U hrvatskim kinima od Rijeke, Splita i Karlovca, do manjih gradova poput Ivanca, Novske, Krapine, Labina i Lastova, prikazat će izbor filmova posvećenih jednom od najvećih domaćih glumaca, a ulaz je besplatan
FILMSKI MARATON
Svjetski dan audiovizualne baštine u čast Ivici Vidoviću: Program donosi pet filmova
Čitanje članka:
4
min
Od 23. do 27. listopada, u povodu Svjetskog dana audiovizualne baštine, hrvatska kina prikazat će izbor filmova posvećenih jednom od najvećih domaćih glumaca – Ivici Vidoviću. Program se održava u 34 kina diljem zemlje, a ulaz na sve projekcije je besplatan.
Zahvaljujemo od srca Kino mreži i Hrvatskom državnom arhivu – Hrvatskoj kinoteci koji su se sjetili Ivice Vidovića, glumačkog velikana i utemeljitelja 'Teatra Rugantino' te omogućili da se Ivičine briljantne i potpuno raznovrsne uloge mogu pogledati u kinima diljem Hrvatske. Posebne pohvale idu izbornicima upravo dolje pobrojanih filmova od kojih se neki rijetko mogu vidjeti na velikom platnu.
Filmski maraton posvećen Ivici Vidoviću održat će se u kinima od Rijeke, Splita i Karlovca, do manjih gradova poput Ivanca, Novske, Krapine, Labina i Lastova. Program uključuje i Kino Tuškanac u Zagrebu, Art-kino u Rijeci te Kinoteku Zlatna vrata u Splitu.
Program donosi pet filmova u kojima je Ivica Vidović ostvario neke od svojih najzanimljivijih uloga. Uloga Turčina Mehe u filmu 'Kad čuješ zvona' slojevita je, zaokružena i vrlo efektna epizoda, oko kojih se plete glavni događaj filma. Scenarij je nastao po istinitim događajima koje je u svojim 'Ratnim dnevnicima' opisao Ivan Šibl, autentični svjedok tih krvavih događaja na samom početku rata 1941. godine, na prostoru koji obuhvaća nekoliko banijskih sela. Prostor mali, mržnja velika. ‘Tri vjere, tri boga na jedan komadić zemlje! Nemam ja ništa protiv Boga, samo kad se tri boga pretvore u tri noža…’, ključna je rečenica filma i njegovo idejno čvorište, preuzeta, po riječima samog Vrdoljaka, od Ive Andrića. (Pisma iz 1920.)
-Trebao sam igrati u tom filmu nešto manju, više statiranju ulogu, nešto oko Siska se snimalo, taj dan u okolici Gline, došao sam na snimanje. Međutim, taj dan su se trebale snimati scene jednog lika koji se zvao Meho i to je trebao igrati jedan glumac iz Zagreba. Ali nije došao na snimanje, tako da sam ja slučajno tu ulogu dobio. I to zahvaljujući, prije svega Kreši Goliku, on je bio pomoćnik režije i predložio me Vrdoljaku tako, da pokuša sa mnom tu ulogu napraviti. Iako sam zahvalan Kreši Goliku, što sam upao u tu ulogu, i eto, tako sam ja upao u tu ulogu... na dan snimanja... i ispalo je... jako dobro - rekao je Ivica.
Današnjem gledatelju može se činiti nestvarnim da se nešto poput filma 'Idu dani' ikada moglo kod nas snimiti. A snimilo se, i to pravi cjelovečernji kino film. Redatelj Fadil Hadžić transportirao je veliku dramu apsurda 'U očekivanju Godota' u neku vrstu apsurdne komedije, što je možda bio prvi slučaj ekranizacije te drame u svijetu. Ovaj put on je svjesno išao u rizik odbacujući rutinske efekte komediografije koji garantiraju smijeh smatrajući da je smijeh vrlo ozbiljna kategorija koja se ne izaziva samo gestama i kreveljenjem što je dio kritike pozdravio kao osvježenje u žanru.
Komedija 'Idu dani' po prvi put je filmskoj publici otkrila Ivičin sofisticiran komičarski dar. Njegov Cino puno je više od klauna. On se nije ustezao koristiti elemente slapstick komedije, ali kao kod svih velikih komičara on ih je podizao na višu razinu, na razinu koja poprima metaforičko značenje.
Ivica Vidović (kao Glista) siromašni je dečko s trešnjevačke periferije koji pokušava pronaći svoje mjesto pod suncem i izgraditi nekakav identitet u gradu gdje je sve protiv njega. No sva se njegova nastojanja da stvori neki prostor za sebe razbijaju o novonastale klase. Najdirljivije je što on kao potpuni socijalni gubitnik na kraju izgovara:..'Ja sam za ljubav pa makar bila i nesretna'
Iako po fabuli i žanru fantastični triler, 'Ritam zločina' satkan je od nostalgije. Svakodnevica prigradskog naselja u nestajanju, srušena obiteljska kuća, neostvarena ljubav, samoća, smrt, cijeli jedan svijet u laganom umiranju, mi kakvi smo nekada bili prije no što nas je život promijenio, te na kraju nasilna smrt kao metafora smrti jednog grada koji pamti vrijeme kada se živjelo ljudskije. Iz dokumentarnosti i svakodnevice redatelj nas neprimjetno uvlači u sneni svijet i mističnosti, u jednu opsesivnu utopiju koja je demonska, i zarazna, dok se paralelno razvija suptilna ljubavna priča bez ikakve perspektive da preživi.
Jednostavnim sredstvima, skoro dokumentarno, Tadić je napravio film koji u odnosu na čitavu našu (tada jugoslavensku) kinematografiju predstavlja pravo malo čudo u koje su neponovljivo utkani izvrsni glumci – Ivica Vidović, Fabijan Šovagović i Božidarka Frajt.
Ivica je usprkos ne baš sretnoj reciklaži nekad kultne serije 'Naše malo misto' napravio inteligentan glumački pomak u odnosu na Servantesa iz serije. Bio je to vremenom nagrizen Servantes, hrapavog glasa, vas tanak i upala lica, no i dalje sanja kako bi prošao kroz život, a da se ne mača.
- Tisno je tisno…Vjetrovi pušu, valovi nasrću, brod se gingolaje, mužika zavija… Ti samo čekaš da pristaneš u tu neku mirnu, tihu luku…Da nam da mira u svojem krilu…Jastučić srca…Ruku naše mame…Utjehu riječi…Sestrinsku suzu…Dno naše jame…Mmm…Živi se, Fiorito moj, samo u fantaziji…- zaključili su.
Monografija 'Hod po rubu, s Ivicom' dostupna je za kupnju, za svoj primjerak javite se Teatru Rugantino pozivom na broj 091 225 4848 ili mailom (marketing@rugantino.hr).
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
