Meksička zvijezda u ekskluzivnom intervjuu prisjeća se snimanja telenovele “Marisol”, govori kako se nosi s godinama te zašto više ne priželjkuje brak
Show
Komentari 0Meksička zvijezda u ekskluzivnom intervjuu prisjeća se snimanja telenovele “Marisol”, govori kako se nosi s godinama te zašto više ne priželjkuje brak
Prošlu nedjelju telenovela “Prave ljubavi” trijumfirala je na 32. dodjeli nagrada TVyNovelas. U Ciudad de Méxicu slavila je i Erika Buenfil (49), glumica koju Hrvatska pamti po ulozi Marisol, cvjećarice s ožiljkom na licu, iz istoimene serije. Televizijsku bajku snimila je prije 18 godina, a HTV ju je prikazao već godinu poslije. Nesretnu sudbinu meksičke heroine pratila je nacija, Baruni su je opjevali u pjesmi “Marisol”, koja se poslije skandirala na nogometnim utakmicama. Erika Buenfil u tom je razdoblju, s 32 godine, bila na vrhuncu karijere. No umjesto novih TV uloga, posvetila se kazalištu i traženju prave ljubavi iz sapunica. I mislila je da ga je pronašla u bivšem predsjedniku Meksika Ernestu Zedillu (62). No kad je ostala trudna, on ju je napustio. Za sina, izjavila je meksičkim medijima, nikad nije pitao. Pojavljivala se u serijama s manjim ulogama, sve do lani kad je u 49. godini dobila ulogu protagonistice “Pravih ljubavi”, koje prikazuje Doma TV. Upravo zato, kad je u nedjelju navečer primila priznanje struke da je najbolja glavna glumica u svijetu telenovela, njezinoj sreći nije bilo kraja. Sutradan oko podne, po meksičkom lokalnom vremenu, primila je naš poziv iz Hrvatske.
- Nisam puno spavala, previše sam uzbuđena. Kao što Leonardo DiCaprio godinama čeka svoj Oscar, čekala sam i ja svoj TVyNovelas, koji je prestižna nagrada u Latinskoj Americi za dostignuća u TV produkciji. Skupila sam puno nagrada u karijeri, ali ovo je prva za najbolju glavnu glumicu. Prošlo je mnogo godina od mog zadnjeg priznanja pa su emocije prošle noći bile na vrhuncu. Od 13 nagrada dobili smo i onu za najbolju telenovelu, “Prave ljubavi” bilježi uspjeh u cijelom svijetu. Koliko god svi mi predano radili, publika ima zadnju riječ, ocjenu jesmo li došli do njihovih srca. Nagrade sam posvetila svojem najvećem dostignuću, sinu Nicolásu.
Još je premali za cjelonoćni izlazak pa je prijenos dodjele gledao kod kuće na televiziji. Feštala sam s kolegama, a kad sam došla kući, već je bio spavao. Danas slavimo udvoje, jako se ponosi mnome. Cijeli dan primamo pozive i čestitke prijatelja sa svih strana svijeta, pa i od vas. Doista uživam u svom trenutku slave!
Očito dijelim dobre pljuske. Moj lik, Victoria, sazna da njezina prijateljica Kendra ljubuje s njenim suprugom. Taj šamar bio je pun bijesa, ljutnje, izdaje i zato su ga gledatelji nagradili. Ta epizoda imala je rekordnu gledanost.
Ne, doista nisam. Svađala sam se sa ženama, ali nikad zbog muškaraca. Zapravo, jesam jednom, u mladosti... ali nije bilo udaraca. Kad otkriješ muškarčevu nevjeru, svađaš se s njim, ne sa ženom s kojom liježe. Osim ako se, kao što je slučaj u ‘Pravim ljubavima’, oboje poigravaju tobom. Takvo što nije mi se dogodilo. Ili nisam nikad doznala da mi se netko tako narugao...
Istina. Malo je telenovela s glavnim likom koji ima više od 30 godina. ‘Prave ljubavi’ su iznimka koja se pokazala uspješnom, a ja sam sretnica što su vjerovali da mogu predvoditi projekt. Na audiciju je pozvano dvadesetak glumica, zgodnih, vitkih, mlađih, zrelijih, svih stilova. Nisam vjerovala da će izabrati mene. Uloga Victorije Balvanere svakako je kruna moje karijere. Ženama je teško u ovom poslu, muškarci imaju dulji vijek trajanja. Kolege mojih godina igraju protagoniste pokraj djevojaka od dvadesetak godina. Poželjno je da muškarac ima bore, a nama ih predbacuju. Baš kao i zrelost u licu, višak kilograma... Imperativ ženske estetske savršenosti nemilosrdan je i u svijetu telenovela.
Njegujem se, ali nisam pobornik estetskih operacija. Cijeli život redovito vježbam, držim do zdrave prehrane i zdravih navika. No digitalizacija je još više povisila kriterije. Snimamo u HD rezoluciji, u kojoj se vidi sve, svaka nesavršenost, svaka pora vašeg lica je vidljiva. Nema pomoći osim prihvatiti svoju zrelost i promjene na svom tijelu
Pred kraj trudnoće otputovala sam u rodni Monterrey. Željela sam biti pokraj roditelja i željela sam roditi u gradu u kojem su rođeni svi članovi moje obitelji. Nicolás je najbolje što mi se dogodilo u životu. Donio mi je neuništiv osjećaj sreće, on je motor mog života, Nicolás je zgodan, kažu, na mamu. Volim se igrati s njime, razgovarati. Pomogao mi je da narastem kao čovjek. Veću nagradu od njega ne mogu tražiti...
Jednako je voljen kao i djeca s oba roditelja. Nisam ni u jednom trenutku imala problem zbog toga. Nicolás je dobar, zdrav i sretan dječak. Danas je doba raznoraznih oblika obitelji u društvu. Nicolás nije usamljeni slučaj i nije se nikad požalio zbog toga. U našem domu i našoj obitelji nema ničega što bi posramilo moga sina, ništa mu ne nedostaje.
Da bude dobar čovjek, radišan čovjek, pošten čovjek i - najvažnije - da se ničeg ne boji. Biti neustrašiv je odlika koju su nam naši roditelji zaboravili prenijeti u djetinjstvu. Govorim mu da se ne smije pokolebati pred izazovima, ili razočarati zbog pogrešaka. Iz svega trebamo izvući lekciju i iskusniji ići dalje.
Upoznali smo se prije trideset godina na snimanju serije ‘Kletva’ i od onda smo bliski prijatelji i kolege. Nikad nismo bili u ljubavnoj vezi.
S dvadeset sam se sjetila da bi lijepo bilo imati dečka, u tridesetima sam se jako željela udati, a danas sam sigurna da brak ne želim. Trebam muškarca koji će mi biti ravnopravan partner. Zaposlena sam žena, imam obitelj, život mi je posložen. Muškarac treba hodati uz mene s rukom u ruci. Ni ispred ni iza mene. Također, tražim čovjeka koji traži ženu, a ne glumicu. Imala sam muškarce koji su u meni vidjeli televizijsku zvijezdu pa su tražili savršenost koja ne postoji. Sve smo mi žene iste, baš kao i muškarci - nesavršeni ljudi u savršenom izdanju. Nismo i ne želimo uvijek biti uređene i našminkane, nekad smo umorne, ljutite, a sve želimo isto - biti voljene i željene.
Prvi sam put u životu potamnila kosu. Prirodna sam plavuša, što je rijetkost za Meksikanke, i takva sam bila posebna, neobična. Nije mi se svidio moj odraz u ogledalu nakon bojenja, izgledala sam si čudno, ali naviknula sam se. Ni Nicolásu se nisam svidjela kao crnka, ali sad me mazi po kosi i govori da me voli u svim bojama. Promjena je radikalna, ali bila je važna za ulogu. Za razliku od posljednje uloge bogatašice, glumim beskućnicu koja živi na smetlištu.
Bezočna laž. Profesionalac sam cijeli život i istina je da uživam u snimanju na smetlištu. Pripremajući se za ulogu, ali i sad na setu, došla sam u kontakt s nesretnim ljudima koji ondje žive. Bolne su to ljudske priče, pomogle su mi u tumačenju izgubljene žene koja izgubi razum kad joj otmu kćer.
Nisam. Znam da ste turistički raj, pričali su mi kolege koji su posjetili vašu zemlju, a i Hrvati koje sam upoznala. Pamtim Hrvatsku po lijepim pismima koje sam dobivala kad se kod vas prikazivala ‘Marisol’ Šaljem poljubac svim Hrvaticama i Hrvatima! Zbog novog projekta ne znam kad ću na godišnji, ali rado bih došla sa sinom na ljetovanje na Jadran.
Doznala sam to prošli tjedan, rekao mi je kolega koji će ići u Brazil na sve utakmice naše reprezentacije. Ne vjerujem da ću gledati jer nogomet ne pratim, a ni uza sve moje napore ni Nicolás nije oduševljen tim sportom. Otvorili su mi vrata da ga upišem na akademiju NK America, bilo je još nekoliko opcija, ali nije htio igrati nogomet. Sportski je aktivan, voli plivati, košarka mu je zanimljiva, ali nogomet mu je iz nekog razloga odbojan. Trenutno uči svirati klavir. Spomenuo mi je i da ga intrigira gluma. Podržat ću ga u bilo kojem izboru, pa ako to bude i gluma, uz uvjet da bude dobar u tom poslu. Najvažnije je da bude sretan.
‘Marisol’ mi je jedna od najdražih serija koje sam snimila, a glumim od 12. godine. Sjećam se da smo se na setu uvijek jako dobro zabavljali, smijali se, iako je pred kamerama bilo puno više suza i vrisaka. I danas se srećem s kolegama iz serije i s nostalgijom se sjetimo tih godina. Eduardo i ja smo proputovali cijelu Latinsku Ameriku promovirajući telenovelu.
Ne bih. Toj odličnoj priči Inés Rodene dala sam svoj obol. ‘Marisol’ je za mene divna uspomena iz prošlosti.
Ima stvarno divnih talentiranih glumica, trebala bih razmisliti.
Nikad nisam bila u depresiji. Ako sam tužna, aktiviram se. Odem u kino, u kupnju, na objed s prijateljima. Osjećaj tuge drži me nekoliko sati ili jedan dan. Nakon prekida ljubavnih veza u koje sam vjerovala patnja traje tjednima, ali ne stalno. Samo me na momente uhvati sjeta i bol. Nikad u životu nisam se lovila za negativne stvari. Mnogo sam patila, život me na trenutke mrvio, nizali su se ljubavni krahovi i profesionalna podmetanja. Mogla sam ostati zatočena u patnji, ali nisam, naučila sam sve puštati iz sebe. Ne mislim da je život loš, izazovi su pred nama da ih riješimo, ne da padnemo pred njima. Nikad nisam dopustila da me nešto pokori.
Životno iskustvo me učinilo zrelom. Fizičkih promjena ima, ali ih prihvaćam i volim, osjećam se dobro u svom tijelu. Pozitivna sam, mnogo se smijem, svačemu se smijem, zabavna sam i u svemu tražim pozitivnu stranu. Možda zbog toga ljudima izgledam mlađe od nekih vršnjakinja.
Moj Nicolás ima lijep običaj da me traži zagrljaj prije spavanja. Legnem pokraj njega u krevet, razgovaramo o danu koji je iza nas, zahvalimo Bogu na njemu i poželimo da nam sutra bude barem jednako dobro. Čekam da u mom zagrljaju utone u san. Poslije se prebacim u svoju sobu. Ujutro se, kao i sve mame, budim prva. Mrzovoljna sam, ali odmah zahvalim Bogu što sam se probudila živa, zatražim zdravlje i snagu i odem probuditi sina, koji mora u školu. Potom napravim listu zadataka koje moram obaviti toga dana. Nema stajanja, nema ljenčarenja, život je kratak i treba svaki dan iskoristiti do kraja.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+