Sjajna serija 'Eternaut' prema kultnom argentinskom stripu autora nestalog u diktaturi

Eternaut/ NETFLIX 

OCJENA: 8/10

Vrlo dobra, a na trenutke odlična i prilično poetična argentinska distopijska serija o invaziji izvanzemaljaca. Ili možda i nije riječ o izvanzemaljcima nego nečem drugom, ne želim kvariti radnju za one koji s njom nisu upoznati. Mnogi su upoznati s radnjom jer serija je nastala prema jednom od kultnih argentinskih stripova objavljivanih krajem 50-ih godina prošlog stoljeća koji je neprestano oživljavao isti scenarist, ili pisac, ali s drugim crtačima, u sljedećim desetljećima (2018. izašao je i kod nas u izdanju Fibre).

Ljubitelji stripa smatraju ga jednim od kultnih stripova, a sama serija više-manje vjerno prati prve epizode stripa. To vjerno oslanjanje na izvornik daje joj poetičnost i dubinu te predivne vizuale. Isto tako, serija trpi od nekih jednostavnih rješenja, brzih promjena karaktera bez previše mudrovanja, što je čitatelju stripa relativno lako previdjeti, ali gledatelju serije ipak ostavlja određene upitnike iznad glave. Ali ne prevelike. Jednostavno se treba prepustiti i uživati ne obazirući se na poneku nelogičnost.

BINDŽAJ&STRIMAJ Gotovo da čovjek požali što 'splitsko podzemlje' nije opjevano u krimi serijama

Svaka epizoda počinje uvodnom sekvencom koja naizgled nema veze s radnjom same epizode, ali sve se nekako povezuje ili u istoj epizodi ili u nekim drugima. Ne uvijek najspretnije i najjasnije, ali zbog svega drugog ponuđenog većini gledatelja to neće smetati. Iako jest pomalo zbunjujuće. Serija počinje običnim danom u Buenos Airesu, negdje uoči Božića, koji kvare samo česti nestanci struje u pojedinim kvartovima. Stari prijatelji nalaze se na partiji karata (moram priznati da nisam uspio dokučiti koju igru igraju) uz bocu viskija. 

Foto: Netflix

A tad počinje padati otrovni snijeg koji ubija sve koji su vani ili koji ne nose masku za disanje i tijelo im nije pokriveno odjećom (većina Argentinaca je, naravno, u kratkim majicama). Nisam otkrio previše, ali sva ta saznanja glavnim junacima dolaze postupno, a serija vrlo dobro bilježi te trenutke straha, panike, neznanja što se događa, pokušaja prilagodbe i dokučivanje kako se uopće u tom kaosu snaći. Što je važno, a što nevažno. Istovremeno prestaju raditi svi električni uređaji, mobiteli su ispražnjeni, automobili ne mogu upaliti. Ali stara tehnologija ipak radi…

STRIMAJ I BINĐAJ Otpisani: Svježi i napeti kao što su, pretpostavljam, djelovali kad su prvi put prikazani

Ono što je beskrajno dobro u seriji je to postupno otkrivanje što se događa, a gledatelj zna jednako kao i sami junaci, ili mrvicu više, pa to dodatno budi napetost i njemu. Isto tako postupno se otkrivaju i sami karakteri junaka i njihova prošlost. Snalaženje, pronalaženje načina, putovanje kroz grad (jer mora se doći do žene, djece...) napeto je i dobro ispričano bez nekakvih posebnih obrata. Osim onih da ljudi u takvim situacijama odlaze u ekstreme i pokazuju svoje pravo lice - sebičnost, pohlepu, beskrupuloznost, ali istovremeno požrtvovnost, suosjećanje i hrabrost. Već kakav je kome karakter zapao i bez obzira na to koliko ga vješto skrivao cijeli život, sad izlazi na površinu.

Foto: Netflix

Cijela prva sezona, vjerujem da ćemo sigurno dočekati drugu, izvedena je i zaokružena dobro, uz poneko preskakanje u razvoju karaktera, poneku nelogičnost i poneki neobjašnjeni obrat u ponašanju samih likova, ali i u samoj radnji. Ali vjerujem da ništa od toga gledatelju neće zasmetati jer, velim, sve drugo nadoknađuje poneki propust.

I na trenutak vratimo se na strip prema kojem je serija nastala. Strip u početku nije imao nikakve političke konotacije, ali kako je njegov izlaženje bilo istovremeno s početkom velikih turbulencija u argentinskom političkom životu - neprestano smjenjivanje vojnih diktatura i civilne vlasti - dobio je političke konotacije. Sama radnja stripa jednostavno na to zove. Ali i zbog toga što se scenarist aktivno uključio u politiku kao ljevičar i protivnik diktatura te ga je u kasnijim inkarnacijama dodatno politički obojio. Scenarist Héctor Germán Oesterheld nestao je s kćerima krajem sedamdesetih i pretpostavlja se da je mrtav. Da je žrtva vojne diktature protiv koje se borio.