Glumac si je sam dogovorio susret s Josipom Brozom Titom, koji je negodovao što ga Kirk ne može glumiti pa ga je zamijenio Richard Burton
PET GODINA OD SMRTI
Od neimaštine do slave: Kirku Douglasu je Tito bio prijatelj, htio je da ga glumi na Sutjesci
Čitanje članka:
6
min
Bio je “vlasnik” najslavnije holivudske rupice na bradi. Odrastao je u obitelji koja se bavila skupljanjem smeća, borio se, postao slavan i doživio 103 godine, ostavivši iza sebe ne manje uspješnog sina Michaela Douglasa. Kirk Douglas bio je jedna od rijetkih zvijezda, zaključio je novinar New York Timesa, “koje su isto toliko institucije koliko i glumci, kulturne ikone koje dočaravaju slike vrijedne cijele jedne ere”.
- Moja priča je ostvarenje američkog sna - kazao je svojedobno osvrćući se na svoj život. Bio je svjestan da kao dijete siromašnih židovskih imigranata iz Bjelorusije, pravim imenom Issur Danielovitch Densky, nema šansi u životu ako se neće potruditi. I on se potrudio, ali je vjerojatno jedino u Americi mogao tako silno uspjeti u sferi koja ga je zanimala - umjetnosti.
Rođen 9. prosinca 1916. u gradiću Amsterdamu koji se nalazi u američkoj saveznoj državi New York, Kirk Douglas počeo je glumiti još u djetinjstvu. Nakon srednje škole, u kojoj je bio predsjednik razreda i šef dramske skupine, dobio je stipendiju za Akademiju dramskih umjetnosti u New Yorku. Prvu ulogu dobio je 1941. godine u Broadwayevu komadu “Spring Again”, ali karijeru mu je prekinuo rat. Nakon službe u mornarici vratio se glumi i ubrzo počeo graditi karijeru na Broadwayu i u Hollywoodu. Ime je mijenjao dva puta - prvi put nazvao se Isadore Demsky, da bi ubrzo shvatio kako mu treba američkije ime - i tad je postao Kirk Douglas. Ime “Kirk” bilo je jednostavno, zvučno i lako pamtljivo, dok je prezime “Douglas” zvučalo tipično anglosaksonski.
Prvi veliki filmski uspjeh postigao je ulogom u filmu “Neobična ljubav Marthe Ivers” (1946.). Imao je već 30 godina. Jači proboj dogodio se s filmom “Šampion” (1949.), za koji je dobio prvu nominaciju za Oscara. Uloga boksača koji se bori s vlastitim demonima i ambicijama donijela mu je priznanje i kritike i publike. Producent filma Stanley Kramer rekao je da se Douglas “ponašao kao zvijezda i kad je bio nitko”.
Nije dugo bio nitko. Za tri godine postao je zvijezda. Dok je većina slavnih glumaca bila zadovoljna time što su bili pijuni svemoćnih filmskih mogula, on je osnovao vlastitu producentsku kuću pa počeo snimati filmove u kojima je i glumio. Osobno je producirao velike filmove kao što su “Staze slave” i “Spartak”, u kojima je i glumio. Douglas se pojavio u gotovo 80 filmova, no nije bio samo glumac. Dvaput je imenovan službenim ambasadorom dobre volje UN-a.
Njegova najhvaljenija glumačka uloga bila je u “Lust for Life” gdje je glumio Vincenta van Gogha, koja mu je donijela jednu od triju nominacija za Oscara i nagradu njujorških filmskih kritičara. Glumio je i u “Obračunu kod O.K. Corrala”, “Detektivskoj priči”, “Usamljeni su hrabri”... U karijeri je tumačio uloge kauboja, slikara, Vikinga, ljubavnika, boksača, trubača, policajaca, robova - često su to bile uloge likova koji su se borili protiv sustava i koji su ga često uništili, poput rimskog roba Spartaka. Ta mu je uloga (film je snimljen 1960. godine) donijela slavu. Douglas je igrao vođu pobunjenih robova u Rimu.
- Snimao sam ‘Spartaka’ jer sam želio ispričati priču o borbi za slobodu - kazao je tad, ali nije mislio na apstraktnu slobodu niti na imaginarnog neprijatelja. Amerikom je u to doba vladao zloćudni duh makartizma, lova na vještice, u kojemu su proganjani svi koji su iskazivali imalo naklonosti prema ideji socijalne pravde. Genij Charlie Chaplin bio je izložen šikaniranju, pa se odselio u Europu.
- Bilo je to vrijeme kad je Hollywood bio pod pritiskom i znao sam da možemo napraviti film koji neće odjeknuti samo zbog svoje akcije nego i zbog poruke - rekao je Douglas.
Glasoviti, šašavi general George S. Patton bio je oduševljen izvedbom.
- Gledajući Douglasa u ‘Spartaku’, vidio sam odraz pravoga vojnog duha. Njegova odlučnost i sposobnost vođenja inspirativni su za svakog vojnika - kazao je Patton.
Uslijedila je 1954. godine uloga u filmu snimljenom prema romanu Julesa Vernea “Dvadeset tisuća milja pod morem”, gdje Douglas glumi hrabrog mornara Neda Landa. Potom je 1957. igrao u pukovnika Daxa u antiratnom filmu “Staze slave”. Film je propitivao moralne dileme sudionika u ratu. Toplo je primljen u veteranskoj populaciji od ljudi koji su rat omirisali na bojišnici. Pukovnik James Patterson oduševljeno je kazao kako je Douglas u filmu “iskazao hrabrost i integritet koji odražavaju pravu suštinu vojnog lidera. Njegov prikaz borbe protiv nepravde duboko je odjeknuo među nama veteranima”. Kako je jednom rekao njegov kolega glumac Michael Caine: “Kirk je bio više od glumca; bio je simbol snage i odlučnosti”.
Bit će da je baš zato bio - prvi izbor Josipa Broza za ulogu Tita u “Sutjesci”. Douglas i Tito bili su prijatelji, no glumac je u terminima “Sutjeske” bio zauzet, pa je nakon niza iteracija - u obzir je dolazio i Belmondo - izabran Richard Burton, kojemu je to bila najgora uloga u životu.
- Jednom glumcu nikad nije lako glumiti drugoga glumca - rekao je. Priča o upoznavanju Douglasa i Tita je krajnje neobična. Došavši u Jugoslaviju početkom studenog 1964. godine kako bi održao predavanje na beogradskoj Filmskoj akademiji, Douglas je imao posebnu želju, kako će napisati u memoarima, upoznati Josipa Broza, kojeg je izuzetno cijenio. Budući da mu američki i engleski ambasadori u Beogradu nisu mogli osigurati susret s Brozom, sam je uzeo telefon i nazvao Ured predsjednika. Već sutradan po njega je došao avion. Kako je Tito bio u Sloveniji, našli su se na Bledu, gdje su u ugodnom razgovoru, kako Douglas piše u memoarima, proveli puna tri sata.
- Tito je bio majstor kompromisa. Uvijek me fasciniralo kako je uspijevao balansirati različite interese u zemlji koja je bila toliko etnički i politički raznolika. Sreo sam mnogo važnih ljudi, predsjednika i rukovodilaca, ali Tito je ipak nešto posebno - rekao je Douglas. Zajedno su se fotografirali ispred prepariranog medvjeda, a fotografija je obišla svijet. Tito je do te mjere bio oduševljen Douglasom da se otišao naći s njim u Sloveniju u vrijeme kad je njegov suborac Slobodan Penezić Krcun, koji je nastradao u prometnoj nesreći, pokapan.
Kirk Douglas spadao je među ljevije, kritičnije pripadnike holivudske elite.
- U vrijeme snimanja ‘Spartaka’ Hollywood je bio pod pritiskom, ali znao sam da možemo napraviti film koji neće odjeknuti samo zbog svoje akcije nego i zbog poruke. Za mene biti umjetnik znači imati hrabrost reći istinu, čak i kada je to nepopularno. Filmovi moraju izazvati razmišljanje i emocije; inače su samo zabava bez smisla. Umjetnost mora biti slobodna. Ako umjetnost postane podložna cenzuri ili kompromisu, gubi svoju snagu - rekao je Douglas. Umjetnost, mislio je Kirk Douglas, mora biti slobodna. Ako umjetnost postane podložna cenzuri ili kompromisu, gubi na snazi i uvjerljivosti - a čemu onda toliki trud?
- Umjetnici su ti koji pomiču granice i postavljaju pitanja koja su važna za društvo - govorio je.
Kirk Douglas bio je poznat po svom stavu o crnim listama u Hollywoodu. U najmračnijem razdoblju makartizma angažirao je Daltona Trumboa, scenarista na crnoj listi, u “Spartaku”.
- Bilo je to vrijeme straha. Ljudi su se bojali govoriti, bojali su se izgubiti karijere. Crna lista bila je sramotno poglavlje u povijesti Hollywooda, gdje su nevini ljudi bili kažnjeni zbog svojih uvjerenja - kazao je. Svoju autobiografiju “Sin skupljača smeća” će objaviti 1988. godine, nazvavši je tako po ocu koji je uzdržavao svoju brojnu obitelj skupljajući odbačene predmete. Cijelog života bio je, imajući na umu siromašno djetinjstvo, osjetljiv na patnje i neimaštinu siromaha.
Bio je poznat po humanitarnom radu. Donirao je milijune dolara u dobrotvorne svrhe, osobito pomažući izgradnju i obnovu sportskih igrališta te obrazovne programe. Zbog teškog moždanog udara 1996. godine Kirk je opet morao učiti govoriti. Iako mu to liječnici nisu prognozirali, uporni glumac se oporavio i dva mjeseca nakon toga primio prvi Oscar u životu za 50 godina doprinosa filmskoj zajednici nakon što je prvi put bio nominiran za Oscara 1949. godine za ulogu u boksačkoj drami “Šampion”. Kasnije je za prestižnu nagradu bio nominiran još dvaput, za filmove “Grad iluzija” i “Strast za životom”.
Kirk Douglas je preminuo 5. veljače 2020. godine u 104. godini. To mu je ime upisano i na nadgrobnoj ploči, maloj i skromnoj, gdje počiva sa suprugom Anne, koja je preminula samo godinu dana nakon njega, u travnju 2021. Iza sebe je ostavio sinove Michaela, Joela i Petera Douglasa, a četvrti sin Eric preminuo je 2004. u 46. godini.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
