicima neke općeprihvaćene netočne tvrdnje kao npr. - Myth o poljskom astronomu Nikoli Koperniku, kanoniku katedrale u Frauenburgu (Frombork u današnjoj Poljskoj) kao o jedinom čovjeku koji je nakon grčkih filozofa došao na pomisao da je Sunce, a ne Zemlja, u središtu svijeta, „myth o kopernikanskom obratu“ koji je, tobože, nastao nakon objavljivanja njegova eseja „De revolutionibus orbium coelestium“ (1543.), myth o „znanstvenoj revoluciji“ kojoj je ta knjiga postavila, a Galileova „Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo“ (1632.) učvrstila temelje, „myth o Kopernikovu strahu od Inkvizicije“, konstrukcije su francuskih ateističkih, u prvom redu antikatoličkih, „prosvijetljenih“ filozofa zadnjih dekada 18. stoljeća, koji su ove mythove nametnuli, a današnji prosvjetari prihvatili i kao samorazumljive istine naturaju našoj djeci. A jedinu i najvažniju istinu, onu da je Kopernik predložio i pokušao matematički dokazati heliocentrični sustav, ali i da u tome naumu nije i uspio, kao što to nije pošlo za rukom ni Galileu, 90 (devedeset) godina poslije, sustavno prešućuju.
vj
vjaceslav
24.12.2025.
Uređivanje komentaraOdustani
Glede geocentričnog sustava postoje dvije predrasude. Prva, da je izmišljotina neukih bliskoistočnih pastira, a druga je o inzistiranju Katoličke Crkve na njemu
, unatoč dokazanom Kopernikovu heliocentričnom. Ni prvo ni drugo nije točno. Geocentrični sustav plod je razmišljanja najvećih umova zapadne civilizacije - pitagore, empedokla, platona, eudoksa, aristotela, apolonija iz perge i hiparha, a Katolička Crkva je heliocentrizam prihvatila kada je bio dokazan. I prije nego je uočena ili izmjerena paralaksa bilo koje zvijezde, jedinog dokaza da Zemlja kruži oko Sunca, papa Benedikt XIV. je 1758. uklonio Kopernikovu „De revolutionibus . . .“ s Indexa, popisa zabranjenih knjiga u papinskoj državi. A kada je opat Giuseppe Calandrelli (1749. – 1827.) pomislio da je uočio paralaksu zvijezde Vega u zviježđu Lira i to objavio u svome eseju „Osservazione e riflessione sulla parallasse annua dall’alfa della Lira", nije bio spaljen na lomači, već je Katolička Crkva prihvatila heliocentrični sustav. Sve to desetljećima prije nego je Friedrich Bessel, 1838. godine, izmjerio prvu paralaksu, onu zvijezde 61 Labuda.
Prikaži još ↓
vj
vjaceslav
24.12.2025.
Uređivanje komentaraOdustani
Katoličke Crkve što se tiče, ona nije astronomsko društvo, niti je Biblija astronomski priručnik, niti je Isus Krist bio astronom. Prihvativši, za potrebe kalen
dara, aristotelovsko-ptolomejevski sustav kao jedini tada poznati i u uporabi u Rimskom Carstvu, bila je kasnije suzdržana prema Kopernikovu heliocentričnom, tim prije jer se ovaj, u to vrijeme, nije pokazao ni točnijim ni praktičnijim od Ptolomejeva. Povrh svega, Kopernik, koji se, kao i Galileo poslije njega, uporno držao aristotelovskih kružnica, Ptolomejevih deferenta, epicikla i ravnomjerne brzine planeta na putanji oko Sunca, dakle geocentričnih elemenata, nije mogao njima matematički dokazati svoju heliocentričnu hipotezu. Da je u tome uspio, ne bi se Galileo, 90 godina poslije, u eseju „Dialogo sopra…“ bezuspješno trudio dokazati Kopernikov model pojavom plime na Zemlji, koja se po njegovim proračunima trebala pojavljivati jednom dnevno, iako je na svoje oči u Veneciji vidio njenu pojavu svakih dvanaest sati. Dodajmo tome da je Galileo znao za rad „našega“ Markantuna, „Euripus seu de fluxe et refluxe maris sententio“ (1624.), u kojem plimu povezuje s utjecajem Mjeseca i Sunca, a znao je i za Keplerove sugestije glede Mjesečeva utjecaja na tu pojavu.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .