Izlaskom pjesme “Danana” bend je najavio EP “Malo i” i simbolično otvorio novo poglavlje na pop punk sceni nakon trinaestogodišnje pauze
IMAJU NOVI EP
Zagrebački pop punkeri vratili se na scenu nakon 13 godina: 'Čuli ste nas u seriji 'Sram'...'
Čitanje članka:
6
min
Godinama su nas ljudi, doslovno na cesti i u porukama, stalno pitali "Što je s ignorom, kad će nešto novo?". Isprva to ignoriraš, ali kad shvatiš da ljudi nakon deset godina i dalje slušaju te stare pjesme i da im nešto znače, osjetiš neku vrstu odgovornosti. Taj pritisak publike postao je kreativni okidač da se napokon vratimo na scenu, ispričao nam je Paško Daniel Paić - Pajo (35), frontmen zagrebačkog benda ignor. Izlaskom pjesme 'Danana' bend je najavio EP 'Malo i' i simbolično otvorio novo poglavlje na pop punk sceni nakon trinaestogodišnje pauze.
Od samih početaka, davne 2009. godine kada je Pajo osnovao bend još kao tinejdžer, njihov glazbeni izraz bio je snažno oblikovan utjecajima bendova poput Blink-182, Green Day i Sum 41 koji su definirali pop-punk s prijelaza milenija. Sami se opisuju kao regionalni "Blink-182 wannabe", oslanjajući se na kalifornijski pop-punk koji u prvi plan stavlja emociju, pamtljive refrene i sirovu energiju.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Povratak su zaokružili EP-jem simboličnog naziva 'Malo i', koji je svojevrsni nastavak interne šale započete prvim albumom 'Bez e'. Kako kažu, razlog je jednostavan. Ljudi im uporno krivo pišu ime benda. Iako je zvuk na novom EP-u tematski i produkcijski drugačiji od njihovog prvijenca, bend se nije odrekao svojih korijena. Ipak, najavljuju početak novog, zrelijeg, ozbiljnijeg i konkretnijeg ignora.
- Ovo je, rekao bih, najzrelije i najiskrenije što smo do sada napravili. Prije smo pisali o temama s kojima se danas teško poistovjetiti. Sada je to promišljenije, pisali smo o stvarima koje stvarno prolazimo i za koje mislimo da će više rezonirati s publikom.
Nismo se nikad službeno raspali, samo nismo svirali. Jednostavno se dogodio život. Shvatili smo da imamo još puno toga za reći, samo sada iz perspektive ljudi u tridesetima, s novim temama i iskustvima. No, ostali smo ipak vjerni klasičnim pop-punk "šemama", ali sada su to "naši klišeji". Pop-punk se ionako vratio. Pravo je vrijeme - govori nam Pajo.
Pisati pop-punk sa 17 je kao vikati svijetu u lice, naglo, glasno i bez kočnica. To su prve ljubavi koje bole više nego što bi trebale, obiteljske rasprave koje zvuče kao smak svijeta i bijes koji se bez problema smjesti u par brzih akorda.
- Bio sam s frendom još u srednjoj školi. Prišle su nam dvije cure i pitale nas da idemo s njima poslušati školski bend. Nije to bio baš izlazak, više kao “ajmo malo na svirku”. Mi smo, naravno, rekli ajde, idemo. Ali zapravo smo on i ja već tad počeli nešto razmišljati o glazbi. Došli smo na tu svirku i skužili da nam je to brutalno dobro. Toliko smo se fokusirali na muziku da smo cure pored sebe totalno ignorirali. Na kraju smo ih praktički otkantali i krenuli se međusobno ispitivati: “Hej, imaš ti akustičnu gitaru?” “Imam.” “Imam i ja.” I tako je pala odluka, idemo napraviti bend - prisjetio se Pajo srednjoškolskih dana i samih početaka benda.
U tridesetima se ton ipak promijenio. Emocije su i dalje snažne, ali nose težinu iskustva, stvarnih gubitaka i tragova koje vrijeme ostavlja. Ipak, ritam ne posustaje, pjesme su i dalje brze, melodične i nabijene energijom, samo što su iza njih ostali pubertetski kaos, školski bunt i mladenačke frustracije.
Na EP-u se posebno izdvaja pjesma 'Taj jedan dan', u kojoj su ogolili emocije i, bez filtera, pretvorili ih u najiskreniji trenutak izdanja. Sličan iskren i osoban ton provlači se i kroz ostale pjesme na EP-u.
- Nastala je iz osobnih gubitaka i sjećanja na bliske ljude, prijatelje s glazbene scene, Iveka iz benda Pičke vrište, Jazza koji je snimao spotove u fazi kada sam se bavio trapom, ali i mog nedavno preminulog oca - kazao nam je Pajo.
- Inspiracija je stvarno nešto što ne možeš birati ni kada ni gdje. Generalno je to dok prolaziš kod te neke životne teme i situacije. Kroz dan ti samo padne na pamet, onda na brzinu snimiš nešto na mobitel ili opjevušiš si nešto, zapišeš neki stih koji ti ima smisla, a onda kasnije slijedi disciplina gdje moraš sjesti i onda nešto materijalizirati u nekom obliku koji će postojati u svijetu i koji će ljudi slušati - ispričao nam je Pajo.
Bend danas čine Filip Nikolić Fixx (33) na bubnjevima, Denis Kerenović Nizde (29) na lead gitari, Roland Rostohar Roli (32) na basu te Paško Daniel Paić Pajo na vokalu i ritam gitari. Dok na pozornici pršte energija i znoj, njihov svakodnevni život puno je mirniji nego što bi se dalo naslutiti.
Pajo balansira između svijeta kriptovaluta, posla u ITD kazalištu i vođenja društvenih mreža. Fixx je godinama brusio zanat svirajući po svadbama, a danas se posvetio radu na samostalnom projektu pjevača Dominika Šuškovića. Roli pak živi multimediju, radi kao tonski majstor, montažer i videograf, a glas posuđuje i likovima iz animiranih crtića. Najmlađi među njima, Nizde, pravnik po struci, u pop-punku pronalazi predah od papira, paragrafa i rokova.
- Kada nešto voliš, nađeš vrijeme za to. Zato se kužimo svi. Glazba nas drži u balansu. Da nema glazbe, ne znam gdje bih danas bio. Ljudi mi često kažu da im je neobična kombinacija to što radim u odvjetničkom uredu, a u slobodno vrijeme sviram pop-punk i vozim skejt. Meni je to potpuno prirodno. Drago mi je što sam razbio stereotip o tome kako bi pravnici trebali izgledati. Najljepše mi je kad nakon posla mogu skinuti odijelo, obući baggy odjeću, staviti kapu, uzeti gitaru i svirati. To je taj balans, ta sloboda - ispričao nam je Nizde, koji se bendu priključio lani, kao i Roli.
Probe, međutim, rijetko prolaze po planu i još rjeđe bez kreativnog kaosa.
- Roli nema trzalicu, Nizdeu vrišti gitara i kune se da nije do njega, a meni pukne žica ili zaboravim tekst pjesme. Tako otprilike izgleda proba. Na kraju nam je ipak drago da smo se fakat dobro podružili. Svaki put kažemo da ćemo idući put sigurno ozbiljnije, ali nikad nije. I tako u krug - priča nam Pajo kroz smijeh. Ipak, spontanost i dobra zajebancija, kažu, dio su ignora.
Povratku benda kumovao je i jedan neočekivan televizijski trenutak. Ignor se pojavio u trećoj sezoni popularne serije Sram, gdje su u klupskoj sceni zasvirali i na trenutak preuzeli ulogu benda s pozornice.
- Sve se dogodilo na preporuku Nikole Batelića, s kojim smo ranije surađivali i koji potpisuje miks nadolazećeg EP-ja. Produkciji Srama predložio je ignor kao 'žestoki punk bend' za tu epizodu. Smijali smo se tada jer se uopće ne doživljavamo tako. No, teško da smo mogli poželjeti bolji publicitet. Gledanost je ogromna. Treba gristi, boriti se, a danas je najvažnija valuta biti eksponiran na ovakav način - kaže nam Pajo.
Sve je više izvođača koji ponovno posežu za živim instrumentima, glasnim rifovima i sirovom energijom koja nastaje tek kad se bend nađe na pozornici. U toj priči susreću se Luzeri, Ružno pače i Idem, čije pjesme nose i onu sirovu, zaraznu živost pop-punka.
Nakon emitiranja epizode, ignorova pjesma „rac” doživjela je novi val slušanja, a uvrštavanje na službenu playlistu soundtracka serije otvorilo je bendu vrata i prema mlađoj publici. Publika je danas, kažu, šarolikija nego ikad, od srednjoškolaca do ekipe u četrdesetima.
- Moja mama obožava ‘Zaustavi vrijeme’, a ima 69 godina - dodaju kroz smijeh.
Pop-punk vide kao žanr koji nudi bijeg od sve agresivnije i napetije svakodnevice.
- Svijet ide u nekom agresivnom, lošem smjeru, a pop-punk ima tu bezvremensku nostalgiju i bezbrižnost. To nam je najbolja muzika na svijetu. Iskrena i zabavna - govore nam.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
