Kao klinac je svirao harmoniku u glazbenoj školi i trubu u županjskoj limenoj glazbi, a onda je otkrio rock&roll i pustio dugu kosu. Tata ga je skoro izbacio iz kuće
ŽIVOTNA PRIČA
Pero Galić za 24sata: Nikada neću odustati od rock&rolla
Čitanje članka:
5
min
Stariji Županjci dobro se sjećaju malog Pere Galića. Svirao je trubu u gradskoj limenoj glazbi, pohađao osnovnu glazbenu školu i harmonika mu je bila "školski" instrument. Kako su u njegovoj velikoj obitelji svi bili vrlo dobri pjevači; otac, stric, tri brata, bilo je za očekivati da će i Pero zapjevati. No sve dok mu je harmonika donosila džeparac, nije ju ostavio. A onda je s 13 godina otkrio rock&roll. Često je između pauza u nastupima limene glazbe pjevao stvari Led Zeppelina, Doorsa i Stonesa. Čuo ga je jedan stariji roker i pozvao ga na probu svojeg benda u garažu. Zahvalio se harmonici i, na užas oca, pustio kosu. Bio je to početak rock&roll karijere za Peru Galića (55), dugogodišnjeg pjevača Opće opasnosti, koji je sad zakoračio u solo karijeru.
- Županja je oduvijek bila grad rokenrola i svi smo svirali po nekim bendovima, neki istodobno u dva-tri. Neka ozbiljnija glazbena priča za mene počela je 1992. godine kad sam s dečkima koji su kasnije činili Opću opasnost snimio prvi album. To je nikad objavljeni album sa sedam domoljubnih pjesama, od kojih se jedna zvala 'Opća opasnost', i jednom ljubavnom, koju smo sklepali jer nismo više imali ideja za domoljubne, a koju nam je dao Mario Vestić. Zvala se 'Jednom kad noć'. Tad smo to snimali na kasete i ta jedna nam je falila za B stranu - prisjeća se Galić, koji je tad, kao i ostali članovi benda, bio pripadnik 131. brigade.
Sa Slavenom Živanovićem Žižom držao je linije obrane u županjskim šumama. Kazetu sa domoljubnim pjesmama podijelili su svojim suborcima, ali ta ljubavna, 'Jednom kad noć', privukla je pažnju svih i upravo je ona pokrenula stvaranje benda Opća opasnost i snimanje njihovog prvog albuma 'Treba mi nešto jače od sna' koji im je otvorio vrata rock sceni.
- Tada je bilo teško nekim klincima iz Slavonije biti na putu prema glazbenoj sceni. Prvi službeni album smo, uz pomoć prijatelja, snimali u Zagrebu, u studiju Marijana Vrkića. Bila je zima 1993., snijeg. Hodamo od kolodvora do studija. Mi smo klinci s dugim kosama, kožnim rokericama, i koferima s gitarama. U neko doba noći zaustavlja nas na ulici policajac i hoće nas privesti u stanicu, jer izgledamo sumnjivo. Kao, rat je, šta mi glumimo. Tek kada su čuli da smo ostavili puške u Županji i došli na par dana u Zagreb snimiti album, pa se opet vraćamo u Županju u šumu, pustili su nas - prisjeća se Pero koji je u vojsci bio do Oluje jer se nije vidio kao profesionalni vojnik. Zanimao ga je rock&roll.
Na žalost priča o rock&rollu tada nije dugo trajala. Pojavio se dance koji je pokorio diskoteke i rock je pao u drugi plan. Popušta priča s bendom, koncertima, svirkama, jer opada interes.
- Bilo je teško ostati na nogama, ali nismo posve odustali. S radom smo stali 1999. godine i nismo nastupali zvanično. Svirke su bile rijetke, ali smo se mi povremeno nalazili i svirali - kaže Pero koji od R&R nije nikada ni živio već je uvijek imao dodatne poslove; radio je svašta, čak i vozio kamion s pivom.
U to vrijeme je već oženjen suprugom Ivankom.
- Ona je, srećom, radila pa smo se nekako krpali. Priznajem da moja supruga nosi sva četiri zida kuće, jer mene uglavnom nema. Ona je znala da mi je R&R prva ljubav i podržavala me je u tome. Ipak, ja sam bio zahvalan pa sam kuhao i spremao. Volim jesti slavonske i bosanske delicije pa sam u tome postao stručnjak, a i nije mi teško uzeti pregaču - priznaje Pero.
Pozivom Zelena Lipovačke 2002. godine Pero postaje član obnovljenih Divljih jagoda i s njima nastupa pet godina. To je bila vremenska 'rupa' u kojoj Opća nije radila, a on je bio zadovoljan tim angažmanom do 2007. kada su se razišli.
- To je bila godina kada sam počeo razmišljati o solo karijeri. Snimio sam dva singla, autora Denisa Dumančića iz Letećeg odreda, ali se opet dogodio prevrat kad je 2008. godine u Osijek došao Whitesnake, kultni rock bend. Opća je silno htjela biti predgrupa Whitesnakeu pa smo se u tri dana okupili, 'podmazali' svoje sviranje, i bili spremni za taj nastup. Nakon toga opet smo našli put do svoje publike i rock je ponovo oživio. Opet vučemo za rukav Marija Vestića koji nam piše 'Uzalud sunce sja' i 2009. smo opet aktualni jer to je hit koji je dugo bio na svim ljestvicama slušanost, a uslijedio je album 'Vrati se na svjetlo' koji izlazi 2010. godine - govori Pero i kaže:
- R&R se ne mijenja; on je uvijek isti. Nekada samo zastane, stave ga malo u stranu, on sjedne, popije sam sa sobom, razmisli, i onda se opet vrati i nastavi dalje jer vidi da sve ovo što drugi rade nije baš neka sreća i prolazno je - smije se.
Volio je biti dio Opće opasnosti i nije razmišljao o odlasku dok se nije dogodila Žižina smrt.
- Odlaskom Slavena zatvorena je knjiga Opće Opasnosti. Ispisana su velika slova, debela je to knjiga jer jako je puno dobrih stvari napravljeno. Veseli me što sam bio dio toga i znam da će se tome zauvijek pričati dobro. NIkada više neću upoznati čovjeka kakav je bio on - s tugom kaže Pero koji se opet našao u situaciji da razmišlja o solo karijeri.
- Mario Vestić je opet uz mene, nastavljamo zajedno jer me dobro poznaje, a i piše pjesme koje prolaze kod publike. Imamo 25 pjesama snimljenih u demo verziji i ne znamo koje odabrati za album. Croatia Records mi je i dalje diskograf. Snimio sam jedan singl, u pripremi je i drugi, ide skoro. A album će biti do kraja godine - kaže Galić koji je zadovoljan svime što se događa.
Prateći bend je složio vrlo brzo. Sin Sebastijan svira gitaru već 20 godina, ima ekipu s kojom dugo radi i koja je odmah pristala pratiti Peru.
- Dečki su odlični, pustio sam ih da rade ono što misle da trebaju, kuže glazbu jako dobro. S njima nemam brige. Oni znaju sve pjesme Opće jer ih odavno sviraju - kaže frontman priznajući kako mu je gušt biti na sceni sa sinom.
Obitelj mu je jako bitna. Ima već troje unučadi u kojima svakodnevno uživa. David ima 13 godina i visok je 196 cm. Može jesti djedi s glave. Naravno, odabrao je košarku.
- Kažu bake i djedovi više vole unučad nego djecu; neizmjerno ih volim, ali volim isto i moju djecu. Svima im pomažem koliko mogu. Moja djeca su moja svrha na ovome svijet - ističe Pero dodajući kako je i u njihovoj obitelji glazba svakodnevica. Kći Dajana sjajno pjeva, a sin Sebastijan je već s 3 godine imao maramu oko glave, držao plastičnu gitaru i odabrao biti roker.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
