'Big in Japan' bio je debitantski singl njemačkog synth-pop trija Alphaville, koji je 1984. godine doslovno preko noći lansirao bend na svjetski vrh pozornosti
KULTNI HIT SVIRAT ĆE NA VELESAJMU
Njemački bend Alphaville stiže u Zagreb 5. rujna, ovo je priča o njima i pjesmi 'Big in Japan'...
Čitanje članka:
5
min
Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina Zapadni Berlin bio je mjesto kontrasta: grad podijeljen zidom, okružen socijalističkim Istokom, ali istodobno rasadnik umjetnosti, supkulture i glazbenih eksperimenata. Ulice su bile ispunjene buntom, improvizacijom, no i mračnim sjenama - heroin je poharao čitave generacije mladih.
David Bowie i Iggy Pop stigli su u Berlin još ranije, sredinom sedamdesetih, tražeći izlaz iz vlastitih kriza. Bowie je bježao od iscrpljujuće slave i ovisnosti, a Iggy od samouništavajuće reputacije "divljaka" punka. Smjestili su se u stanu u Schönebergu i uronili u gradski život: hodali ulicama Kreuzberga, posjećivali klubove poput SO36 i eksperimentirali u Hansa Tonstudio, smještenom tik uz Berlinski zid.
U tom ozračju nastale su ploče koje su obilježile eru: Bowiejeva "Berlin trilogija" ("Low", "Heroes", "Lodger") i Iggyjevi albumi "The Idiot" i "Lust for Life", na kojima se jasno čuje sinteza europskog minimalizma, njemačkog krautrocka i sirove rock energije. Berlin je postao njihovo ogledalo i laboratorij - mjesto dekonstrukcije starog identiteta i stvaranja novog.
I nekoliko godina kasnije, početkom osamdesetih, Berlin je ostao magnet za inovativne glazbenike, ali i kreativce svih vrsta. Tad je to već bilo obilježeno novim pravcima synth-popa i nove romantike.
POGLEDAJTE VIDEO:
"Big in Japan" bio je debitantski singl njemačkog synth-pop trija Alphaville, koji je 1984. godine doslovno preko noći lansirao bend na svjetski vrh pozornosti. Kao i mnoge priče o elektroničkoj glazbi tog vremena, i ova počinje s tehnologijom. Marian Gold i Bernhard Lloyd prisjećaju se trenutka kad su u ruke dobili Roland System 100M - modularni sintesajzer s dva oscilatora, sekvencerom i arpeggiatorom. Za tadašnje mlade glazbenike to je bio mali svemirski brod. "Stvorili smo bas-liniju i odmah mi se svidjela. Zbog dva oscilatora, zvučala je kao da u sebi nosi akorde, a nama je dala slobodu za igru koju prije nismo imali", prisjeća se Gold.
U to vrijeme Alphaville su tek započinjali svoj put. Nisu još bili zvijezde, već mladići koji su eksperimentirali u improviziranom studiju u podrumu, nakon selidbe iz Berlina u provincijski Münster. Uz osnovnu opremu - sekvencere, sintove, nekoliko plastičnih kutija koje su radile posao - pisali su pjesme bez jasnog plana.
"Big in Japan" bila je, barem u početku, samo jedna od mnogih. Goldova inspiracija za stihove stigla je na najneobičnijem mjestu - na putu zubaru. U glavi mu je neprestano svirao ritam bas linije, dok su mu se slike svakodnevice Zapadnog Berlina vrtjele pred očima. Njegovi prijatelji, ljudi koje je poznavao i volio, sve su više tonuli u heroinsku scenu koja je tada harala oko Zoološkog vrta, poznatog okupljališta ovisnika.
"Pjesma je priča o ljubavnicima koji pokušavaju pobjeći od droge. Oni sanjaju neku zemlju bez ovisnosti, neku vrstu imaginarne slobode. Ali nikad ne uspiju. To je tragična priča, iako ispričana kroz pop pjesmu", objašnjava Gold.
Tu je nastala jezgra "Big in Japan" - spoj zarazne melodije i tamne, gotovo nihilističke priče. Taj kontrast bio je ono što je pjesmu učinilo posebnom. Bernhard Lloyd dodaje kako je aranžman pjesme prošao kroz zanimljive promjene.
"U početku je bubanj išao u dvostrukom tempu, puno brže nego što ljudi danas znaju. Ali kad smo radili ozbiljniji demo, odlučili smo usporiti ritam. U to vrijeme sam radio kao DJ i često sam puštao 'Safety Dance' od Men Without Hats. Shvatio sam da bi sličan polutakt ritma mogao odlično funkcionirati s 'Big in Japan'."
Ta odluka pokazala se presudnom: pjesma je dobila prostor za disanje, a bas linija i refren postali su još upečatljiviji. Treći član, Frank Mertens, pridonio je melodijskim idejama, pa je konačni rezultat bio zajednički rad trojice mladih kreativaca. Stih koji je najviše odjeknuo bio je onaj naslovni - "Big in Japan". Fraza nije bila Goldov izum: posudio ju je od britanskog benda istoga imena, čiju je ploču slučajno kupio prije pisanja pjesme. Ali u njegovoj priči dobila je novo značenje.
"To je laž gubitnika. Netko tko nema uspjeha kod kuće hvali se da je 'ogroman u Japanu'. U našoj pjesmi to se savršeno uklapa u likove ovisnika koji žive u laži, u mašti gdje su slobodni i uspješni, a zapravo nikad ne uspiju pobjeći", objašnjava Gold.
Zanimljivo, nekoliko godina kasnije, kad je pjesma zauzela prvo mjesto njemačkih ljestvica, na vrhu joj je konkurirao Frankie Goes To Hollywood s hitom "Relax". Njihov pjevač, Holly Johnson, nekad je bio član benda Big in Japan - onog istog koji je Goldu dao inspiraciju za refren.
Bizarna koincidencija, gotovo poetska. Kad je pjesma konačno objavljena 1984. godine, Alphaville su se našli na putu bez povratka. Već nakon šest tjedana pjesma je došla do drugog mjesta njemačke ljestvice, a ubrzo i do prvog. Postala je međunarodni hit, otvarajući vrata i američkom tržištu.
Za bend je to značilo instantni prelazak iz anonimnosti u svjetsku slavu.
"Za nas je to tad bila samo jedna pjesma među mnogima. Ali ljudi su odmah rekli da je hit - i bili su u pravu", priznaje Gold.
Iako se "Big in Japan" može analizirati - zarazan intro, prepoznatljiva bas linija, refren koji se lako pamti - Alphaville smatraju da postoji i nešto drugo, neopisivo.
"Svaka dobra pjesma ima u sebi nešto magično što ne možeš objasniti", kaže Gold.
Upravo ta kombinacija racionalnog i iracionalnog učinila je da pjesma preživi desetljeća te da je publika pamti i danas. Danas, desetljećima kasnije, Alphaville i dalje uživaju izvoditi svoje hitove.
"Fantastično je imati nekoliko takvih pjesama u džepu. Možeš oko njih graditi set listu i uvijek znaš da će publika reagirati", govori Gold.
Na nekim turnejama pjesmu su svirali čak i u heavy metal aranžmanu, istražujući nove interpretacije. Za 35. godišnjicu prvog albuma vratili su se izvornom zvuku, kao hommage vremenu kad je sve počelo. Ipak, iza svjetla reflektora ostaje sjena. Gold priznaje da je izgubio kontakt s prijateljima koji su ga inspirirali.
"Nakon što sam otišao iz Berlina, nisam više htio imati veze s tom scenom. Želio sam pobjeći od droge i mislim da mi je to spasilo život."
Ta osobna dimenzija daje "Big in Japan" posebnu težinu: ispod plesnog ritma krije se priča o izgubljenim ljudima, o snovima koji nikad nisu ostvareni. Možda je upravo taj kontrast razlog zašto pjesma i danas zvuči jednako moćno kao 1984. godine.
Alphaville je do danas ostao izrazito berlinski bend, iako ne kroz lokalni kolorit, nego kroz univerzalnost - oni su koristili engleski jezik i sintetizirane zvukove kako bi komunicirali s publikom širom svijeta. Time su odražavali multikulturalnu dinamiku Berlina: grad u kojem se identitet gradio u dodiru s Drugim, a ne zatvaranjem u sebe.
Za Alphaville Berlin nije bio samo geografski kontekst, nego i simbol. Grad je s jedne strane utjelovljavao prijetnju podjele i stagnacije, ali je s druge strane bio mjesto gdje se mogla zamišljati budućnost - i to ne budućnost u nacionalnim okvirima, već u globalnim razmjerima. U tom duhu, pjesme Alphavillea osciliraju između melankolije i optimizma, između osjećaja krhkosti mladosti i snova o neograničenim mogućnostima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
