Okus treće sezone, djelomično i druge sezone, jest okus u ponedjeljak podgrijanoga nedjeljnog ručka u mikrovalnoj. Višak!
BINDŽAJ I STRIMAJ
Gledali smo treću sezonu 'Squid Gamea': Čisto prenemaganje da se izvuče koji dolar više...
Čitanje članka:
2
min
OCJENA: 6,5/10
(Netflix)
Treća sezona “Igre lignje” ustvari je druga polovica druge sezone, i dramaturški i scenaristički, ne i po trajanju. Jer svakako su tu, kada se zbroje druga i treća sezona, od tri do četiri epizode viška. Višak je tu ustvari ključna riječ jer koliko god originalna “Igra lignje” bila inovativna, kritična i prema društvu, ali i prema općenito ljudskim moralnim vrijednostima, dramaturški napeta, začudna i svježa, toliko je druga sezona višak, koji je, ‘ajmo reći, nekakav dug gledateljima gladnima još, a treća sezona je potpuni višak. Čisto prenemaganje da se izvuče koji dolar više.
Ukratko, okus treće sezone, djelomično i druge sezone, jest okus u ponedjeljak podgrijanoga nedjeljnog ručka u mikrovalnoj. Svi oni okusi koje su baka i mama, djed i tata, spremali s puno ljubavi i nakupljenog iskustva u nedjelju, koristeći tajne obiteljske recepte koji se vade samo u svečanim prilikama, sad na nepcima osjećamo nekako umjetno, metalno i bez užitka. Napunit će želudac, ali ćemo ustvari ostati gladni. E, upravo je to treća sezona “Igre lignje”.
Obično u nastavcima na originalne i, rekao bih kultne, naslove (“Igra lignje” to neće postati upravo zbog nepotrebnog rastezanja u drugu, treću sezonu) slabije nadahnuti autori nastoje natovariti čim više novih, jačih, težih dramskih motiva, koji upravo radi toga djeluju neuvjerljivo.
Tako i u trećoj sezoni dodaju sve teže motive - neću spojlati, ali ima tu pravih grčkih tragedija ispričanih u dvije, tri bedaste i patetične scene. Autori slabo mare da budu pretjerano uvjerljivi, koristeći beskrajnu ljudsku gramzivost kao nepresušan motiv svih gadosti i, mora im se priznati, nisu mnogo u krivu.
S druge strane, u mini-dramatici, ako prihvatimo sve te sulude obrate, drže se neke logike koja, nažalost, iz epizode u epizodu postaje sve nategnutija. U akciji i ekstravaganciji dječjih igara koje postaju smrtonosne i dalje je serija, više-manje, majstorski napravljena, ali i to je više kredit prve sezone nego nekoga posebnog truda.
Ako je osnovni motiv svih igrača pohlepa za novcem, ako je to osnovna kritika društva koja te tjera u dug nakon kojeg postaješ ovisan o pohlepi, onda bi se autori trebali pogledati u ogledalo. Jer sve što rade u drugoj i trećoj sezoni je pohlepa da se izvuče još malo novca iz serije koja je savršeno funkcionirala, dapače, mogla je biti kultna s jednom, zaokruženom sezonom.
Ukratko, na pitanja koja je prva sezona ostavila otvorenima, nismo dobili odgovore, nije se pojavio neki novi lik koji bi gledatelja zaintrigirao niti neki novi motiv koji bi gledatelja natjerao na razmišljanje. Prava šteta. Ali kao što bi rekli u čuvenoj reklami iz TV prodaje, “ni to nije sve” - uskoro se “Igra” seli u Ameriku, pa možemo očekivati još dvije, tri sezone, kako to drukčije nazvati, nego gnjavaže.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
