Prošlo je točno 50 godina od premijere 'Ralja' Stevena Spielberga, koje su prvi put zaplašile gledatelje 20. lipnja 1975. godine. Evo kako je nastala zastrašujuća velika bijela psina i za čim Spielberg i danas žali
TREBAO IM JE VEĆI BROD...
Ovo je Bruce, najstrašnije 'ralje' u povijesti: Zbog njega danas milijuni strepe od morskih pasa
Čitanje članka:
5
min
Prije pedeset godina, jedan je film zauvijek promijenio ljetne odmore, ali i samu filmsku industriju. Kada su se 'Ralje' Stevena Spielberga prvi put pojavile u kinima 20. lipnja 1975., publika nije bila spremna na razinu napetosti i iskonskog straha koji ih je čekao. S legendarnom glazbenom temom Johna Williamsa od samo dvije note i pričom koja pogađa u srž ljudskih fobija, 'Ralje' su postale više od filma – kulturni fenomen čiji je utjecaj nemjerljiv.
Mladi, 26-godišnji redatelj Steven Spielberg, iza sebe je dotad imao tri filma skromnog uspjeha, no 'Dvoboj' iz 1971., koji opisuje bitku običnog čovjeka s misterioznim kamionom koji ga progoni po cestama američke pustopoljine, pokazao je veliku razinu talenta. Spielberg je pošto-poto htio ekranizirati roman 'Ralje' Petera Benchleyja, i to na način kakav do tada nije bio uobičajen. Inzistirao je na snimanju na otvorenom oceanu kod otoka Martha's Vineyard kako bi postigao maksimalnu autentičnost. Ta se odluka pokazala gotovo kobnom. Snimanje, planirano na 55 dana s proračunom od oko 4 milijuna dolara, pretvorilo se u 159-dnevnu agoniju, a troškovi su se popeli na vrtoglavih 9 milijuna dolara.
- Stvarno sam vjerovao da će 'Ralje' biti posljednji film koji će mi ikada dati da režiram - priznao je Spielberg u kasnijim intervjuima. Teret odgovornosti bio je toliki da je nakon završetka snimanja na otoku doživio potpuni kolaps.
- Imao sam napadaj panike. Nisam mogao disati, mislio sam da imam srčani udar. Odlazio sam u kupaonicu i prskao lice vodom. Tresao sam se. Bio sam potpuno izvan sebe - pričao je Spielberg kojeg su, godinama nakon izlaska filma, proganjale noćne more.
- Budio bih se u hladnom znoju, plahte su bile mokre. Tada nismo imali izraz 'PTSP', ali godinama sam imao noćne more o režiranju 'Ralja'. Još uvijek sam bio na tom filmu, a film se nikada nije završavao - opisao je.
Glavni krivac za kašnjenje bio je mehanička morska psina, koje je ekipa od milja nazvala 'Bruce', prema Spielbergovom odvjetniku Bruceu Rameru. Slana voda uništavala je složenu pneumatiku i elektroniku, a rečenica 'Morski pas ne radi' postala je svakodnevna na setu. Spielberg je bio na rubu živčanog sloma, uvjeren da će mu to biti prvi i posljednji veliki film.
No, upravo se taj tehnički nedostatak pokazao kao blagoslov. Nemogućnost prikazivanja morskog psa natjerala je Spielberga na kreativna rješenja. Poput Alfreda Hitchcocka, gradio je napetost sugestijom, snimkama iz perspektive morskog psa i, naravno, zastrašujućom glazbom.
Filozofija "manje je više" savršeno se spojila s glazbom Johna Williamsa. Kad je Williams prvi put na klaviru Spielbergu odsvirao legendarnu temu koristeći samo dva prsta – "dun dun, dun dun..." – Spielberg se počeo smijati.
- Mislio sam da se šali. Činilo se prejednostavno - rekao je. No, ubrzo je shvatio da je Williams pronašao zvučni potpis filma.
- Bez te glazbe, vjerujem da bi film bio upola manje uspješan - tvrdi Spielberg. Genijalnost je bila i u tome što se glazba koristila samo kad je morski pas zaista bio prisutan, što je publici davalo lažni osjećaj sigurnosti u ključnim trenucima. Publika je strahovala od onoga što ne vidi, a film je od potencijalnog B-horora postao remek-djelo filmske napetosti.
Iako je na platnu bio čudovište, iza scene "Bruce" je bio tehničko čudo i izvor frustracija. Napravili su tri modela pod nadzorom majstora za specijalne efekte Boba Matteyja, koji je prethodno stvorio divovsku lignju za Disneyev film '20.000 milja pod morem'. Postojao je model za vuču te dva modela na platformi, od kojih je svaki bio dovršen samo s jedne strane za snimanje iz profila.
Dizajniran da bude dugačak impresivnih 7,6 metara, Bruce je bio daleko veći od prosječne velike bijele psine, što je bila Spielbergova svjesna odluka kako bi se pojačao dojam čudovišnosti. Iako su originalni mehanički modeli uništeni nakon snimanja, četvrta replika, izlivena iz originalnih kalupa, pronađena je godinama kasnije na otpadu. Nakon restauracije, taj "Junkyard Bruce" (Bruce s otpada) danas je jedan od glavnih izložaka u Muzeju Akademije filmskih umjetnosti i znanosti u Los Angelesu.
Spielberg je za glavne uloge namjerno izbjegavao velike zvijezde, želeći da se publika poistovjeti s "običnim ljudima" u neobičnoj situaciji. Ulogu šefa policije Brodyja dobio je Roy Scheider, morskog biologa Hoopera glumio je mladi Richard Dreyfuss, a uloga opsjednutog lovca na morske pse Quinta pripala je iskusnom Robertu Shawu.
Kemija između trojice glumaca na platnu bila je opipljiva, no iza kamera situacija je bila napeta. Shaw, poznat po svojoj teškoj naravi i sklonosti alkoholu, neprestano je provocirao Dreyfussa, smatrajući ga arogantnim mladićem. Njihova stvarna netrpeljivost samo je pojačala autentičnost sukoba između Quinta i Hoopera. Ipak, iz te napetosti proizašli su neki od najupečatljivijih trenutaka filma, poput Quintovog legendarnog monologa o potonuću broda USS Indianapolis. Taj govor, koji je proizašao iz suradnje nekoliko scenarista i samog Shawa, postao je jedan od najslavnijih monologa u povijesti kinematografije.
Robert Shaw (Quint), Roy Scheider (Brody) i Richard Dreyfuss (Hooper)
Utjecaj 'Ralja' na filmsku industriju je nemjerljiv. Prije 1975. godine, ljeto se smatralo "mrtvom sezonom" za kina. Studiji su svoje najveće adute čuvali za zimu. 'Ralje' su to promijenile, praktički stvorivši koncept blockbustera.
Universal Pictures je primijenio revolucionarnu marketinšku strategiju. Umjesto tradicionalnog postupnog puštanja filma u distribuciju, 'Ralje' su se istovremeno otvorile u više od 400 kina diljem SAD-a, podržane do tada neviđenom nacionalnom televizijskom kampanjom vrijednom gotovo 2 milijuna dolara. Film je postao prvi koji je zaradio preko 100 milijuna dolara u američkim kinima i bio je najuspješniji film svih vremena sve do pojave 'Ratova zvijezda' dvije godine kasnije. Taj je uspjeh preusmjerio Hollywood prema visokobudžetnim filmovima, označivši početak kraja ere "Novog Hollywooda" u kojem su dominirali autorski filmovi.
Unatoč paklenoj produkciji, "Ralje" su postale kulturni fenomen i prvi pravi ljetni blockbuster, zaradivši ukupno preko 475 milijuna dolara. Uspjeh je Spielbergu dao ono o čemu svaki redatelj sanja: kreativnu slobodu.
- Uspjeh 'Ralja' dao mi je pravo na završni rez na svakom filmu koji sam od tada snimio - kaže. Omogućio mu je da snimi sljedeći film, "Bliske susrete treće vrste", projekt koji nitko nije htio financirati dok "Ralje" nisu eksplodirale na blagajnama.
Iako je film osvojio tri Oscara (za glazbu, montažu i zvuk), Spielberg je bio izostavljen iz nominacija za najboljeg redatelja. Bio je, kaže, iznenađen i razočaran, ali dodaje da bi i sam glasao za "Let iznad kukavičjeg gnijezda" za najbolji film te godine.
'Ralje' su ostavile dubok trag u popularnoj kulturi i kolektivnoj svijesti. Film je stvorio trajnu fobiju od plivanja u bespućima oceana, noćnim kupanjima u moru. "Efekt Ralja" doveo je do smanjenog broja kupača na plažama, ali i do porasta sportskog lova na morske pse. Autor romana, Peter Benchley, kasnije je izrazio duboko žaljenje zbog negativne slike o morskim psima koju je stvorio, posvetivši ostatak života njihovoj zaštiti. Slično je bilo i sa Spielbergom.
- Do dana današnjeg iskreno žalim zbog desetkovanja populacije morskih pasa zbog knjige i filma. To je jedna od stvari kojih se još uvijek bojim: Ne da će me pojesti morski pas, već da su morski psi nekako ljuti na mene - rekao je Spielberg jednom prigodom.
Komercijalni uspjeh iznjedrio je i tri nastavka, od kojih niti jedan nije režirao Spielberg.
U donekle podnošljivim 'Raljama 2' iz 1978. Roy Scheider se vratio kao Martin Brody. 'Ralje 3-D' iz 1983. s Dennisom Quaidom u glavnoj ulozi, kao što i sam naziv kaže, bazirao se isključivo na 3D efektima pomoću specijalnih naočala. Četvrti dio, 'Ralje: Osveta' iz 1987., prema riječima glavnog glumca Michaela Cainea bio je toliko loš da ga ni sam nije htio pogledati, ali je novcem od uloge kupio luksuznu kuću.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
