Njezin otac Dušan je zbog posla često mijenjao gradove, pa se i ona selila iz Višegrada u Goražde, pa zatim u Brčko. Kao kćeri jedinici teško joj je padalo stalno pakirati knjige
Znaš li tko sam? Vozač autobusa nije mogao krenuti zbog njenih suza i bakina pogleda...
Prve slike koje pamti nisu bila blještava svjetla ni veliki gradovi nego kapljice rose na kujundžuši i smokve ubrane iz bakina vinograda. Djetinjstvo joj je mirisalo na Imotsku krajinu, na kuću u Glavini Donjoj i ruke bake Anđe. Najteži su bili rastanci, kad autobus nije kretao zbog njezinih suza i bakina pogleda s druge strane stakla.
- Taj vozač ne može krenuti od nas dvije. Baba stoji ispred vrata, a ja unutra plačem. Džaba što su tu mama i tata, meni ostade baba, ostade djetinjstvo - prisjetila se Neda Ukraden (75).
Njezin otac Dušan je zbog posla često mijenjao gradove, pa se i ona selila iz Višegrada u Goražde, pa zatim u Brčko. Kao kćeri jedinici teško joj je padalo stalno pakirati knjige i bilježnice te upoznavati nova lica. Djeca su je zadirkivala zbog imena, plakala je, ali uvijek ostajala svoja.
U školskom zboru prvi put je zapjevala, ne sluteći kamo će je odvesti glas. Otac se dugo nije mirio s tim, smatrao je da je glazba samo hobi. No došla je 'Zora je', hit Đorđa Novkovića preveden na 13 jezika, i pokazala da je to pravi put. Danas radost pronalazi s kćeri Jelenom i unucima. Pred njom je i novi izazov, prvi koncert u zagrebačkoj Areni 25. listopada.