Ona je velika glumačka zvijezda, koja ono najočitije koristi kao vješti alat za promociju svega što joj je uistinu bitno. Sydney Sweeney je novi sinonim za ženstvenost iza kojeg se krije veliki talent
FOTO Ovo je bila godina Sydney Sweeney: Širokogrudno nas je uveseljavala svojom pojavom
Sydney Sweeney posljednjih je godinu dana nešto poput gravitacijskog centra mlađe Hollywoodske generacije: dovoljno glasna da je primijete svi, ali zasad dovoljno kontrolirana da ne postane karikatura vlastitog uspjeha. U jednom kadru može biti lomljiva i tanka poput stakla, a već u sljedećem djelovati kao osoba koja zna točno koliko vrijedi i ne planira se ispričavati zbog toga.
U takvom kontrastu opstaje i njena slika — povremeno raskošni dekolte tek je motiv, vizualni akcent u sceni, nikad alat za bijeg od glume. Godina iza nje bila je zasićena projektima. Immaculate, horor u kojem igra glavnu ulogu i sudjeluje u produkciji, možda nije remek-djelo, ali potvrđuje njezinu ambiciju da bira materijale koji riskiraju.
Americana je prošla tiše, bez fanfara, i to je jedan od neuspjeha koje ne skriva: filmovi neće uvijek pronaći publiku, ali ona je već pronašla način kako i padovi mogu biti valuta u industriji — dokaz da pokušava, umjesto da kruži unutar sigurnog. Na televiziji, sjena Euphorije i dalje je nad njom; publika je i dalje promatra kroz lik Cassie, kao da će se svaki novi lik lomiti preko tih starih emocija. I tu leži još jedan izazov godine — skidanje etikete glumice “jedne vrste bola”. Zato je dio vremena posvetila širenju produkcijske kuće Fifty-Fifty Films: pregovara, razvija, gura priče koje ne odgovaraju algoritamskim obrascima. To nije glamurozni uspjeh, više je to hladni dio posla, ali možda baš zato presudan.
No ne živi sve na setovima. Povlačenje zaručničkog prstena i tiha potvrda prekida s Jonathanom Davinom otvorili su još jedan javni prozor u njen privatni prostor. Bez drame, bez izjava za medije; jednostavno konstanta njezina života — promjena — odjednom je postala vijest.
Reklamna kampanja za traperice u kojoj se igra rječnika o “genima” izazvala je buru: dio publike oduševljen, dio zgrožen. Mogla je šutjeti, ali nije; birala je odgovarati smireno, kao osoba koja zna da komunikacija nije samo vatra nego i sapun gdje treba oprati dim. Ako je i bila pogrešno shvaćena, od pitanja nije bježala. Tu se rodila nova percepcija glumice koja, sviđalo se to kome ili ne, gradi karijeru i na tržišnom identitetu.
Sve zajedno, godina Sydney Sweeney bila je više sinusoid nego krivulja: skokovi, padovi, i duga ravna linija između gdje se zapravo najviše radi. Siss Universe nije pobjednički slogan nego stanje u kojem uči kako postojati; prostor u kojem uspjeh i pogreška više nisu suprotnosti nego materijali od kojih gradi sljedeći korak.