Jedan od govornika na regionalnoj konferenciji SEMPL u Portorožu je i slavni fotograf, poznat po dramatičnim crno-bijelim fotografijama
DAMON BAKER
Fotografirao je Nicole Kidman, Taylor Swift, Celine Dion, a za 24sata otkriva: Prizemljeni su
Čitanje članka:
5
min
Mnoge zvijezde današnjice jedva čekaju stati pred objektiv renomiranog engleskog fotografa Damona Baker (34) poznatog po dramatičnim crno-bijelim fotografijama koje ističu ranjivost, iskrenost i sirovu emociju. Njegova lista čekanja je poduža, a oni koji su imali sreće da ih upravo Damon fotografira su Celine Dion, Taylor Swift, Sydney Sweeney, Nicole Kidman, Viola Davis, Rita Ora, Courtney Love, Damiano David, Henry Cavill, Eddie Redmayne…
Damon ovu planetarno poznatu ekipu ne vidi kroz prizmu slave. Za njega su oni prije svega ljudi - prijatelji i suputnici u kreativnom dijalogu. Njegov rad nije samo fotografija, već iskrena priča, pri čemu svaki kadar odražava trenutak, osjećaj i ljudsku autentičnost. Sada, nakon godina stvaranja koji su ga učinili jednim od najtraženijih fotografa današnjice, štoviše na glasu je kao 'fotografsko čudo' Damon dolazi i u naše susjedstvo (već je boravio u Puli o čemu piše i u svojoj nadolazećoj knjizi).
Bit će jedan od glavnih govornika na prestižnoj regionalnoj medijskoj SEMPL konferenciji u Portorožu, 27. i 28. studenog 2025., gdje će podijeliti svoj pogled na fotografiju, kreativnost i snagu pripovijedanja.
Pričat će o tome kako mu je kreativnost spasila život, ali kako mu i dalje otvara mogućnosti da otkrije vlastitu ljudskost i autentičnu povezanost s drugima. Njegovo prisustvo obećava inspiraciju - za svakog tko želi razumjeti kako fotografija može postati vječna. Sa svega sedamnaest godina napustio je dom kako bi slijedio svoje snove u New Yorku, gdje je ubrzo potpisao ugovor s jednom od vodećih svjetskih agencija za umjetnike.
Nakon što se, kako sam kaže, nudio raznim agencijama i novinskim kućama, s ničim osim srca koje lupa i nekoliko fotografija na razbijenom iPadu, Damon je pogodio u sridu: primijetila ga je jedna od vodećih svjetskih agencija za umjetnike. Tako je 2008. godine tek započeo svoj uspon, polako cementirajući status jednog od najvažnijih suvremenih fotografa popularne kulture.
- Ja sam prvi koji se u mojoj obitelji bavi umjetnošću, no ne vidim to kao odluku s njihove strane. Moja obitelj, kao i svatko, su kreativna bića. Odrastao sam u radničkoj obitelji, s dvoje mladih roditelja koji su se borili za preživljavanje. Vjerujem da im nije pruženo okruženje niti prilike za istraživanje kreativnosti na većoj razini. Otac me od malena upoznao s glazbom, dok je majka uključivala umjetnički izraz do one mjere u kojoj je osjećala da me okolina u kojoj smo tada bili neće osramotiti. Fotoaparat je postao alat u mom okruženju za bijeg, za stvaranje vlastitog svijeta… Dolazeći iz malog grada nisam mogao pronaći svoju istinu unutar stvarnosti. Kamera mi je omogućila da svoju maštu oživim najbolje što sam mogao. Rođen sam u ruralnom dijelu Engleske, u gradiću u West Midlandsu. Ipak, geografski gledano, dom će mi uvijek biti London, ili Engleska u cjelini. Emocionalno, moj dom će zauvijek biti unutar kreativnosti - govori nam Damon.
Njegova prepoznatljiva estetika i duboka emotivna povezanost s modelima postale su njegov zaštitni znak. Na društvenim mrežama (na Instagramu ga prati preko milijun ljudi) često dijeli osobne misli, introspektivne zapise i motive koji nadilaze fotografiju, povezujući umjetnost, pripovijedanje i svijest o mentalnom zdravlju.
- Reći ću da su svi moji modeli, moje muze kako ih volim nazvati, bili prizemljeni i ljudski. Pokazali su mi poštovanje i dopustili da zavirim u najdublje dijelove njihovih emocija. Nedavno sam surađivao s Juliette Binoche i izgradili smo posebnu povezanost koju ću čuvati zauvijek - postala mi je vrlo draga prijateljica i svakodnevno komuniciramo. Lijepo sjećanje koje imam s tog stvaranja i susreta s njom nije samo da sam upoznao Juliette u ovoj fazi njezina života, nego i da sam upoznao njezinu desetogodišnju verziju. Njezino unutarnje dijete izašlo je na igru tog dana, i bilo je prekrasno. U jednom trenutku spustio sam kameru i samo je promatrao kako se vrti u krugovima, plešući kao dijete: slobodna - prisjetio se fotograf.
Prijateljstvo ga veže i s Damianom Davidom, karizmatičnim frontmanom talijanskog rock benda Måneskin, koji uspješno plovi i solo vodama.
- Damiano, moj dragi dragi prijatelj. Poznajemo se još prije Eurosonga. Moj dojam o njemu tijekom kreativnog procesa jesu njegova sloboda i autentičnost u izražavanju svoje vizije, ali i spremnost da dopusti mojoj viziji da se ispreplete s njegovom. Na neki način, mi smo spojeni kroz umjetnost, jer osjećamo isto, vidimo isto i vjerujemo jedno drugome. Kroz to sam naučio toliko o vlastitoj umjetnosti, a Damiano mi je dao prostor da se razvijam. Uvijek će držati posebno mjesto u mom srcu. I, naravno, našu umjetnost - iskreno će Damon.
Nedavno je osnovao vlastitu produkcijsku kuću DB PRODUCTIONS i najavio svoj redateljski prvijenac, film Ways of Loving, koji bi trebao izaći 2026. godine. Cilj mu je prenijeti iskrenost i umjetničku viziju svojih fotografija na filmsko platno, u prostor za koji smatra da danas premalo odražava stvarnu autentičnost.
- Kada stvaram svoju osobnu umjetnost, ona dolazi iz dubokih dijelova mene, to je vrlo intiman trenutak. Nastaje iz jednostavnog komunikacijskog susreta dviju duša izvan granica vokalnog jezika. S druge strane, kada radim s klijentom na kampanji, uključeno je mnogo drugih kreativaca. To je jednako prekrasno jer mogu biti dio veće vizije koju sam ne bih mogao osmisliti, a oni mi dopuštaju da unesem svoju magiju u njihovu viziju i vjeruju mi da je oživim. Zajedno s njima. Imam kreativnu slobodu u oba iskustva, samo jedno uključuje više kreativaca od drugog. I to je prekrasan dar - ističe.
Nismo mogli a da ga ne pitamo zašto baš crno-bijele fotografije?
- Crno-bijelo oduvijek mi je bilo važno, od samog početka, jer sam često osjećao da moj život nije ispunjen bojama, nego savršenim balansom svjetla i tame - nečim što sam emotivno osjećao iznutra. I danas to još uvijek postoji na sličan način. Mogu teoretizirati i psihoanalizirati vlastitu emocionalnu vezanost uz crno-bijelo, ali osjećam da pokušavam razumjeti emotivnu reakciju na crno-bijelu umjetnost koju zapravo ne trebam potpuno shvatiti. Osjećam ono što trebam osjećati i tada znam - moja umjetnost je moja. Boja se povremeno pojavi u mojoj umjetnosti. I to onda kada se to čini ispravnim. Mogli bismo reći da je to zato što sam zaljubljen ili sretan u tom razdoblju svog života - kaže Baker.
Kroz svaki kadar i portret, Damon nastavlja istraživati ljepotu emocije i ljudske povezanosti.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
