Odrastao sam u Slavonskom Brodu, tamo počeo glumiti, ali za nešto više morao sam u Metropolu. Tata me vodio na Maksimir gledati Dinamo, kaže Matej Đurđević, koji glumi Luku Modrića
VELIKI INTERVJU
Matej Đurđević nam je otkrio: Stadion u Maksimiru mi je prva poveznica sa Zagrebom...
Čitanje članka:
6
min
Predstava 'Luka Modrić Moja igra' donosi priču o Luki Modriću iz emotivne i osobne perspektive, kroz koju će publika bolje upoznati mladića koji je svladao brojne prepreke kako bi jednoga dana postao najbolji nogometaš svijeta. U vrijeme kada djeca i mladi sanjaju o slavi već od malih nogu, Lukina priča podsjeća da se najveći uspjesi itekako moraju zaslužiti, prije svega napornim radom i ustrajnošću. Kako Luka često ističe: 'Najbolje stvari nikad ne dolaze lako.'
Predstavu je režirala Arija Rizvić, a nastala je u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom i Boss teatrom. Autori dramskog teksta su Valentina i Luka Mavretić, dok u glavnim ulogama nastupaju Matej Đurđević, Gloria Dubelj i Denis Bosak.
Za Cafe je o predstavi, prirpemama, djetinjstvu i nogometnom znanju pričao glavni glumac Matej Đurđević...
Kakav je osjećaj glumiti najvećeg nogometaša ovih prostora, koji uz to još aktivno i dalje igra?
Iznimna je čast, privilegija, ali i velika odgovornost igrati živuću legendu, velikog Luku Modrića.
Kako je izgledala audiciju za ovu ulogu?
Pozvan sam na razgovor s redateljicom Arijom Rizvić i glumcem i producentom Denisom Bosakom koji su mi predstavili projekt i ponudili ulogu Luke Modrića. Ja sam, naravno, objeručke prihvatio ponudu. Zanimljivo je da sam se taman nekoliko dana prije tog sastanka vratio s putovanja iz Španjolske. Bio sam u Madridu, a Luka je tad još bio član Reala. Prošlo mi je kroz glavu kako bi bilo fenomenalno kad bi se radila predstava ili film o Luki, a da ja dobijem ulogu. I onda se za nekoliko dana to i dogodi. Nevjerojatno!
Kako ste se pripremali za ulogu? Koliko ste znali o Luki i njegovu životu?
Budući da sam navijač Dinama i hrvatske nogometne reprezentacije, znao sam o Luki jako puno. Često sam gledao Luku uživo na Maksimiru. Naravno, dok sam se pripremao za ulogu morao sam saznati još i više. Čitao sam o njegovom životu, gledao stare intervjue, press konferencije, izjave poslije utakmica... Promatrao sam kako Luka govori, kako se kreće na terenu i van njega, kako se mijenjao tijekom godina i kako je od samozatajnog mladića postao istinski lider i uzor mnogima. Radeći predstavu, saznao sam mnoge stvari iz njegovog privatnog života. U predstavi vidimo Luku ne samo kao nogometaša, nego i kao sina, unuka, brata, prijatelja, muža i oca...
Vidjeli smo na snimanju da dobro baratate loptom. Igrali ste, trenirali...?
Haha, hvala! Da, imam nogometno predznanje. Rodom sam iz Slavonskog Broda i trenirao sam nogomet u Marsoniji, međutim gluma je uvijek bila na prvom mjestu. I dalje rekreativno igram nogomet svakog tjedna s ekipom glumaca, većinom iz Kerempuha. Glumci su odlični nogometaši. Svake godine održavamo Turnir glumaca zagrebačkih kazališta, tako da nogometa nikad ne fali.
I? Tko je najbolji nogometaš od glumaca?
Ima ih puno, ali moram izdvojiti Josipa Brakusa. Njegov šut je neobranjiv.
Kakve su reakcije publike na predstavu o Luki Modriću?
Reakcije publike su fenomenalne. Na premijeri u Zagrebu ljudi su ustali i pljeskali, atmosfera je bila kao na stadionu nakon velike pobjede. Ljetna turneja na moru prošla je izvrsno, publika nam se često javlja poslije izvedbe i u razgovoru shvatiš da se ljudima predstava stvarno jako sviđa. To nas ispunjava posebnim zadovoljstvom. Na redu je jesenska i zimska turneja po Hrvatskoj i BiH i nadamo se da ćemo nastaviti u tom ritmu.
Posjetili ste i na turneji Lukinu rodnu kuću u Obrovcu. Kako je to bilo?
Zadnji dan ljetne turneje, prije izvedbe u Obrovcu posjetili smo Lukinu rodnu kuću, odnosno kuću u kojoj je živio njegov dida Luka. S njim je Luka imao snažnu povezanost, a izgubio ga je jako rano. Rat je dodatno opustošio taj kraj. Međutim, kad smo mi tamo bili, a moram naglasiti da je bio obični ponedjeljak, oko 13 sati, temperatura laganih 38°C, a 5-6 automobila, što domaćih, što stranih turista se zaustavilo fotografirati pored kuće dok smo mi bili tamo. Kuća je u državnom vlasništvu i čitam da postoje planovi za obnovu i otvaranje interpretacijskog centra. Iskreno se nadam da će se to i ostvariti.
Jeste li se možda savjetovali s Lukom oko uloge, kako ju dočarati?
Ja osobno nisam pričao s Lukom, u kontaktu s njim i izbornikom Dalićem bila je redateljica Arija Rizvić. Luka nam je preko nje prenio pozdrave i dao nam punu podršku. Ja sam razgovarao s Lukinim sestrama Jasminom i Diorom te s Lukinim najboljim prijateljem Markom Oštrićem koji su bili na premijeri. Rekli su mi da sam napravio odličan posao i to mi je bilo jako drago.
Što Vas najviše fascinira u njegovu životu?
'Najbolje stvari nikad ne dolaze lako.' To je rečenica koja najbolje opisuje Lukin put. Fascinira me to što je od malog dječaka iz zadarskog zaleđa koji je morao izbjeći iz svog doma zbog rata, postao najbolji nogometaš na svijetu, ali što je najvažnije - pritom je ostao skroman, jednostavan i ponizan. Mnogo puta su ga osporavali, nisu vjerovali u njega, ali on je u sebe i uz podršku svoje obitelj postao je najveći.
Radite li na još nekim projektima?
Ja sam stalni član ansambla GK Žar ptica i igram predstave u svom kazalištu. Također, surađujem i s kazalištima Playdrama iz Splita, s Boom teatrom i Tirenom iz Zagreba. Veliki su mi gušt i sinkronizacije crtića. Zadnje sam sinkronizirao live-action "Kako izdresirati zmaja" koji možete pogledati u kinima. Stvarno jako zabavan film.
Kad ste se počeli baviti glumom?
Glumom sam se počeo baviti u rodnom Slavonskom Brodu, u osnovnoj školi. U mojoj školi nije bilo dramske grupe pa sam išao na satove Dramske družine Guliver u jednu drugu školu. To je moj prvi susret s glumom, a i rado sam išao u kazalište i nisam propuštao nijednu gostujuću predstavu zagrebačkih i drugih kazališta.
Kakvo je bilo odrastanje u Slavonskom Brodu? Kako je izgledalo Vaše djetinjstvo?
Moje je djetinjstvo u Brodu bilo lijepo i bezbrižno, bar mi je kao takvo u uspomeni. Često sam išao kod bake i dide na selo. U Brodu sam imao priliku dobiti uvid u kazalište, a za nešto ozbiljnije morao sam poći dalje. Zagreb je oduvijek bio moj prvi i jedini izbor. Kao što sam rekao prije, dolazio sam s tatom na tekme. Stadion Maksimir je moja prva poveznica sa Zagrebom. Bit će emotivno kad se bude rušio, ali treba nam novi stadion.
Dobitnik ste Nagrade hrvatskog glumišta, za ulogu nogometaša Marka Angeleka u predstavi 'Kavana na Opatovini' izvedenoj na Histrionskom ljetu. Koliko Vam to znači?
Bilo je lijepo dobiti nagradu, ona je dodatni poticaj za još kvalitetniji rad u budućnosti. A iskustvo igranja na Histrionskom ljetu bilo je dragocjeno. Predstavu smo odigrali 37 puta i ovim putem još jednom zahvaljujem redatelju Ivanu-Goranu Vitezu na prilici.
Modrić Vam znači nije bio prva uloga nogometaša?
Da, i tu sam igrao nogometaša, ne zaobilaze me, haha!
Da možete birati, s kim bite od redatelja ili glumaca željeli raditi i zašto?
Volio bih ponovno raditi s Borutom Šeparovićem, s njim sam radio na projektu pod naslovom “Radnička cesta”. Bilo je to u vrijeme pandemije i potresa, uvjeti su bili teški za rad, a i ja sam bio malo zelen. Mislim da njegova predstava “Jezik kopačke” prodire u srž današnjeg nogometa i toga što je nogomet postao. Jako cijenim rad Aleksandra Popovskog, Janusza Kice kojeg sam imao prilike upoznati ovo ljeto na premijeri Galeba na Dubrovačkim ljetnim igrama. Jako bih volio igrati Čehova, ako ikad bude prilike. Mislim da je kroz njihove predstave vidljivo kako izuzetnu pozornost posvećuju radu s glumcima i to smatram dragocjenim.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
