Marinko Vukobratović nekad je koračao zagrebačkim asfaltom i vodio turiste, a danas živi u Lici, vodi imanje i sa suprugom odgaja djecu u prirodi. Uz sve to mentorira natjecatelje u ‘Farmi’
MENTOR 'FARME' ZA 24SATA
Marinko Vukobratović: Supruga mi je veliki oslonac, u Lici smo krenuli iz debelog minusa...
Čitanje članka:
6
min
Kad ga gledate u ulozi mentora u RTL-ovu realityju 'Farma', pomislili biste da je cijeli život proveo među životinjama, alatima i ljudima koji znaju što znači raditi rukama. Ali Marinko Vukobratović nije uvijek živio ovako. Nekad je koračao zagrebačkim ulicama, vodio turiste, živio gradski ritam. Sve dok nije odlučio stati, okrenuti sve naopako te se vratiti prirodi, tišini i stvaranju. Danas vodi imanje u srcu Like, odgaja djecu i gradi priču u kojoj se svaki kamen, brazda i osmijeh broje.
- Osjećam se odlično u ulozi mentora, isto kao i na svojoj farmi. Manje-više sve je to isto i kod sebe sam uvijek u nekim projektima i radovima i uvijek je s radnicima povuci-potegni, kako ćemo, što ćemo. Jedina razlika je ta da za pogreške, neostvarene ciljeve i zadatke ja snosim posljedice, a u ‘Farmi’ to snose natjecatelji, tako da mi uloga mentora lakše pada - govori nam Marinko i dodaje kako ni sam ne zna kako je došlo do toga da postane mentor.
- Iskreno, nisam ni znao da će ići projekt ‘Farme’, nemam toliko vremena gledati televiziju, a kad sam dobio poziv i ponudu koja se ne odbija, morao sam prihvatiti. Pretpostavljam da sam im zapeo za oko sudjelovanjem u već nekim ranijim emisijama te kroz sav trud i rad i priču koju gradim o povratku na selu i bavljenju poljoprivredom - kaže Vukobratović.
Kad se upustio u ovu avanturu, nije znao u što ulazi. Nije bilo kalkulacije ni velikih priprema.
- Nisam ni znao u što se upuštam. Jedino što sam znao i vidio je kratki trailer od dvije minute od slovenske verzije ‘Farme’ od prije nekoliko godina. To mi je izgledalo zanimljivo, a i cijela ekipa koja je tad sa mnom razgovarala, bila je puna entuzijazma i neke energije koja me privukla i jednostavno sam htio biti dio te ekipe i dati dio sebe u taj projekt - ističe Marinko.
Kamere ga nisu ni najmanje uplašile. Navikao je na kontakt s ljudima, dinamiku i tempo.
- Još nisam čuo da je kamera nekog ubila, tko god je radio u turizmu, kao i ja, zna se nositi s ubrzanim tempom, a ako itko, onda smo mi poljoprivrednici navikli na situacije koje ne možemo kontrolirati. Znači, ostao je rad s ljudima i zaista je bilo teško raditi s toliko različitih ljudi koji možda i nisu mogli prihvatiti situaciju u kojoj se nalaze ili nekad čak moj autoritet i odluke - kaže Vukobratović.
Iako je u 'Farmi' mentor, bilo je trenutaka kad je i sam ponešto naučio.
- Naravno da u svakoj situaciji pokušavam izvući pouke i naučiti nešto novo, tako i ovaj put, jer dok je trajalo snimanje u špici sezone kad najviše imamo posla oko turizma i spremanja sijena, nekad sam i po par dana bio na snimanju. Prije mi je bilo nezamislivo otići čak i na cijeli dan tako daleko od svoje farme, a sad znam da se sve može stići i sve će se uraditi, samo se treba dobro organizirati - ističe Marinko.
Nije bio klasičan gradski čovjek. Svakodnevno je vodio turiste na Plitvička jezera, skupljao ih po hotelima dok se grad tek budio, a onda s njima odlazio prema prirodi.
- Čak i u to vrijeme dok sam živio u Zagrebu, bio sam odan svojoj Lici. Ujutro dok svi žure na posao, skupljao sam goste po hotelima u centru metropole i onda s njima odlazio na Plitvice da bi se nakon cjelodnevnog izleta vraćao u poslijepodnevnim satima. Večer u Zagrebu smo supruga i ja imali za sebe i pokušavali smo to iskoristiti koliko god smo mogli, a stvarno smo i uživali u tom dijelu dana - prisjeća se mentor.
Odluka da sve ostave i presele se u Liku nije bila nagla, ali ni pretjerano teška.
- Pa i nije bilo puno tu vaganja. Jednostavno smo shvatili da je to najbolje što imamo u tom trenutku i što se u konačnici i pokazala kao dobra odluka. Isto tako je bilo i kad smo odlučili zasnovati obitelj prije dolaska u Zagreb s Malte jer smo shvatili da ne možemo dizati djecu u zemlji u kojoj su zabranjeni skateboard i lopta u parkovima. Za nas su fizička aktivnost, sport i priroda vrlo važni, kao i sloboda i privatnost koju sad selo pruža - ističe Marinko.
Ali ni taj početak nije bio lagan. Dapače, kako voli reći, krenuli su iz debelog minusa.
- Volim ispraviti ljude i reći da nisam krenuo od nule nego iz debelog minusa jer trebalo je puno truda rada i ulaganja da bi se sve to zapušteno zemljište i objekti koji su bili u derutnom stanju doveli do stanja nule. Tek onda je krenula faza gradnje, pa izgradnje i pokretanja poslovanja. Bilo je tih rečenica ‘što mi je ovo trebalo’, ali ne zbog korova, trnja ili gomila kamenja nego zbog nekih pojedinaca i institucija koji ne cijene i ne podržavaju malog i mladog čovjeka koji samo želi raditi i stvarati nešto za dobrobit cijele zajednice - iskreno će Vukobratović.
Najveća podrška mu je supruga.
- Preseljenjem u Liku iz Zagreba je podnijela žrtvu nego tolike godine školovanja i diploma koju je stekla. Da je ostala u Zagrebu, možda bi imala veliku karijeru. Zbog svega toga i ne tražim previše od nje - da zna koliko imam ovaca, na kojem pašnjaku su nam krave ili kako se vozi traktor. Dovoljno mi je da zna razliku između konja i krave - govori Marinko kroz smijeh.
Danas, osim što vodi imanje, Marinko je i otac dvoje djece. A život na farmi za njih je velika pustolovina.
- Imamo dvoje djece od četiri i šest godina i trenutačno su vrlo zaigrani. Oni ne shvaćaju to previše ozbiljno, a ja ih ne tjeram da rade jer znam puno ljudi koji su bili primorani da rade s roditeljima u poljoprivredi i jednostavno su to odmalena zamrzili. Ne mogu reći da mi pomažu kroz igru jer nekad više smetaju, ali kad su sa mnom, sretniji sam i ispunjeniji. Posao će se napraviti kad-tad, ali više mi od posla znače ti trenuci koje provodimo zajedno i sjećanja koja ostaju zauvijek - kaže Vukobratović.
Znanje koje danas ima, Marinko je godinama gradio.
- Dio toga sam učio od drugih jer, kao i u svemu, dobro je kad vam oni stariji i iskusni nešto pokažu, a dio znanja stekao sam obrazovanjem. Ono što definitivno znam je da čovjek najbolje uči na svojim pogreškama - ističe.
Turizam je postao važan dio njegova poslovanja.
- Jako smo zadovoljni s našim gostima i zahvalni smo na tome jer ovakav oblik turizma privlači ljude koji se ne boji životinja, nije mu strano uprljati se i ugaziti u balegu. Ovo posljednje je uvijek smiješno i smijem se s drugim gostima kad se jedan od njih oklizne i sjedne u te mirišljave ostatke provarene trave koji su prošli kroz kravu - govori Marinko kroz smijeh.
Prošle godine našao se među 20 najboljih mladih poljoprivrednika u Hrvatskoj. Bio je to, kaže, lijep trenutak.
- Naravno da mi je to tad puno značilo, ali sad sam više mišljenja da svatko može postignuti takve rezultate jer danas je sve manje i manje onih koji zaista žele raditi. Razlog tome je možda što od poštenog rada, puno truda i odricanja samo mali postotak ljudi može lijepo živjeti, isto kao što će od toliko natjecatelja samo jedan u ‘Farmi’ odnijeti glavnu nagradu - dodaje.
A planovi za budućnost kod Marinka su vrlo konkretni.
- Dok god mi je mladosti, snage i male djece, i dalje ću biti u svim poslovima i projektima te se truditi graditi njihovu bolju budućnost. Naravno da ću biti medijski aktivan jer je to dio mog posla da tako marketinški promoviram svoje proizvode i usluge koje nudim, ali već kroz deset ili više godina neki konačni cilj i plan je da ni ja sebe više ne vidim. Jedva čekam taj dan kad ću napraviti svoju brvnaru, već znam i gdje, u dubokoj šumi Like bez ogledala, a kamoli interneta i mobitela. Zato i kažem da, ako uspijem živjeti nekoliko mjeseci godišnje da i sam sebe ne vidim, znači da sam uspio u životu - zaključio je.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
