Bez obzira na nedostatke, jer autorica kao da se žurila što prije završiti priču, serija zaslužuje pohvale
BINDŽAJ I STRIMAJ
Pogledali smo hit seriju 'Ubiti je lako': 'Ovdje nema Poirota, a glavni lik je nigerijski ataše...'
OCJENA: 7/10
Agatha Christie i BBC dva su britanska brenda koja privlače pažnju i jamče kvalitetu. Nova BBC-jeva ekranizacija kriminalističkog romana “Ubiti je lako” (“Murder is Easy”, 2023.) Agathe Christie razlikuje se od svih ranijih i prekida s tradicijom pedantne vjernosti književnom predlošku. Po uzoru na najnovije ekranizacije Jane Austen, klasično se djelo trendovski modernizira ubacivanjem danas popularnih motiva rasne pomiješanosti i borbe za ženska prava, a priču prebacuje iz 1939., kad je roman napisan, u početak pedesetih - 1953., sedam godina prije nego što je britanska afrička kolonija Nigerija 1960. postala samostalna.
Zašto Nigerija? Dobro pitanje. U romanu Agathe Christie nema Nigerije, a glavni junak je Škot, Luke Fitzwilliam, bivši kolonijalni policijski časnik koji je služio u Indiji, a sad je u mirovini i vraća se u Englesku. U BBC-jevoj adaptaciji junak je mladi Nigerijac koji se također zove Luke Fitzwilliam (glumi ga David Jonsson), ali ima i izvorno nigerijsko prezime Oblako, tako da se istodobno uklapa u englesko društvo, ali i razlikuje od njega zbog kolonijalnog podrijetla i boje kože.
Fitzwilliam, kako ga svi zovu, mlad je i sposoban ataše koji dolazi u Englesku da bi dobio posao u ministarstvu vanjskih poslova u Whitehallu. Iako ga vladajuća bijela elita prihvaća kao ravnopravnog, njegovi nigerijski znanci s kojima se sastaje u Engleskoj upozoravaju ga da ne može istodobno biti bijeli gospodar i kolonijalni podanik. Motiv tradicionalne britanske rasne nesnošljivosti dodatno je istaknut kad vidimo kako liječnik krišom čita iste knjige o neravnopravnosti rasa koje su proučavali nacisti. Autorica serije, scenaristica Sian Ejiwunmi-Le Berre, posebnu je pozornost posvetila ženskim licima, osobito liku Bridget Conway (Morfydd Clark), koja se udruži s junakom Fitzwilliamom u potrazi za ubojicama i uočava detalje na koje muškarci ne obraćaju pažnju poput ženskih potpetica i boja šešira. Odgovor na pitanje “Zašto Nigerija?” sad postaje jasan i zanimljiv.
Nigerija je u seriji simbol britanske kolonijalne prošlosti, a junak, Nigerijac škotsko-nigerijskog prezimena Oblako-Fitzwilliam, najava je britanske postkolonijalne budućnosti u kojoj je sasvim normalno da je potomak pandžabskih hinduista iz nekadašnje britanske kolonije Indije danas pripadnik konzervativne stranke i premijer Ujedinjenoga Kraljevstva. Vremena su se od 1939., kad je Agatha Christine napisala roman “Ubiti je lako”, promijenila, ali klasične priče nisu, a to je eliksir njezine dugovječnosti i taj eliksir autorica serije ne mijenja. Luke Fitzwilliam stiže vlakom u London i u kupeu upozna gospođicu Laviniju Pinkerton (Penelope Wilton), koja mu kaže da ide u London prijaviti ubojstva. Stara gospođica, koju svi od milja zovu Pinky, ne kaže koliko ubojstava, no jasno je da ih ima više i da će ih, ako ne dođe policija, biti još više. Stvari se dodatno zakompliciraju kad netko pred ulazom u kladionicu automobilom pregazi gospođicu Pinkerton, a Fitzwilliam ostane na ulici s njezinim dobitkom od oklade na konjske trke. Zanimljiv je detalj da se Nigerijac može kladiti, a gospođica Pinkerton ne može jer je to ženama još početkom pedesetih u Engleskoj zabranjeno.
Fitzwilliam, koji se, dakle, kladio radeći uslugu gospođici Pinkerton, sad ima dva zadatka. Treba dostaviti rodbini ubijene novac koji je zaradila na okladi i istražiti umorstva u njezinu gradiću, podijeljenom na bogati vladajući stalež i onaj siromašni koji čeka mračna budućnost. Fitzwilliam odlazi u slikoviti gradić još slikovitijeg imena Wychwood-Under-Ashe, udruži se s progresivnom Bridget Conway i oboje, kao pravi amateri, vode nekonvencionalnu, zanimljivu i dobrim dijelom duhovitu potragu za ubojicom. U zločin su možda umiješani, a možda i nisu, lokalni bogataši, liječnici, svećenici i ostali pripadnici elite, cijeli okoliš doima se trošno i umorno, kao da se urušava sa svojom kolonijalnom i imperijalnom prošlošću. Serija ima svega dvije epizode koje se razlikuju po tome što je prva pregledna i ozbiljna, a druga pretrpana detaljima i pomalo neozbiljna, kao da se autorica žurila što prije završiti priču. Tko zna, možda je dobila nalog da tri epizode serije stisne u dvije, što s kriminalističkom pričom nije lagan posao. Bez obzira na nedostatke druge epizode, serija “Ubiti je lako” zaslužuje pohvale.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
